Nedavno je Vlada u Tuzlanskom kantonu donijela odluku o novoj esencijalnoj listi lijekova i to mimo zakona, odnosno pravilnika Ministarstva zdravstva Federacije BiH, koje je ponuđenu esencijalnu listu osudilo jer favorizira samo jednu farmaceutsku kuću, i to lokalnu. Mnogi vjeruju kako se radi o političkoj odluci jer je donesena mjesec dana uoči izbora u Bosni i Hercegovini. Istovremeno, slučaj esencijalne liste lijekova Tuzlanskog kantona, prema svemu sudeći, mogao bi završiti na sudu, a postavlja se i pitanje tko će od takve odluke profitirati. Građani sigurno neće.
Ljubica Josipović boluje od dijabetesa i mora uzimati 11 vrsta lijekova. Od toga, tri dobije besplatno, a preostale, sa mirovinom od 150 eura, mora sama plaćati. Vijest da će Vlada Tuzlanskog kantona donijeti povoljniju esencijalnu listu primila je sa zadovoljstvom. Međutim, to se nije odnosilo na uštede pacijenata, već na proračun Kantona:
„Ova esencijalna lista uopšte nije dobra, niti se želi ljudima pomoći. Nama samo daju kao dva recepta svaki mjesec, a tri četiri sa esnecijalne liste ne možemo dobiti nikad koji su besplatni. Ostalo sve moramo platiti. To je strašno, pogotovo za nas penzionere koji smo svi bolesni. Neki su lijekovi čak ukinuti sa esencijalne liste, a neke su stavili. I to one koji su lošiji – te su sve i stavili. Sve su dali nešto bezveze, što ni za šta nije“, kaže Josipović.
Esencijalna lista lijekova napravljena je mimo pravilnika Ministarstva zdravstva Federacije BiH, i to prema zakonu iz 2001. godine koji više ne važi. Federalno Ministarstvo zdravstva ponuđenu esencijalnu listu lijekova u TK je osudilo.
„Ono što je eksplicitno nezakonito je da je lista donijeta na osnovu zakona o lijekovima iz 2001. koji je stavljen van snage sa donošenjem novoga federalnog zakona 2012. godine. To eksplicitno znači da ako je akt donijet na osnovu nepostojćeg, nevažećeg zakona, samim tim ne može proizvoditi nikakvo pravno djejstvo“, pojašnjava Snježana Bodnaruk, pomoćnica federalnog ministra zdravstva.
Već danima odluku Kantonalne vlade TK javnost u Bosni i Hercegovini osuđuje. Tim prije jer se špekulira kako je ona političke prirode. Naime, esencijalna lista lijekova favorizira samo jednu farmaceutsku kuću, i to lokalnu -Zadu. Evo kako kantonalni ministar zdravstva Alen Kamerić objašnjava svoj potez:
„Prvenstveno radi se o uštedama na račun cijena - jer su farmaceutske kuće spustile cijene, a asortiman lijekova je potpuno isti.“
„Imaćemo situaciju ako to bude pravilo svakog kantona da ćemo imati različita prava osiguranika na lijekove u kantonima, da ćemo imati ponovo razjedinjeno tržište, da će se najnižom cijenom favorizirati anonimni proizvođači umjesto renomiranih proizvođača, da ćemo onda udariti na princip dostupnosti osiguranika kvalitetnim, sigurnim, efikasnim lijekovima - i provjerenih, koji su u skladu sa terapijskim navikama i slično“, konstatuje Snježana Bodnaruk, pomoćnica federalnog ministra zdravstva.
I dok u Federalnom ministarstvu zdravstva upozoravaju da bi pristanak na esencijalnu listu lijekova TK stvorilo anarhiju, u kojoj pacijenti, odnosno osiguranici ne bi imali ista prava na teritoriji Federacije BiH, svima je već odavno jasno da je politika prisutna u farmaceutskoj industriji u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, nije nepoznanica ni da su svi dosadašnji ministri zdravstva, pa i Vlade u cjelini, naklonjeni pojedinim farmaceutskim firmama. Tu se ne vodi računa o slobodnom tržištu lijekova, već novcu kojeg pojedine kompanije daju strankama, odnosno predstavnicima vlasti.
Zbog toga ne čudi kako predsjednik Federalne vlade, SDP-ovac Nermin Nikšić “preko noći” mijenja mišljenje o esencijalnim listama lijekova. Evo šta je izjavio prije dvije godine:
„Treba i dalje vršiti pritisak koliko je to moguće da ljekari propisuju sa esencijalne liste naše domaće proizvode - kao što forsiramo kupovinu domaćega da i to guramo“, smatra premijer.
Na isto pitanje prije nekoliko dana je izignorirao novinare i napustio press konferenciju u Tuzli.
Novinar: Možete li prokomentarisati podržavate li stav vašeg ministra ili....?
Nikšić: Hvala lijepo, vidimo se....
Bosanskohercegovačka tužilaštva nikada se nisu bavila kriminalom u farmaceutskoj industriji u Bosni i Hercegovini, uprkos tome što se sve događa na štetu pacijenata.
„Prvo sam pila lijek za bakteriju, koji sam dobivala besplatno. Poslije mi je doktorica preporučila nekakav lijek sa kojim sigurno ešerijaha izlazi - i ja sam to kupila, bakterija opet postoji. Zašto ti svi lijekovi nisu na nekoj maloj listici da se može platiti pet, deset maraka, a ne 40 maraka, pa da čovjek sa 320 maraka penzije toliko odvaja samo za jedan lijek", priča Ljubica Josipović.
Slučaj esencijalne liste lijekova Tuzlanskog kantona, prema svemu sudeći, mogao bi završiti na sudu. Postavlja se i pitanje zbog čega je postojeća Kantonalna vlada u Tuzli takvu odluku donijela mjesec dana uoči izbora i tko će od takve odluke profitirati. Građani sigurno neće.