Dobitnik 'Ordena izlazećeg sunca': Vapimo za pomoć sportu

Floskula je 'Naši sportisti su najbolji ambasadori', a onda država prvo nekoga zaboravi, evo u situaciji ove pandemije, zaboravi sport i okrene mu potpuno leđa, iako i u sportu postoje profesionalci, ljudi koji su uposleni, za te uposlenike u sportu plaćaju se doprinosi, kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) bosanskohercegovački sportski radnik Branislav Crnogorac, dobitnik Jesenjih carskih odlikovanja za 2020. godinu koje dodjeljuje Vlada Japana.

Crnogorac je odlikovan “Ordenom izlazećeg sunca, zlatnih i srebrenih zraka”.

Iz Ambasade Japana saopšteno je da je Crnogorac odlikovan za njegov doprinos širenju znanja o sportskoj disciplini judo, kao jednom obliku tradicionalne japanske kulture ljudima u Bosni i Hercegovini (BiH), za njegovo zalaganje pri odgoju i podršci mnogim mladim sportistima i budućim liderima u toj disciplini, te za njegov neumoran rad pri promociji judo sporta u Bosni i Hercegovini organizovanjem brojnih takmičenja i međunarodnog i lokalnog karaktera.

„Sve navedene aktivnosti imale su i rezultat poboljšanja prijateljskih odnosa između Japana i Bosne i Hercegovine kroz sportski duh i prijateljsko nadmetanje”, navodi se u saopštenju Ambasade Japana.

Branislav Crnogorac predsjednik je i Judo saveza BiH, selektor BiH judo reprenzetacije, te član Izvršnog komiteta Olimpijskog komiteta BiH.

Intervju Branislav Crnogorac

RSE: Kako se osjećate zbog priznanja Vlade Japana?

Crnogorac: Ja to doživljavam kao jednu najveću nagradu, kao moje životno djelo. Baš sam sretan, ushićen, i naravno da je ova nagrada i velika obaveza da nastavim raditi i promovirati sport kojim se bavim, a jednako tako da nastavim na određen način raditi na razumijevanju između dvije države, između Bosne i Hercegovine i Japana.

RSE: Kako komentarišete upravo taj odnos Japana prema sportu, kulturi i tradiciji?

Crnogorac: Japanci su na određen način perfekcionisti u svemu. O tome najbolje govori činjenica da je Japan treća ekonomska sila na svijetu, Amerika, Kina, Japan, i oni jako drže do svega, posebno do njihove kulture. Sport kojim se ja bavim, judo, oni opravdano smatraju dijelom njihove kulture. Kroz taj rad na promociji tog sporta, na promociji judo sporta u Bosni i Hercegovini, oni su povukli jednu paralelu – oni smatraju da sam ja, promovirajući džudo, promovirajući njihovu kulturu, naravno sa mojim saradnicima, radio na razumijevanju dvije zemlje, odnosno produbljivanju tih prijateljskih odnosa između naše dvije zemlje.

Pročitajte i ovo: Marković: Dvoranski sport u problemima, atletika apsolutno zabranjena

RSE: Decenijama ste u sportu, predsjednik ste Judo saveza Bosne i Hercegovine, selektor judo reprezentacije BiH. Šta se dešava sa judom u ovom periodu pandemije korona virusa?

Crnogorac: Kad je judo u pitanju, mi s ponosom uvijek ističemo da je judo sport u Bosni i Hercegovini najtrofejniji olimpijski sport. I to mi uistinu jesmo. Kad govorimo o stanju trofejnosti, naravno, mi smo ponosni itd, ali kada govorimo o podršci države, državnih institucija prema sportu, općenito, pa samim tim i prema džudo sportu, naravno da ne možemo biti zadovoljni. Kad su finansije u pitanju, sport je na marginama.

Mi vapimo da na određeni način postignemo tu političku volju pa da jednoga dana i naša domovina, Bosna i Hercegovina, prepozna značaj sporta i da značajnije podržava sport, prije svega finansijski.

RSE: Koliko je sport pretrpio u Bosni i Hercegovini, zapravo, kako je pandemija uticala i psihički i fizički na sportiste?

Crnogorac: Mi imamo stanovitih problema, ako govorimo o judu, općenito o borilačkim sportovima, jer borilački sportovi spadaju u četvrtu grupu rizika, rizičnih sportova. To su uglavnom kontaktni sportove i samim tim su iznimno rizični. Imamo problema sa provođenjem trenažnog procesa. Posebno imamo problema sa nastupima. U posljednje vrijeme imali smo dva nastupa – jedan nastup je bio na Grand Slamu u Budimpešti, govorim o top sportistima, ne govorim o rekreativcima.

Imali smo problem da je jedna naša članica bila pozitivna, ovdje u domovini dva puta negativna, maltene isti dan stigne u Budimpeštu, tamo je ponovo testiraju, bude pozitivna i nije mogla nastupiti. Sada, u Poreču, na Juniorskom prvenstvu Evrope, zbog jednog našeg reprezentativca koji je bio pozitivan, kompletnoj ekipi je zabranjen nastup, stavljeni su u karantin desetak dana.

