Pišu: Georgi Angelov i Andy Heil
Nova knjiga objavljena u Bugarskoj predstavlja sliku društva tokom komunističke ere u kojem je kriminal bio mnogo gori nego što su Bugari bili svjesni.
Knjigom Od krađa do ubistava. Kazneni prekršaji u Bugarskoj (1944-1989.), istoričar i pedagog iz Sofije Stefan Ivanov nastoji da razotkrije pogrešna uvjerenja, potaknuta decenijama tajnovitosti i propagande, da je ova nekadašnja sovjetska država bila utočište od nasilnog kriminala koji je harao zapadnim, kapitalističkim društvima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Koristeći službene podatke arhiva iz komunističkog doba o ubistvima, silovanjima, pljačkama i terorizmu, Ivanov pokazuje da je kriminal u komunizmu bio puno gori nego što to sugerišu tadašnji izvještaji. Iako je došlo do porasta ozbiljnog kriminala neposredno nakon pada komunizma, Ivanov i drugi stručnjaci sugerišu da je nedostatak transparentnosti prije 1989. godine doveo do razočaranja u postkomunističko doba i pogrešnih predstava o nekom ranijem životu u sigurnijem svijetu.
Govoreći za Bugarski servis Radija Slobodna Evropa, Ivanov je opisao "mit koji se temelji na pomućenom javnom sjećanju, jer ljudi sebi govore 'Ali živjeli smo jako dobro, noću smo hodali bez straha, nismo zaključavali vrata'".
"Vjeruju da je tako bilo zato što nisu imali informacije i nisu vidjeli pravu sliku", rekao je Ivanov.
Veliki dio njegovog istraživanja uključuje zvaničnu dokumentaciju ministarstva unutrašnjih poslova i druge dokumente koji su bili nedostupni za javnost prije pada komunizma, i dosta materijala u knjizi do sada nije objavljivano.
U totalima godišnjih brojki po glavi stanovnika bilo je dvostruko više nasilnih smrti tokom četiri decenije komunističke vladavine nego u godinama od zbacivanja dugogodišnjeg vođe Todora Živkova, do kojeg je došlo u novembru 1989.
Prvi sekretar Bugarske komunističke partije, Todor Živkov (desno) se pozdravlja sa Leonidom Brežnjevim, generalnim sekretarom sovjetske Komunističke partije na stanici u Sofiji, mart 1968. nakon dolaska sovjetske delegacije na samit Varšavskog pakta.
Na primjer, 1945. godine u Bugarskoj je bilo 509 ubistava, bez političkih ubistava. Najniži broj ubistava bio je 111 u 1961. godini.
Tokom posljednje decenije komunizma, 1980-89. bilo je 159 i 210 svake godine, što je u prosjeku 195 ubistava. To je više od dvostrukog prosjeka posljednjih decenija kako pokazuju arhivi ministarstva unutrašnjih poslova, 89 ubistava od 2012. do 2021., kako je pokazalo istraživanje RSE.
U međunarodnim okvirima, brojevi su takođe izgledali mnogo gore nego što je to Sofija prikazivala. Komunistička Bugarska je imala 2,3 i 6,6 ubistava s predumišljajem na 100.000 stanovnika, kako navodi Ivanov. Stope ubistava u razvijenim državama u istom periodu bile su 1,9 i 2,8 na 100.000, rekao je on, a u zemljama u razvoju, stope su bile između 3,5 i 5,8 na 100.000 stanovnika.
U svjetlu takvih podataka, Ivanov je rekao da "ne možemo zaključiti da su u periodu koji se razmatra, međunarodna ubistva bila veći problem (za Bugarsku) nego za većinu istočnoevropskih zemalja".
Ivanov je otkrio brojne slučajeve u kojima se činilo da bugarske vlasti strogo drže pod kontrolom serijska ubistva i druge nasilne tragedije koje bi se mogle loše odraziti na društvo.
U važnom slučaju iz oktobra 1979., bugarske nacionalne policijske snage, Narodna milicija, primile su izvještaj o jezivom otkriću: Policajci pozvani u podrum napuštene zgrade u glavnom gradu pronašli su krvavo, unakaženo tijelo. Žrtva, navedena u izvještaju policije kao 19-godišnjakinja "lakog morala", zadobila je 35 uboda nožem u grudi, vrat i leđa. Čak su i istražioci bili šokirani brutalnošću zločina.
Prije nego što je uhvaćen, 23-godičnji ubica, koji je radio za ministarstvo unutrašnjih poslova, ubio je ukupno pet žena. Peto tijelo je narednog aprila izronilo iz malog jezera u šumovitom području nedaleko od Sofije. Muškarac je takođe počinio brojna silovanja, napade, pljačke i druga krivična djela. Svjesni ubistava, ali pod strogom kontrolom Bugarske komunističke partije, mediji nikada nisu objavili pojedinosti o ubici ili njegovim zločinima.
Slična tišina obavijala je slučaj iz 1954. godine, o 26-godišnjaku koji je priznao zapanjujućih 512 silovanja ili seriju ubistava tokom 1980-ih, koja je počinio ubica iz sela Rozovo na jugu zemlje. Javnost 1984. godine nije saznala gotovo ništa o terorističkom napadu na Crnom moru u gradu Varna i drugom po veličini gradu Plovdivu.
