Posljedice činjenice da se u jednom danu u Potočarima ukopava 613 žrtava genocida, a u Doboju slavi čovjek koji je odgovoran za to, nesagledive su za bosanskohercegovačku društvenu stvarnost i demokratsku perspektivu ovdašnjeg društva.
Ključni problem je u poremećenom sistemu vrijednosti, ali i onim političkim snagama koje zagovaraju destrukciju. Istovremeno, svaka normalna država na svijetu takvu količinu mržnje i ratno-huškačkih poruka bi već odavno sankcionisala, ali u Bosni i Hercegovini to nije slučaj. Postavlja se pitanje - šta mladi ljudi mogu naučiti ako rastu u ovakvom okruženju, ali i koliko su političari krivi za ovakvu situaciju?
Jačanje radikalnih struja u Bosni i Hercegovini šesnaest godina nakon završetka rata koje, zanemarujući činjenice veličaju ratne zločince, bosanskohercegovačka je stvarnost na koju nema ozbiljne reakcije ni političara, ali ni medija, ni intelektualaca u ovoj zemlji.
Primjer iz Doboja, gdje se pod okriljem ravnogorskog četničkog pokreta i onih koji su devedesetih bili strah i trepet u tom gradu, a danas su kulturni radnici, 11. jula slavio Ratko Mladić:
„Ra-tko Mladić! Ra-tko Mladić!“
„Sastali smo se danas da u miru i hrišćanskoj ljubavi, uoči Petrovdana, zapalimo iskru podrške generalu Ratku Mladiću!“
Ovo, da se u danu u kojem se sahranjuje 613 žrtava genocida, pored 4.712 koje su već ukopane, a za 3.045 se još uvijek traga, na drugom kraju države slavi čovjek koji je odgovoran za njihovu smrt, u svakoj normalnoj državi bilo bi kažnjivo djelo, izuzev u Bosni i Hercegovini. A kako će i biti kad BiH, država u kojoj se dogodio genocid, još uvijek nema zakon o njegovom negiranju.
Čak je prije deset godina politička i društvena klima bila znatno bolja nego danas. To potvrđuje i Živko Radišić, bivši član Predsjedništva, koji za RSE kaže kako izražava žaljenje zbog ovakvih pojava.
„Htio bih da izrazim duboko žaljenje što pojedinci pod slobodom podrazumijevaju ponašanja koja nikome, ama nikome, ne koriste, koja samo mogu nanijeti veliko zlo, kao da nismo dovoljno u istoriji ratovali i da nismo iz zadnjeg rata izvukli određene pouke“, rekao je Radišić.
Već godinama 12. jula, dan nakon pokopa žrtava genocida u Srebrenici, nekoliko kilometara dalje obilježava se stradanje Srba iz šire regije tog dijela BiH. Nije sporno da se svaka žrtva poštuje, ali sve ukazuje da su žrtve u drugom planu i da skup u Bratuncu političari iz Republike Srpske koriste u svrhu manipulacije i relativizacije. Govori se o 3.200 žrtava iz Podrinja i Birača, međutim, Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iznosi sljedeće podatke:
„Treba reći da je to broj koji je postavljen na spomenik u Kravici, međutim, radi se o žrtvama ne samo iz rata 92.-95., nego i žrtvama iz Drugog svjetskog rata.“
Danas je u Parlamentu atmosfera takva da poslanici jedni druge vrijeđaju - pod plaštom zaštite nacionalnih interesa i unose nemir i konfuziju među građane. Oni koji bi trebali biti primjer bosanskohercegovačkom puku, zagovaraju destrukciju, kaže Beriz Belkić, poslanik u Parlamentu BiH.
„Moram ovo reći da je tragično: nakon tih zapjenušanih i žestokih borbi i branjenja nacionalnog – svi ti ljudi sjede dolje, kafu piju i crkoše od smijeha – oprostite na izrazu“, kaže Belkić.
Sprega politike i sedme sile
Licemjerstvo bosanskohercegovačkih političara koji za uskostranačke interese ne prezaju ni od čega, traje već godinama. Na sceni je nacionalizam i šovinizam, a svako ko misli drugačije i suoči se sa prošlošću, je prognan.
„Kao čovjek i Srbin, a tek onda kao predsjednik Republike Srpske, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim“, ističe Dragan Čavić.
Dragan Čavić, koji se kao predsjednik Republike Srpske 2004. godine izvinio za zločine počinjene u Srebrenici, danas je čelnik opozicione stranke.
