U Bosni i Hercegovini između 150.000 i 200.000 osoba radi "na crno". I taj broj u stalnom je porastu. Zbog neimaštine i potrebe za pukim preživljavanjem, Bosanci i Hercegovci ne biraju poslove, dok, poslodavci, među brojnim nezaposlenim, mogu birati ko će im raditi za male plaće, bez doprinosa i radnog vremena.
Sa druge strane, poslodavci zbog visokih nameta države, ne mogu zaposliti radnike onako kako to zakon nalaže. No, što je još gore, mnogi su prinuđeni da, iako svjesni rizika po život, odlaze u minska polja, na deponije ili u rudarski kop, kako bi zaradili koricu hljeba.
Tragedija, koja se nedavno dogodila na površinskom kopu Dubrave u Tuzli, kada su četvorica poginula zbog potresa i obrušavanja zemlje, pokazala je da je nezakonito kopanje uglja česta praksa u BiH. Svjesni rizika, mladići su odlazili u rudarski kop, kako bi zaradili dnevnicu od 15 eura, objašnjava Almir Šehić, brat poginulog mladića.
"Oni su bili svjesni šta rade, ali je meni najviše krivo što oni njega proglašavaju lopovom. Oni su gori", navodi Šehić.
Nezaposlenost, siromaštvo, ekonomska kriza razlozi su zbog kojih radnici pristaju da rade bez prijave, bez plaćenog penzionog i socijalnog osiguranja.
Pitanje o stalnom radnom odnosu, radnici poslodavcima ne smiju ni da postave, jer se plaše da će izgubiti posao.
"Građevina je oblast, gdje radnici pristaju da rade 'na crno' ", kaže Naida Sarajlić Alihodžić iz sindikata građevine.
"Primaju platu u kovertama, novac koji nije oporezovan i koji se isplaćuje samo neto, onoliko koliko im se da, bez bilo kakvog utvrđivanja plaće u skladu sa ugovorom o radu između poslodavca i zaposlenog", tvrdi Sarajlić Alihodžić.
Angažovanje radnika "na crno" najčešće je prisutno u manjim preduzećima u oblasti ugostiteljstva, turizma, trgovine, eksploatacije i prerade drveta, te uslužnim djelatnostima.
Ukoliko inspekcija utvrdi da radnik radi bez konkretnog ugovora o radu, propisana je kazna Zakonom o radu u iznosu od 1.000 do 7.500 eura.
"Tako su svi na gubitku", kaže sociolog Jusuf Žiga.
Rad "na crno", bh. rudari
"I država jer gubi doprinose, a i uposlenici jer se zavaraju da su dobili posao, a radit će samo dotle dok budu nekome trebali i dok ga neko ne bude morao otpustiti, a otpustit će ga onog trenutka kada ga stegne inspekcija", pojašnjava Žiga.
Prema procjenama entiteskih sindikata, u Bosni i Hercegovini, između 150.000 i 200.000 osoba radi "na crno", a pola miliona je nezaposlenih.
Podaci Međunarodne organizacije za rad pokazuju da je porastao rad "na crno" sa 20 na 23 posto.
"Radom 'na crno' se stvara nelojalna konkurencija, izostaju porezi, koji su neophodni za punjenje budžeta, da se napravi jedan kružni ciklus. Služba za zapošljavanje, vlastitim programima, podstiče zapošljavanje u dijelu starta biznisa, ako ništa, u dijelu obrtništva. Trudimo se da se taj dio zakonski formalizira. Mislim da je neophodna jedna totalna koordinacija svih aktera, ne samo poreskih i inspekcijske službe, nego i drugih institucija. Brojni su i nameti, porezi prema poslodavcima, koji po tom pitanju danas, u ovakvom društvu, teško mogu odgovoriti", kaže Igor Kamočaji, direktor Službe za zapošljavanje Kantona Sarajevo.
Jedan od razloga zbog kojeg poslodavci prijavljuju radnike je izuzetno visok porez koji se plaća državi. Poslodavci u FBiH plaća oko 70 posto poreza i doprinosa za jednog radnika. To djeluje kao faktor koji podstiče poslodavce da ne rade prema zakonu.
"I jedan i drugi entitet, tijela koja se bave tim, trebali bi da pokažu određeni nivo sluha prema tome da procjene koji je to nivo poreza, doprinosa i davanja prema državi, na osnovu kojega će poslodavci procijeniti da im se više isplati da plaćaju punu platu, nego da prave različite kombinacije, koje u krajnjem slučaju i njima predstavljaju gubljenje vremena i potencijalni sukob sa zakonom. To bi ograničilo zakonodavaca u tome da ne bi mogao sebi da dozvoli da izgubi sredstva u nekom kratkoročnom periodu, što bi neki od tih poteza podrazumijevao", navodi Miloš Todorović iz Udruženja ekonomista Republike Srpske, Swot.
"Ako bi smanjili, za naše prilike, mjeru doprinosa na plate, to bi značilo da će oni imati manje prihoda u kratkoročnom periodu, a dugoročno gledano bi se ti prihodi povećali. Ni RS, ni Federacija BiH, ne mogu sebi dozvoliti da imaju manji nivo prihoda jer su i ovako na granici i ne mogu da isplate sve te obaveze. Postoji određena vrsta začaranog kruga, iz kojeg je moguće izaći, ali nije tako lako", zaključuje Todorović.