Drugi po veličini bugarski grad Plovdiv 1986. godine.
"Javno sjećanje i lična očekivanja ljudi ozbiljno odstupaju od stvarne slike koja se opisuje u ovim dokumentima", rekao je Ivanov za RSE.
Njegova otkrića naglašavaju nekoliko perioda porasta kriminala. Na primjer, pljačke i krađe su bile u porastu tokom perioda kolektivizacije 1944-59., kada su komunističke vlasti agresivno od vlasnika konfiskovale poljoprivredno zemljište.
"Osnovna roba" kao što je hrana i odjeća bile su kradene, i lopovi su ih radije zadržavali nego preprodavali, kako pokazuju podaci ministarstva unutrašnjih poslova, za šta Ivanov kaže da ukazuje na mnogo dužu krizu sa hranom u Bugarskoj nakon Drugog svjetskog rata od ostatka Evrope. "Ljudi su krali kako bi imali da jedu i šta da obuku", rekao je.
Druge brojke koje nisu objavljivane u javnosti tokom komunizma ukazuju na vezu između kolektivizacije i masovnih migracija iz poljoprivrednih područja u Sofiju i druge velike bugarske gradove. "To je takođe kriminogeni faktor i utiče na povećanje kriminala", rekao je autor.
Ivanov tvrdi da su cenzura i zvanično zataškavanje informacija o kriminalitetu, uključujući djela kao što je terorizam koji je ciljao na društvo u širem smislu, imala cilj da uljuljkaju društvo u pogrešan osjećaj sigurnosti. "Ljudi su živjeli u obmanjujućem spokojstvu da je sve uredu, što je olakšavalo kriminalcima da operišu", rekao je on.
Tihomir Bezlov, stručnjak za istraživanje kriminala i analitičar u Centru za studije demokratije u Sofiji, pohvalio je knjigu Ivanova i rekao da je dio onoga što je čini "duboko privlačnom" to što su mnoge statistike bile sakrivene od pogleda toliko dugo. "Tragom toga, prosječni bugarski građani često percipiraju komunističko doba kao vrijeme lišeno kriminala", rekao je Bezlov. "Na primjer, knjiga se bavi time koliko su bile prisutne serijske ubice, što je tema o kojoj niko nije govorio prije 1990."
Bezlov je rekao kako intervjui koje je Ivanov radio sa bivšim inspektorima koji su blisko pratili određene slučajeve i "opisi nezabilježenog nasilja nad osumnjičenim", sve to je osvijetlilo kriminal tokom perioda komunizma i kako se to pitanje rješavalo u vrijeme Bugarske pod Živkovim.
Ali on je izrazio sumnju "da jedna ili čak nekoliko knjiga mogu da promijene tendencije romantizacije prošlosti".
- Da li je mama komunistički doušnik? Kako je film razorio bugarsku porodicu
- Optužbe da bugarski udžbenici prepravljaju eru komunizma
Bezlov je takođe rekao kako je bio zapanjen otkrićem u Ivanovoj knjizi u veličini Narodne milicije, što je bila kriminalistička policijska agencija sa oko 10.000 do 12.000 službenika i Državne bezbjednosti (DB), što je bugarski ekvivalent sovjetskog KGB-a, sa oko 200.000 agenata. "U ovom kontekstu, Državna bezbjednost bila je treća po veličini u sovjetskom bloku iza istočnonjemačkog Štazija (Stazi) i rumunske Sekuritatee", rekao je Bezlov.
Nesumnjivo je nedostatak vijesti i statističkih podataka o ubistvima, plačkama i drugom kriminalu sakrivan od očiju javnosti, rekao je Bezlov, ali to je zato što se za "socijalistička društva vjerovalo da su poštena sa minimalnom stopom siromaštva i nezaposlenosti". Nedostatak medijskog praćenja kriminala prije 1990-ih je "ključni faktor koji opravdava istraživanje", rekao je, posebno jer je "u oštroj suprotnosti s medijskim krajolikom nakon 1990." s naslovima i vijestima u kojima dominira kriminal.
Bezlov je rekao da je percepcija života nakon komunizma mnogih Bugara "pod uticajem značajne traume zbog visoke stope kriminala tokom 1990-ih, kada je ta stopa bila zapanjujućih 5,8 na 100.000, gotovo izjednačena sa Sjedinjenim Državama, koje su u 2022. imale 6,3 ubistva na 100.000 ljudi".
Trenutna stopa u Bugarskoj je umjerenih 1,3. Međutim, dodao je Bezlov, "pojedinci koji žive u Bugarskoj još uvijek gaje percepciju da je stopa kriminala u zemlji i dalje alarmantno visoka".
I Ivanov je primijetio porast kriminala u prvim godinama demokratske tranzicije. Ali, dodao je: "Ništa ne počinje samo od sebe. Sve ovo je proces".
Vaš browser nepodržava HTML5
Bugarsko selo dobilo muzej komunizma