BiH uspješno je okončala suđenja za ratne zločine koji su u prvoj fazi prebačeni iz Haškog tribunala u državni sud. Ono na čemu se još uvijek mora dosta raditi u BiH, ali i susjednim zemljama, je regionalna saradnja, razmjena informacija i dokaza, te hapšenje osuđenih ratnih zločinaca koji bježe iz jedne zemlje u drugu, procjena je glavnog haškog tužioca Serge Brammertza, koji je doputovao u Sarajevo.
Brammertz u BiH boravi u sklopu priprema za podnošenje redovnog izvještaja Savjetu bezbjednosti UN-a o saradnji država regije s ICTY-jem.
Nakon Stankovića, u narednih nekoliko godina iz Haškog tribinala su proslijeđeni, a u Sudu BiH osuđeni još Gojko Janković, Paško Ljubičić, Mitar Rašević, Milorad Trbić, Savo Todović, te Željko Mejakić i ostali.
Prebacivanje slučajeva iz Haškog tribunala u nacionalne sudove u regionu dio je izlazne strategije zatvaranja Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ali i test za ovdašnje pravosuđe, smatra glavni haški tužilac Serge Brammertz.
„Kao što znate, 2004. godine Savjet bezbjednosti UN-a je odlučio da Tribunal treba da počne da se zatvara sa određenim brojem predmeta koji će se prenijeti u region. Bio je to izazov zato što međunarodna zajednica i sudije u Tribunalu nisu u tom trenutku bili apsolutno uvjereni da sudstvo ovdje može da preuzme te predmete. Govorimo o šest predmeta, međutim oni predstavljaju više od 250.000 stranica dokumenata i informacije koje se tiču više od 1.700 svjedoka. Sistem koji je postavljen se dokazao kao uspješan“, kazao je Brammertz.
Proces suđenja u predmetima ratnih zločina koji su prebačeni iz Haškog tribunala u Sud BiH pet godina pratio je OSCE. Ocijenjeno je da je rad Suda i Tužilaštva BiH bio pravičan i efikasan, u skladu sa međunarodnim standardima.
Posao otežavaju i paralelne istrage
I pored toga, uočene su ozbiljne zamjerke u njihovom radu, kaže šef misije u BiH Fletcher Burton.
„Zabrinuti smo zbog loše regionalne saradnje, netransparentnosti i podrške svjedocima. Jedno pitanje koje treba naročito naglasiti je bijeg Radovana Stankovića iz zatvora u BiH, koji je još uvijek na slobodi“, nabrojao je Burton.
Zbog ovih pitanja zabrinut je i glavni haški tužilac, koji podsjeća da posao Tribunala u BiH još uvijek nije završen jer je prebačeno još oko 30 slučajeva takozvane kategorije dva, koji još uvijek čekaju sudske odluke.
Ono što dodatno otežava posao jeste i vođenje paralelnih sudskih istraga, poput onih protiv građana BiH u Srbiji, dodaje Brammertz.
„Mi smo prenijeli i predmete kategorije dva koji se odnose na 30 mogućih počinilaca, gdje je nekolicina njih već procesuirana, ali većina još uvijek čeka pravosudne odluke. Kada razgovaram sa mojim sagovornicima i u sistemu pravosuđa i u političkom, ja sam zapravo veoma zabrinut zbog nedostatka napretka. Postoje nedostaci u zakonodavnom smislu u ovoj zemlji, u regionalnim zemljama i u smislu regionalne saradnje. Ja se uvijek susrećem sa udruženjima žrtava i oni žele da bude više predmeta procesuirano i da ti predmeti budu procesuirani brže“, navodi on.
Dosta posla ostalo je da se uradi i u Haškom tribunalu, koji prema odluci Savjeta bezbjednosti UN-a prestaje sa radom 2014. godine, smatra tužilac Brammertz. Stoga će Tužilaštvo učiniti sve da maksimalno ubrza suđenje Ratku Mladiću.
„Vi znate da je moj ured podnio zahtjev da se održe dva suđenja da bismo osigurali da prvo suđenje počne ranije i završi se ranije. Sudije su odlučile da ne podrže taj zahtjev. Mi sada gledamo da li možemo ili ne dalje smanjiti optužnicu kako možemo više nego u prošlosti koristiti pisane dokaze. Ono što uzima najviše vremena u sudu jesu lična svjedočenja. Mi ćemo pokušati da Tribunal prihvati što je više moguće činjenica koje su već presuđene u drugim predmetima, ali ćemo pokušati da još uvijek imamo predmet koji će predstavljati magnitudu počinjenog, ali u kojim će se moći upravljati“, kazao je Brammertz.
Brammertz u BiH boravi u sklopu priprema za podnošenje redovnog izvještaja Savjetu bezbjednosti UN-a o saradnji država regije s ICTY-jem.
