U Europskoj uniji u razdoblju od 2008. do 2010. godine identificirano je preko 23.000 žrtava trgovine ljudima, što je porast od 18 posto u odnosu na ranija razdoblja. Direktivu Europske unije o borbi protiv trgovine ljudima iz 2011. godine do sada je provelo samo šest od 28 članica EU, dok su ostale članice to uradile djelomično ili su još uvijek na početku. U Sarajevu je nedavno održan Regionalni seminar o primjeni pomenute Direktive, sa kojeg je poručeno da Europska komsija, iako izdvaja mnogo novaca, nije zadovoljna rezultatima koji su postignuti u ovoj oblasti.
U Bosni i Hercegovini u protekloj godini registrirano je 39 slučajeva trgovine ljudima. Iz nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjem ističu da je ovo zanemariva brojka u odnosu na stvarno stanje. Jedan od najvećih problema je proces identifikacije žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, kaže Gordana Vidović, direktorica Udruženja građana 'Budućnost' iz Modriče.
„Jedan od problema koji smo i danas konstatovali, i inače konstatujemo, jeste da centri za socijalni rad ne prepoznaju, a kad oni prepoznaju, onda dalje, do tužilaštva kad dođe, pošto su oni zauzeti nekim drugim problemima i ne smatraju da je to problem, vraćaju ih, tako da mnoge žrtve ostaju ustvari neidentifikovane. Svakako, u Bosni i Hercegovini se prethodnih godina dosta radilo na tom polju. Naročito mnogo se uradilo u vrijeme kad smo imali dosta stranih državljanki. Sad je situacija da imamo domaće državljanke, a ne postoje propisi koji prate njihove potrebe i njihove zahtjeve", navodi Gordana Vidović.
Jedna od osnovnih točaka EU Direktive odnosi se na uspostavljanje nacionalnog Fonda za obeštećenje žrtava trgovine ljudima. U Bosni i Hercegovini se počelo raditi na tom području, no nije izvjesno kada će takav fond i profunkcionirati.
„Koliko će iznositi i na koji način će se formirati sredstva za taj fond – vjerovatno će jedan od naših prijedloga biti da to bude od imovine koja bude oduzeta kriminalcima. Mi u Bosni i Hercegovini imamo nekoliko preuđenih slučajeva gdje je i oduzeta imovina ljudima koji su se bavili trgovinom ženama, međutim, nikada nijedna žrtva – prema našem istraživanju – nije dobila ni jednu jedinu marku obeštećenja za sve ono što je preživjela", kaže Mara Radovanović, direktorica Mreže nevladinih organizacija za borbu protiv trgovine ljudima 'Ring'.
Problem u BiH jeste i neujednačenost zakona koji tretiraju kaznena djela trgovine ljudima, dodaje Radovanović.
„Jedino Državni sud BiH ima dobro definisan pojam trgovine ljudima. U entitetskim zakonima to je drugačije regulisano. Pošto se većina slučajeva rješava na entitetskom nivou, onda tužioci u entitetima moraju poštovati svoj krivični zakon i ne mogu to tretirati kao trgovinu ljudima, nego kao neko drugo djelo, kao navođenje na prostituciju itd. Onda mi imamo, recimo, slučajeve da imamo 'prostitutke' koje imaju dvanaest godina, što je nedopustivo, jer prema državnom krivičnom zakonu, svaka osoba mlađa od 18 godina, ako je seksualno eksploatisana, mora se smatrati žrtvom trgovine.“
Ambiciozna legislativa
„Takva politika je usmjerena na krivično gonjenje trgovaca ljudima, na zaštitu žrtava i na prevenciju. Značajna je vrijednost u tome što se sve akcije provode u partnerstvu vladinog i nevladinog sektora, te u saradnji sa međunarodnim organizacijama i drugim zemljama. Ovakav pristup i predanost u radu rezultirali su nizom uspjeha koji su vidljivi u broju uspješno provedenih istraga, podignutih optužnica i izrečenih presuda", naglašava Radončić.
Koordinatorica EU za borbu protiv trgovine ljudima Myria Vassilidaou ističe da EU iz Instrumenata pretpristupne pomoći izdvaja značajna sredstva kako bi se što prije u nacionalna zakonodavstva zemalja Jugoistočne Europe primijenila EU direktiva. Međutim, rezultati nisu za neku pohvalu, dodaje Vassilidaou.
