Udruženje za afirmaciju kulture Zvono raspisalo je novi konkurs pod nazivom Prva samostalna, namijenjen mladim, neafirmisanim umjetnicima i teoretičarima. Konkurs je otvoren do 15. septembra, a do kraja godine bit će realizovan još jedan, o čemu razgovaramo sa kiparom, Aleksandrom Sašom Bukvićem, liderom projekta Zvono.
Bukvić: Ovo je već treći konkurs koji smo raspisali ove godine za mlade umjetnike i istoričare umjetnosti, koji nisu prije imali priliku da izlažu i da objave svoje tekstove. Radi se o poticaju da se mladi umjetnici i istoričari umjetnosti animiraju i da se počnu baviti poslom koji su studirali. Na prvom konkursu pobijedili su umjetnik Saša Džino i Elma Hodžič, istoričarka umjetnosti. Zadatak je bio da Elma Hodžić, kao stručnjak umjetnosti, napiše tekst o izložbi Saše. Jedna fina kombinacija istorije umjetnosti i umjetnosti. Na drugom konkursu je pobijedio Jasenko Gavrić, a tekst o njegovoj izložbi napisala je istoričarka Amina Hamzić.
Bukvić: Učesnici su studenti završnih godina Akademije ili ljudi koji su završili Akademiju ili školovanje, ali nisu još izlagali. Sada im se pruža prilika da prvi put naprave izložbu, kao i istoričarima umjetnosti, koji su završili ili još uvijek studiraju, ali se bave pisanjem. Preferiramo tekstove koji su više slobodni, nisu na teme iz školskog programa. Tražimo istoričare umjetnosti koji voli da pišu o nekom umjetniku ili o nekoj pojavi u umjetnosti.
Bukvić: Sasvim si u pravu. Likovna kritika ovdje ne postoji i već sam uradio neke projekte u vezi toga. Napravio sam izložbu sa šest mladih istoričarki umjetnosti. To je prošlo jako dobro i medijski je bilo jako dobro urađeno. Nekoliko djevojaka iz te grupe dobile su posao i počele su da se bave profesijom koju su studirale.
Treba raditi na tome da istoričari umjetnosti izađu iz anonimnosti i da počnu da se bave svojim poslom. Nije problem rad sa mladim ljudima, koji su zaista željni i posla i znanja i iskustva u obrađivanju jedne izložbene djelatnosti. Mislim da na tome treba poraditi jer u BiH likovna kritika kao da i ne postoji. Likovne kritike pišu novinari koji nisu školovani za taj posao. Pogotovo treba raditi na mladim ljudima koji treba da rade svoj posao.
Smjela paralela Halida i Elvisa
Bukvić: Upoznali smo ljude koje inače ne bi upoznali. To su sve divni, krasni, talentovani, pametni, obrazovani mladi ljudi kojima smo dali priliku da ipak izađu iz anonimnosti. Na kraju, kada završimo ciklus od četiri konkursa, mi ćemo pokušati da otvorimo jednu izložbu gdje će oni nastupiti zajedno. Tome će se malo više pažnje posvetiti. Nadam se da će i ljudi koji rade poslove oko umjetnosti konačno shvatiti da im je pred nosom toliko mladih ljudi koji su zaista sposobni da rade svoj posao.
Bukvić: Mi smo očekivali mnogo više. Prijavi se 10-15 ljudi na svaki konkurs. Ove, koje smo izabrali, su zaista kvalitetni. Smatramo da je konkurs izuzetno uspješan i nadamo se da će biti više prijavljenih. Kada budemo završili sa konkursima, onda ćemo pokušati da napravimo veliku izložbu. Tako da će to sve dostići jedan dobar nivo.
Bukvić: Gotovac je imao performans. Izlagao je Rašo Todosijević, koji je predstavljao Srbiju na Venecijanskom bijenalu. Ne treba puno govoriti o značaju. Kontaktirali smo Rašu Todosijevića da dođe opet da izlaže u Zvono i pripreme su u toku.