Saosjećanje koje je prije sedam godina uputio žrtvama, ali i spremnost da se donesu zakoni koji će približiti zemlju Evropi, koštalo ga je funkcije na vlasti. Jer, oni socijaldemokrati koji su shvatili da igranje na nacionalnu kartu znači i pobjedu na izborima, danas zauzimaju najznačajnije funkcije. Umjesto da se, kako kaže Čavić, bave ekonomskim pitanjima, evroatlantskim integracijama i suočavanjem sa vlastitom lošom prošlošću, to ne rade.
„Mi, ustvari, lošu prošlost ovdje u Bosni i Hercegovini tražimo jedni između drugih. Sve što je u mom narodu je dobro, a sve što je u drugom narodu je loše. Za ovakvu situaciju najveću odgovornost snose ovi koji prave snažne etničke skokove sa velikim etničkim ciljevima“, navodi on.
Političari koji snose najveću odgovornost za podjele u Bosni i Hercegovini, u rukama drže i medije. Sprega politike i sedme sile ključna je odrednica za oblikovanje javnog mnijenja.
To najbolje ilustruju izvještaji najvećeg broja medija u Republici Srpskoj, koji, kao i tamošnji političari, ne koriste riječ genocid, već umjesto nje govore o stradanju.
„Nažalost, osam hiljada i tri stotine mrtvih niko ne može vratiti. To je činjenica koju je potvrdio haški Tribunal, i novinari, htjeli to ili ne, moraju se suočiti s tim činjenicama“, kazala je Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica sarajevskog lista „Oslobođenje“.
Zanemarivanje činjenica i branjenje samo „svog“ neće doprinijeti pomirenju na ovim prostorima. U tome se slažu i međunarodni zvaničnici koji su i na komemoraciji u Potočarima u više navrata podcrtali da sa takvim stavovima nema napretka, niti na takvim principima funkcioniše Evropa. Zbog toga, kako ocjenjuje Rusmir Mahmutćehajić, direktor Međunarodnog foruma „Bosna“, gradnja pluralizma u BiH je vrijednost od ogromnog značaja.
„Teško je prognozirati kako će to ići. Bosna i Hercegovina nije izolirani prostor. Budućnost Evrope određuje u velikoj mjeri budućnost Bosne, kao što i razumijevanje bosanske društvene pluralnosti je od paradigmatičnog značaja za cijelu ideju evropske integracije, odnosno izgradnje svijeta kao prostora mira, saradnje, međusobnog poštovanja i tako dalje“ rekao je on.
Ključni problem je u poremećenom sistemu vrijednosti, ali i onim političkim snagama koje zagovaraju destrukciju. Istovremeno, svaka normalna država na svijetu takvu količinu mržnje i ratno-huškačkih poruka bi već odavno sankcionisala, ali u Bosni i Hercegovini to nije slučaj. Postavlja se pitanje - šta mladi ljudi mogu naučiti ako rastu u ovakvom okruženju, ali i koliko su političari krivi za ovakvu situaciju?
Jačanje radikalnih struja u Bosni i Hercegovini šesnaest godina nakon završetka rata koje, zanemarujući činjenice veličaju ratne zločince, bosanskohercegovačka je stvarnost na koju nema ozbiljne reakcije ni političara, ali ni medija, ni intelektualaca u ovoj zemlji.
Primjer iz Doboja, gdje se pod okriljem ravnogorskog četničkog pokreta i onih koji su devedesetih bili strah i trepet u tom gradu, a danas su kulturni radnici, 11. jula slavio Ratko Mladić:
„Ra-tko Mladić! Ra-tko Mladić!“
„Sastali smo se danas da u miru i hrišćanskoj ljubavi, uoči Petrovdana, zapalimo iskru podrške generalu Ratku Mladiću!“
Ovo, da se u danu u kojem se sahranjuje 613 žrtava genocida, pored 4.712 koje su već ukopane, a za 3.045 se još uvijek traga, na drugom kraju države slavi čovjek koji je odgovoran za njihovu smrt, u svakoj normalnoj državi bilo bi kažnjivo djelo, izuzev u Bosni i Hercegovini. A kako će i biti kad BiH, država u kojoj se dogodio genocid, još uvijek nema zakon o njegovom negiranju.
Čak je prije deset godina politička i društvena klima bila znatno bolja nego danas. To potvrđuje i Živko Radišić, bivši član Predsjedništva, koji za RSE kaže kako izražava žaljenje zbog ovakvih pojava.
„Htio bih da izrazim duboko žaljenje što pojedinci pod slobodom podrazumijevaju ponašanja koja nikome, ama nikome, ne koriste, koja samo mogu nanijeti veliko zlo, kao da nismo dovoljno u istoriji ratovali i da nismo iz zadnjeg rata izvukli određene pouke“, rekao je Radišić.