„Legislativa EU je vrlo ambiciozna i pokazuje političku volju država članica i raspoloženje Bosne i Hercegovine da učini nešto u vezi s modernim ropstvom.
Ja radim mnogo toga, jedno od toga je da osiguram monitoring provođenja legislative, ali ja također pratim i EU politički okvir o trgovini ljudima. Spomenula bih strategiju EU o trgovini ljudima od 2012. do 2016. Ta strategija ima ciljeve u oblasti prevencije, zaštite, procesuiranja, te suradnje u boljem prepoznavanju fenomena trafikinga. Članice EU veoma su željne da se ova strategija i politika odrazi i na državnom nivou", napominje Myria Vassilidaou.
Slične probleme u oblasti trgovine ljudima imaju i druge zemlje u regiji. U Republici Srbiji izražen je problem identifikacije, kao i procedura za pomoć i zbrinjavanje žrtava.
„Mi još nismo došli na taj nivo da razgovaramo o direktnoj primeni Direktiva Evropske unije jer još uvek ne postoji ta svest da je to ono što nas u budućnosti čeka, ali – korak po korak. Ono što najteže ide što se tiče implementacije, to je zaštita prava žrtava, vrlo konkretnih, znači: zaštita prava na privatnost, zaštita ličnih podataka, bezbednost žrtava. Ni u jednoj zemlji našeg regiona se, recimo, ne radi procena bezbednosti žrtava, gde mi tu žrtvu vraćamo kada se vrši repatrijacija, kakvo je njeno okruženje u kojeg je vraćamo, itd. Što se tiče zaštite podataka – kako se čuvaju baze podataka, koji su to podaci koji se čuvaju, do kad se čuvaju – to nije usklađeno s evropskim standardima", kaže Marija Anđelković, direktorica nevladine organizacije 'Astra' iz Beograda.
Prema službenim podacima, preko 68 posto žrtava trgovine ljudima u Europskoj uniji su žene, 17 posto muškarci, 15 posto djeca. Većina žrtava koje su identificirane bile su žrtve seksualnog iskorištavanja. Najveći broj žrtava iz država članica Europske unije su državljani Rumunjske i Bugarske.
U Bosni i Hercegovini u protekloj godini registrirano je 39 slučajeva trgovine ljudima. Iz nevladinih organizacija koje se bave ovim pitanjem ističu da je ovo zanemariva brojka u odnosu na stvarno stanje. Jedan od najvećih problema je proces identifikacije žrtava trgovine ljudima u Bosni i Hercegovini, kaže Gordana Vidović, direktorica Udruženja građana 'Budućnost' iz Modriče.
„Jedan od problema koji smo i danas konstatovali, i inače konstatujemo, jeste da centri za socijalni rad ne prepoznaju, a kad oni prepoznaju, onda dalje, do tužilaštva kad dođe, pošto su oni zauzeti nekim drugim problemima i ne smatraju da je to problem, vraćaju ih, tako da mnoge žrtve ostaju ustvari neidentifikovane. Svakako, u Bosni i Hercegovini se prethodnih godina dosta radilo na tom polju. Naročito mnogo se uradilo u vrijeme kad smo imali dosta stranih državljanki. Sad je situacija da imamo domaće državljanke, a ne postoje propisi koji prate njihove potrebe i njihove zahtjeve", navodi Gordana Vidović.
Jedna od osnovnih točaka EU Direktive odnosi se na uspostavljanje nacionalnog Fonda za obeštećenje žrtava trgovine ljudima. U Bosni i Hercegovini se počelo raditi na tom području, no nije izvjesno kada će takav fond i profunkcionirati.
„Koliko će iznositi i na koji način će se formirati sredstva za taj fond – vjerovatno će jedan od naših prijedloga biti da to bude od imovine koja bude oduzeta kriminalcima. Mi u Bosni i Hercegovini imamo nekoliko preuđenih slučajeva gdje je i oduzeta imovina ljudima koji su se bavili trgovinom ženama, međutim, nikada nijedna žrtva – prema našem istraživanju – nije dobila ni jednu jedinu marku obeštećenja za sve ono što je preživjela", kaže Mara Radovanović, direktorica Mreže nevladinih organizacija za borbu protiv trgovine ljudima 'Ring'.