Dakle, vidite iz ova dva kratka osvrta koje probleme ima, između ostalog, džudo sport koje je izazvala ova pandemija.

RSE: Da li su nadležne institucije reagovale, pomogle ili zaštitile sport u ovom periodu pandemije?

Pročitajte i ovo: Skuplji igrači, u sportu bez publike

Crnogorac: Odnos države prema sportu, mislim u regionu, nekako je najmanje dostatan, nije dostatan onim rezultatima koje prave naši sportisti. Uvjeti nisu dostatni. Država bi morala imati kvalitetno drugačiji odnos prema sportu. Floskula je 'Naši sportisti su najbolji ambasadori', a onda država prvo koga zaboravi, evo u situaciji ove pandemije, zaboravi sport i okrene mu potpuno leđa, iako i u sportu postoje profesionalci, ljudi koji su uposleni, za te uposlenike u sportu plaćaju se doprinosi itd, itd.

Ovdje kod nas, u Federaciji, bio je jedan Covid zakon koji je na određeni način pomagao privredi i privrednim subjektima, koji na određeni način imaju puno problema vezano za ovu pandemiju i štetu koju je nanijela pandemija, ali naravno, u tom Covid zakonu nije bilo mjesta za sport i sportiste.

Njima naprosto u ovom trenutku država neće izaći ususret, da pomogne, da ublaži posljedice ove pandemije. Naravno da smo jako razočarani na jedan takav odnos. Sport se uistinu postavlja, ovdje bar kod nas, na ovim prostorima, na margine.

RSE: U kakvoj su materijalnoj situaciji sportisti?

Doboj: Šampionski trening u doba pandemije

Crnogorac: Pa, vjerujte mi, ako je u realnom sektoru i svim drugim privrednim granama problem, onda računajte da je u sportu problem na kub. Jednostavno, u sportu postoje ljudi koji su profesionalci. Danas praviti rezultat na međunarodnoj sportskoj sceni, biti medalja evropska, svjetska, znači, morate biti profesionalac. I ti profesionalci vrlo često ostaju bez ikakvih primanja. Tim sportistima su leđa kriva koliko ih se tapše kad naprave rezultat, a onda u ovakvim situacijama ih se potpuno zaboravi.

RSE: Vi ste i član Izvršnog komiteta Olimpijskog komiteta Bosne i Hercegovine. Hoće li džudisti, ali i drugi sportisti, biti spremni za Olimpijske igre u Tokiju iduće godine?

Crnogorac: Predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Tomas Bach izjavio je 99 posto da će se održati Olimpijske igre. To mi našim sportistima prenosimo, da ne budu relaksirani, da ne budu opušteni, nego da se marljivo pripremaju za te Olimpijske igre. Znači, ako je jedan čelnik Međunarodnog olimpijskog komiteta to izjavio, ja to apsolutno smatram da će to biti tako.

Naši sportisti se marljivo pripremaju. U ovom trenutku mi imamo jednu olimpijsku normu, to je Larisa Cerić u kategoriji Plus 78 kg, i jednako tako, vjerovatno znate, Amel Tuka i Mesud Pezer, da su oni iz atletike, takođe u olimpijskoj normi. Za sad imamo tri olimpijske norme, a naravno, imamo jako puno sportista, potencijalnih sportista za Olimpijske igre koji će najvjerojatnije do početka Olimpijskih igara ostvariti normu, tako da će broj naših sportista koji će nastupiti na Olimpijskim igrama biti negdje između osam, deset sportista.

Naravno, ovom prilikom se zahvaljujem Olimpijskom komitetu koji se u vrijeme ove pandemije nekako najbolje snalazi i doima se kao svjetlo na kraju tunela kad su vrhunski sportisti u pitanju. Olimpijski komitet podupire prije svega ove sportiste koji imaju olimpijsku normu, a i sve ostale koji 'kucaju' na vrata Ljetnih olimpijskih igara.

Mekteb i džudo

RSE: Koliko je važno baviti se sportom u vremenu pandemije?

Crnogorac: Krizni štabovi, oni su očito zatečeni. Očito su u početku zatvorili sve građane, starije od 65 i mlađe od 18 godina. Ja sam se odmah stao s njima prepisivati, jer mnoge iz tih kriznih štabova znam, one koji rukovode tim kriznim štabovima, pa sam im govorio: 'Dragi moji prijatelji, vi ćete ovim zatvaranjem više ubiti ljudi nego što će ih ubiti COVID-19.'.

To sam elaborirao – da jedan dijabetičar na dnevnoj bazi mora da šeta desetak kilometara da bi on na određen način suzbio tu osnovnu bolest. Pa, ljudi sa kardiovaskularnim problemima, i svi ostali kojima je potrebna šetnja, jer poznato je da kretanjem mi jačamo imunitet. E, sad zamislite, te bolesne ljude zatvorite u nekih 30-50 kvadrata, ali svjestan sam da svi mi moramo poštovati propise i ono što krizni štabovi zacrtaju.