Već godinama 12. jula, dan nakon pokopa žrtava genocida u Srebrenici, nekoliko kilometara dalje obilježava se stradanje Srba iz šire regije tog dijela BiH. Nije sporno da se svaka žrtva poštuje, ali sve ukazuje da su žrtve u drugom planu i da skup u Bratuncu političari iz Republike Srpske koriste u svrhu manipulacije i relativizacije. Govori se o 3.200 žrtava iz Podrinja i Birača, međutim, Mirsad Tokača, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra iznosi sljedeće podatke:
„Treba reći da je to broj koji je postavljen na spomenik u Kravici, međutim, radi se o žrtvama ne samo iz rata 92.-95., nego i žrtvama iz Drugog svjetskog rata.“
Danas je u Parlamentu atmosfera takva da poslanici jedni druge vrijeđaju - pod plaštom zaštite nacionalnih interesa i unose nemir i konfuziju među građane. Oni koji bi trebali biti primjer bosanskohercegovačkom puku, zagovaraju destrukciju, kaže Beriz Belkić, poslanik u Parlamentu BiH.
„Moram ovo reći da je tragično: nakon tih zapjenušanih i žestokih borbi i branjenja nacionalnog – svi ti ljudi sjede dolje, kafu piju i crkoše od smijeha – oprostite na izrazu“, kaže Belkić.
Sprega politike i sedme sile
Licemjerstvo bosanskohercegovačkih političara koji za uskostranačke interese ne prezaju ni od čega, traje već godinama. Na sceni je nacionalizam i šovinizam, a svako ko misli drugačije i suoči se sa prošlošću, je prognan.
„Kao čovjek i Srbin, a tek onda kao predsjednik Republike Srpske, moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim“, ističe Dragan Čavić.
Čavić: Lošu prošlost tražimo jedni između drugih. Sve što je u mom narodu je dobro, a sve što je u drugom narodu je loše. Za ovakvu situaciju najveću odgovornost snose ovi koji prave snažne etničke skokove.
Saosjećanje koje je prije sedam godina uputio žrtvama, ali i spremnost da se donesu zakoni koji će približiti zemlju Evropi, koštalo ga je funkcije na vlasti. Jer, oni socijaldemokrati koji su shvatili da igranje na nacionalnu kartu znači i pobjedu na izborima, danas zauzimaju najznačajnije funkcije. Umjesto da se, kako kaže Čavić, bave ekonomskim pitanjima, evroatlantskim integracijama i suočavanjem sa vlastitom lošom prošlošću, to ne rade.
„Mi, ustvari, lošu prošlost ovdje u Bosni i Hercegovini tražimo jedni između drugih. Sve što je u mom narodu je dobro, a sve što je u drugom narodu je loše. Za ovakvu situaciju najveću odgovornost snose ovi koji prave snažne etničke skokove sa velikim etničkim ciljevima“, navodi on.
Političari koji snose najveću odgovornost za podjele u Bosni i Hercegovini, u rukama drže i medije. Sprega politike i sedme sile ključna je odrednica za oblikovanje javnog mnijenja.
To najbolje ilustruju izvještaji najvećeg broja medija u Republici Srpskoj, koji, kao i tamošnji političari, ne koriste riječ genocid, već umjesto nje govore o stradanju.
„Nažalost, osam hiljada i tri stotine mrtvih niko ne može vratiti. To je činjenica koju je potvrdio haški Tribunal, i novinari, htjeli to ili ne, moraju se suočiti s tim činjenicama“, kazala je Vildana Selimbegović, glavna i odgovorna urednica sarajevskog lista „Oslobođenje“.
Zanemarivanje činjenica i branjenje samo „svog“ neće doprinijeti pomirenju na ovim prostorima. U tome se slažu i međunarodni zvaničnici koji su i na komemoraciji u Potočarima u više navrata podcrtali da sa takvim stavovima nema napretka, niti na takvim principima funkcioniše Evropa. Zbog toga, kako ocjenjuje Rusmir Mahmutćehajić, direktor Međunarodnog foruma „Bosna“, gradnja pluralizma u BiH je vrijednost od ogromnog značaja.
„Teško je prognozirati kako će to ići. Bosna i Hercegovina nije izolirani prostor. Budućnost Evrope određuje u velikoj mjeri budućnost Bosne, kao što i razumijevanje bosanske društvene pluralnosti je od paradigmatičnog značaja za cijelu ideju evropske integracije, odnosno izgradnje svijeta kao prostora mira, saradnje, međusobnog poštovanja i tako dalje“ rekao je on.