Dolaze Kemal Hadžić iz Feniksa i Sead Čizmić iz San Dijega. Svako od njih će imati svoju izložbu. Planiramo da napravimo zanimljiv i kvalitetan program. Poslije Keme išli bi ili sa Rašom ili sa Borivojem, autorem i kreatorom čuvenog lika Baltazar.
Bukvić: Nisam ga radio sam. Pomagao mi je Ahmet Burić, koji je pisao tekst. Muzički je obradio Damir Nikšić koji je Halidove hitove umotao finim aranžmanom na bluz varijantu. Ismar Mujezinović je uradio Halidove portrete na kompjuteru u Vorholovom stilu.
Moja je ideja bila da tim projektom kažem zašto je nešto što dolazi sa Zapada bolje od onoga što mi već imamo ovdje. Napravio sam vrlo smjelu paralelu između Elvisa Prislija i Halida Bešlića, smatrajući da to ništa nije bolje i ne može da bude bolje samo zato što dolazi sa Zapada. Postoji podatak da o kralju Arturu Bosanci više znaju nego o svom kralju Tvrtku I Kontromaniću.
Bukvić: Nametnute su preko medija, reklama, TV serija, filmova, a mi sve te kvalitete već posjedujemo samo ne znamo za njih. U tom smislu sam napravio usporedbu između Halida i Vorhola. Malo sam se poigrao s tim. Pošto je Vorhol radio portrete, ja sam samo to sa Ismarom napravio da izgleda da je Vorhol napravio Halidov portret u svom stilu jer Halid to zaslužuje.
RSE: Šta se krije iza sintagme Prva samostalna?
Bukvić: Ovo je već treći konkurs koji smo raspisali ove godine za mlade umjetnike i istoričare umjetnosti, koji nisu prije imali priliku da izlažu i da objave svoje tekstove. Radi se o poticaju da se mladi umjetnici i istoričari umjetnosti animiraju i da se počnu baviti poslom koji su studirali. Na prvom konkursu pobijedili su umjetnik Saša Džino i Elma Hodžič, istoričarka umjetnosti. Zadatak je bio da Elma Hodžić, kao stručnjak umjetnosti, napiše tekst o izložbi Saše. Jedna fina kombinacija istorije umjetnosti i umjetnosti. Na drugom konkursu je pobijedio Jasenko Gavrić, a tekst o njegovoj izložbi napisala je istoričarka Amina Hamzić.
RSE: Ko sve ima pravo učešća?
Bukvić: Učesnici su studenti završnih godina Akademije ili ljudi koji su završili Akademiju ili školovanje, ali nisu još izlagali. Sada im se pruža prilika da prvi put naprave izložbu, kao i istoričarima umjetnosti, koji su završili ili još uvijek studiraju, ali se bave pisanjem. Preferiramo tekstove koji su više slobodni, nisu na teme iz školskog programa. Tražimo istoričare umjetnosti koji voli da pišu o nekom umjetniku ili o nekoj pojavi u umjetnosti.
RSE: Čini mi se zanimljivim poziv ljudima koji nisu direktni proizvođači umjetnosti. Cijeniš li da bi se na ovaj način moglo nešto popraviti u vezi sa teorijom likovne umjetnosti, a posebno sa relevantnom likovnom kritikom, koja zapravo kod nas ne postoji?
Bukvić: Sasvim si u pravu. Likovna kritika ovdje ne postoji i već sam uradio neke projekte u vezi toga. Napravio sam izložbu sa šest mladih istoričarki umjetnosti. To je prošlo jako dobro i medijski je bilo jako dobro urađeno. Nekoliko djevojaka iz te grupe dobile su posao i počele su da se bave profesijom koju su studirale.
Treba raditi na tome da istoričari umjetnosti izađu iz anonimnosti i da počnu da se bave svojim poslom. Nije problem rad sa mladim ljudima, koji su zaista željni i posla i znanja i iskustva u obrađivanju jedne izložbene djelatnosti. Mislim da na tome treba poraditi jer u BiH likovna kritika kao da i ne postoji. Likovne kritike pišu novinari koji nisu školovani za taj posao. Pogotovo treba raditi na mladim ljudima koji treba da rade svoj posao.