Flecher M. Burton i Serge Brammertz na konferenciji za novinare u Sarajevu, 1. novembar 2011.
Haški tribunal kao dio izlazne strategije prenio je Sudu BiH na procesuiranje šest predmeta sa 10 optuženih po takozvanom pravilu 11 bis. Sa prebecivanjem se počelo 2005. godine kada je proslijeđen slučaj Radovana Stankovića, kojeg je Sud BiH pravosnažno osudio na 20 godina zatvora za ratni zločin u Foči. Nažalost, Stanković je nakon toga pobjegao iz BiH.Nakon Stankovića, u narednih nekoliko godina iz Haškog tribinala su proslijeđeni, a u Sudu BiH osuđeni još Gojko Janković, Paško Ljubičić, Mitar Rašević, Milorad Trbić, Savo Todović, te Željko Mejakić i ostali.
Prebacivanje slučajeva iz Haškog tribunala u nacionalne sudove u regionu dio je izlazne strategije zatvaranja Krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, ali i test za ovdašnje pravosuđe, smatra glavni haški tužilac Serge Brammertz.
„Kao što znate, 2004. godine Savjet bezbjednosti UN-a je odlučio da Tribunal treba da počne da se zatvara sa određenim brojem predmeta koji će se prenijeti u region. Bio je to izazov zato što međunarodna zajednica i sudije u Tribunalu nisu u tom trenutku bili apsolutno uvjereni da sudstvo ovdje može da preuzme te predmete. Govorimo o šest predmeta, međutim oni predstavljaju više od 250.000 stranica dokumenata i informacije koje se tiču više od 1.700 svjedoka. Sistem koji je postavljen se dokazao kao uspješan“, kazao je Brammertz.
Proces suđenja u predmetima ratnih zločina koji su prebačeni iz Haškog tribunala u Sud BiH pet godina pratio je OSCE. Ocijenjeno je da je rad Suda i Tužilaštva BiH bio pravičan i efikasan, u skladu sa međunarodnim standardima.
Posao otežavaju i paralelne istrage
I pored toga, uočene su ozbiljne zamjerke u njihovom radu, kaže šef misije u BiH Fletcher Burton.
Flecher M. Burton na konferenciji za novinare u Sarajevu, 1. novembar 2011.
„Zabrinuti smo zbog loše regionalne saradnje, netransparentnosti i podrške svjedocima. Jedno pitanje koje treba naročito naglasiti je bijeg Radovana Stankovića iz zatvora u BiH, koji je još uvijek na slobodi“, nabrojao je Burton.
Zbog ovih pitanja zabrinut je i glavni haški tužilac, koji podsjeća da posao Tribunala u BiH još uvijek nije završen jer je prebačeno još oko 30 slučajeva takozvane kategorije dva, koji još uvijek čekaju sudske odluke.
Ono što dodatno otežava posao jeste i vođenje paralelnih sudskih istraga, poput onih protiv građana BiH u Srbiji, dodaje Brammertz.
„Mi smo prenijeli i predmete kategorije dva koji se odnose na 30 mogućih počinilaca, gdje je nekolicina njih već procesuirana, ali većina još uvijek čeka pravosudne odluke. Kada razgovaram sa mojim sagovornicima i u sistemu pravosuđa i u političkom, ja sam zapravo veoma zabrinut zbog nedostatka napretka. Postoje nedostaci u zakonodavnom smislu u ovoj zemlji, u regionalnim zemljama i u smislu regionalne saradnje. Ja se uvijek susrećem sa udruženjima žrtava i oni žele da bude više predmeta procesuirano i da ti predmeti budu procesuirani brže“, navodi on.
Dosta posla ostalo je da se uradi i u Haškom tribunalu, koji prema odluci Savjeta bezbjednosti UN-a prestaje sa radom 2014. godine, smatra tužilac Brammertz. Stoga će Tužilaštvo učiniti sve da maksimalno ubrza suđenje Ratku Mladiću.
„Vi znate da je moj ured podnio zahtjev da se održe dva suđenja da bismo osigurali da prvo suđenje počne ranije i završi se ranije. Sudije su odlučile da ne podrže taj zahtjev. Mi sada gledamo da li možemo ili ne dalje smanjiti optužnicu kako možemo više nego u prošlosti koristiti pisane dokaze. Ono što uzima najviše vremena u sudu jesu lična svjedočenja. Mi ćemo pokušati da Tribunal prihvati što je više moguće činjenica koje su već presuđene u drugim predmetima, ali ćemo pokušati da još uvijek imamo predmet koji će predstavljati magnitudu počinjenog, ali u kojim će se moći upravljati“, kazao je Brammertz.