Problem u BiH jeste i neujednačenost zakona koji tretiraju kaznena djela trgovine ljudima, dodaje Radovanović.
„Jedino Državni sud BiH ima dobro definisan pojam trgovine ljudima. U entitetskim zakonima to je drugačije regulisano. Pošto se većina slučajeva rješava na entitetskom nivou, onda tužioci u entitetima moraju poštovati svoj krivični zakon i ne mogu to tretirati kao trgovinu ljudima, nego kao neko drugo djelo, kao navođenje na prostituciju itd. Onda mi imamo, recimo, slučajeve da imamo 'prostitutke' koje imaju dvanaest godina, što je nedopustivo, jer prema državnom krivičnom zakonu, svaka osoba mlađa od 18 godina, ako je seksualno eksploatisana, mora se smatrati žrtvom trgovine.“
Ambiciozna legislativa
Fahrudin Radončić
Ministar sigurnosti BiH Fahrudin Radončić ističe da se Bosna i Hercegovina dvanaest godina uspješno bori protiv fenomena zvanog trgovina ljudima. Radončić dodaje da je ta borba zasnovana na principima zaštite ljudskih prava, nediskriminacije, rodnoj osjetljivosti, održivosti i međunarodnoj sigurnosti.„Takva politika je usmjerena na krivično gonjenje trgovaca ljudima, na zaštitu žrtava i na prevenciju. Značajna je vrijednost u tome što se sve akcije provode u partnerstvu vladinog i nevladinog sektora, te u saradnji sa međunarodnim organizacijama i drugim zemljama. Ovakav pristup i predanost u radu rezultirali su nizom uspjeha koji su vidljivi u broju uspješno provedenih istraga, podignutih optužnica i izrečenih presuda", naglašava Radončić.
Koordinatorica EU za borbu protiv trgovine ljudima Myria Vassilidaou ističe da EU iz Instrumenata pretpristupne pomoći izdvaja značajna sredstva kako bi se što prije u nacionalna zakonodavstva zemalja Jugoistočne Europe primijenila EU direktiva. Međutim, rezultati nisu za neku pohvalu, dodaje Vassilidaou.
„Legislativa EU je vrlo ambiciozna i pokazuje političku volju država članica i raspoloženje Bosne i Hercegovine da učini nešto u vezi s modernim ropstvom.
Ja radim mnogo toga, jedno od toga je da osiguram monitoring provođenja legislative, ali ja također pratim i EU politički okvir o trgovini ljudima. Spomenula bih strategiju EU o trgovini ljudima od 2012. do 2016. Ta strategija ima ciljeve u oblasti prevencije, zaštite, procesuiranja, te suradnje u boljem prepoznavanju fenomena trafikinga. Članice EU veoma su željne da se ova strategija i politika odrazi i na državnom nivou", napominje Myria Vassilidaou.
Slične probleme u oblasti trgovine ljudima imaju i druge zemlje u regiji. U Republici Srbiji izražen je problem identifikacije, kao i procedura za pomoć i zbrinjavanje žrtava.
„Mi još nismo došli na taj nivo da razgovaramo o direktnoj primeni Direktiva Evropske unije jer još uvek ne postoji ta svest da je to ono što nas u budućnosti čeka, ali – korak po korak. Ono što najteže ide što se tiče implementacije, to je zaštita prava žrtava, vrlo konkretnih, znači: zaštita prava na privatnost, zaštita ličnih podataka, bezbednost žrtava. Ni u jednoj zemlji našeg regiona se, recimo, ne radi procena bezbednosti žrtava, gde mi tu žrtvu vraćamo kada se vrši repatrijacija, kakvo je njeno okruženje u kojeg je vraćamo, itd. Što se tiče zaštite podataka – kako se čuvaju baze podataka, koji su to podaci koji se čuvaju, do kad se čuvaju – to nije usklađeno s evropskim standardima", kaže Marija Anđelković, direktorica nevladine organizacije 'Astra' iz Beograda.
Prema službenim podacima, preko 68 posto žrtava trgovine ljudima u Europskoj uniji su žene, 17 posto muškarci, 15 posto djeca. Većina žrtava koje su identificirane bile su žrtve seksualnog iskorištavanja. Najveći broj žrtava iz država članica Europske unije su državljani Rumunjske i Bugarske.