Interes za arhitekturu Gruzije iz sovjetskog doba raste, čak iako neke od najspektakularnijih znamenitosti u glavnom gradu Tbilisiju doslovno nestaju preko noći.
Palata rituala u Tbilisiju, vrtložna kamena građevina dovršena 1980-ih, a sada u vlasništvu gruzijskog oligarha
Bivše Ministarstvo autoputeva gleda na rijeku Mtkvari. U strukturi sličnoj Jengi nalazi se sjedište Banke Gruzije.
Ovo su neke od desetina jedinstvenih građevina iz sovjetskog doba u glavnom gradu Gruzije, Tbilisiju, koje bilježe nagli porast interesa stranih turista.
Stambeni blokovi u brdovitom predgrađu Tbilisija sa vrtoglavim "skybridgeom" koji omogućava ljudima da se liftom odvezu do stana s lijeve strane, a zatim odšetaju do prehrambene prodavnice na brdu
Lokalni Gruzijci takve zgrade često smatraju estetski bezvrijednima i podsjećanjem na ruševnu komunističku prošlost zemlje.
Ali Australijanac Maurice Wolf, koji vodi turističku kompaniju koja prikazuje brutalističku arhitekturu Tbilisija, kaže da je od 2019. godine došlo do naglog porasta interesa uglavnom zapadnih Evropljana za "betonskim čudovištima" u Tbilisiju.
Čovjek prolazi pored stubova spomenika Hronika Gruzije.
Prije nego što je Gruzija zatvorila svoje granice početkom 2020. godine zbog pandemije korona virusa, Wolf i njegova francuska partnerica Helene Veilleux naplaćivali su 35 eura po osobi za svakodnevne obilaske brutalističke arhitekture Tbilisija. Jedna stranica njihove web stranice posvećene arhitekturi Tbilisija iz sovjetske ere zabilježila je gotovo 250.000 pregleda. Par trenutno organizuje ture svake nedjelje jer se turizam polako vraća u Gruziju.
Spomenik Hronika Gruzije na vrhu brda izgrađen je 1985. godine.
To zanimanje dovelo je do kopiranja lokalnih kompanija koje nude slične "brutalne ture", po cijeni od oko 170 dolara po danu.
Bivši muzej arheologije u Tbilisiju
Brutalizam je težak stil arhitekture koji naglašava gole materijale - često debeli beton od kojeg je konstrukcija napravljena.
Bivša parking garaža Komunističke partije
No, uprkos potencijalu da zgrade postanu karta grada, nedostatak interesa lokalnog stanovništva i vlasti čini velik dio politički zagađene arhitekture ranjive na propadanje i hirove privatnih vlasnika. Zgrade poput ove parkirne garaže nisu zaštićene gruzijskim zakonima o naslijeđu.
Fotografija onoga što je bilo poznato kao "Sovjetski Batman", reljef iz 1976. godine u zgradi Tehničkog koledža u Tbilisiju
Počevši od 2018. godine, ovaj upečatljivi reljef koji je gledao na jedan od glavnih autoputeva Tbilisija počeo je da se izdvaja, vjerovatno za staro željezo. Mali dijelovi umjetničkog djela ukradeni su preko noći tokom nekoliko mjeseci.
Slijed fotografija prikazuje postepeno uništavanje spomenika između 2018. i 2019. godine.
Danas od reljefa više ništa nije ostalo.
Wolf kaže da je sovjetska estetika "Sovjetskog Betmena" značila da je malo mještana brinulo o njegovom uništenju. "Ljudi su bili i suviše su siromašni da bi im bilo stalo do nečega što smatraju ružnim podsjećanjem na prošlost", kaže on.
Reljef iz sovjetske ere u stambenoj ulici u Tbilisiju
Turistički vodič vjeruje da postoji nedostatak svijesti uopšte o potencijalnoj vrijednosti umjetnosti iz sovjetskog doba, na koju se mnogi trude gledati nezavisno o njenim vezama s omraženim političkim sistemom.
Muškarac ulazi u stan iz sovjetske ere u sjevernom predgrađu Tbilisija.
Međutim, jedan aspekt brutalističkog arhitektonskog stila znači da će i bez pravne zaštite mnoge strukture biti prisutne neko vrijeme.
Radnici na pauzi za cigarete u bivšoj zgradi Ministarstva autoputeva.
Gusta, betonski teška gradnja brutalističkih zgrada znači da bi rušenje u mnogim slučajevima koštalo previše kao i teško razumjevanje smisla investitorima.
Priredila Elvisa Tatlić