Smjela paralela Halida i Elvisa
RSE: Kada bi globalno gledali rezultate, šta su donijela prva dva konkursa?
Bukvić: Upoznali smo ljude koje inače ne bi upoznali. To su sve divni, krasni, talentovani, pametni, obrazovani mladi ljudi kojima smo dali priliku da ipak izađu iz anonimnosti. Na kraju, kada završimo ciklus od četiri konkursa, mi ćemo pokušati da otvorimo jednu izložbu gdje će oni nastupiti zajedno. Tome će se malo više pažnje posvetiti. Nadam se da će i ljudi koji rade poslove oko umjetnosti konačno shvatiti da im je pred nosom toliko mladih ljudi koji su zaista sposobni da rade svoj posao.
RSE: Koliko se ljudi odazvalo?
Bukvić: Mi smo očekivali mnogo više. Prijavi se 10-15 ljudi na svaki konkurs. Ove, koje smo izabrali, su zaista kvalitetni. Smatramo da je konkurs izuzetno uspješan i nadamo se da će biti više prijavljenih. Kada budemo završili sa konkursima, onda ćemo pokušati da napravimo veliku izložbu. Tako da će to sve dostići jedan dobar nivo.
RSE: Kada ste prije 30 godina počinjali, bili ste pokretač procvata moderne likovne umjetnosti. Zvono je postalo mjesto susreta mladih ljudi sa različitih fakulteta, različitih struka koji su imali drugačiji pogled na svijet. Bilo je mjesto gostovanja velikih likovnih ličnosti iz svih krajeva bivše države. Unatoč tome čini mi se kako se Zvono polako vraća kući i ide prema starom cilju.
Bukvić: Gotovac je imao performans. Izlagao je Rašo Todosijević, koji je predstavljao Srbiju na Venecijanskom bijenalu. Ne treba puno govoriti o značaju. Kontaktirali smo Rašu Todosijevića da dođe opet da izlaže u Zvono i pripreme su u toku.
Dolaze Kemal Hadžić iz Feniksa i Sead Čizmić iz San Dijega. Svako od njih će imati svoju izložbu. Planiramo da napravimo zanimljiv i kvalitetan program. Poslije Keme išli bi ili sa Rašom ili sa Borivojem, autorem i kreatorom čuvenog lika Baltazar.
RSE: "Više volim Halida nego Vorhola" - jedan dio javnosti ubjeđen je kako se radi o očiglednoj manifestaciji lokal-patriotizma, sa ili bez kvazi, a drugi opet kako je to čisto idolopoklonstvo velikom Endiju. Šta je to bilo?
Bukvić: Nisam ga radio sam. Pomagao mi je Ahmet Burić, koji je pisao tekst. Muzički je obradio Damir Nikšić koji je Halidove hitove umotao finim aranžmanom na bluz varijantu. Ismar Mujezinović je uradio Halidove portrete na kompjuteru u Vorholovom stilu.
Moja je ideja bila da tim projektom kažem zašto je nešto što dolazi sa Zapada bolje od onoga što mi već imamo ovdje. Napravio sam vrlo smjelu paralelu između Elvisa Prislija i Halida Bešlića, smatrajući da to ništa nije bolje i ne može da bude bolje samo zato što dolazi sa Zapada. Postoji podatak da o kralju Arturu Bosanci više znaju nego o svom kralju Tvrtku I Kontromaniću.
RSE: To je bilo i pitanje identiteta jer su naši ljudi okrenuti tamo nekim vrijednostima, a zapostavljaju ovdašnje.
Bukvić: Nametnute su preko medija, reklama, TV serija, filmova, a mi sve te kvalitete već posjedujemo samo ne znamo za njih. U tom smislu sam napravio usporedbu između Halida i Vorhola. Malo sam se poigrao s tim. Pošto je Vorhol radio portrete, ja sam samo to sa Ismarom napravio da izgleda da je Vorhol napravio Halidov portret u svom stilu jer Halid to zaslužuje.