Nedavna presuda Osnovnog suda u Banjaluci dopisnici Agencije „Beta“, Ljiljani Kovačević, koja, zbog, kako piše u presudi, „narušavanja ugleda i časti mora predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku da isplati 2.500 evra“, pokrenula je pitanje - da li tužbe koje su finansijski pogubne za pojedine novinare i medije, mogu otupiti novinarsko pero i na mala vrata uvesti autocenzuru?
Kovačevićeva je pisala o istragama koje je Tužilaštvo BiH provodilo protiv Dodika i nekolicine funkcionera zbog sumnje da su oštetili državu za više od 70 miliona evra tokom izgradnje zgrade Vlade Republike Srpske i autoputa Banjaluka - Gradiška. Iako je vijest bila tačna, i o tome su pisali gotovo svi mediji, Kovačevićeva je izgubila, ali kaže ne odustaje od daljnje borbe:
„Očekivala sam da ću naći bar minimum digniteta pravosudnih institucija. Očekivala sam da ću kao pojedinac biti zaštićena od pravosudnog sistema, međutim ovo se pokazalo potpuno drugačije. Uskraćeno mi je i pravo na rad jer nakon svega ovoga, Dodik potražuje od mene 5.000 KM, uz to ne mogu da pratim događaje u palati predsjednika jer mi je to zabranjeno, a pravosudne institucije rade tako kako rade", kaže Kovačevićeva.
Protiv novinara i medija od početka primjene Zakona o zaštiti od klevete u Bosni i Hercegovini podneseno je oko 700 tužbi, pokazalo je to istraživanje Udruženja BH novinari.
Magazin Slobodna Bosna, medij je koji se često nalazi na tužbenom nišanu onih kojima se ne sviđa ono što tamo pročitaju. Urednik tog magazina, Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne, navodi da je protiv magazina, urednika i novinara podneseno između 150 i 200 tužbi. Preko 80 procenata čine tužbe političara, zvaničnika i funkcionera, kaže Avdić:
„Recimo da smo nekih 80% tih sudskih sporova dobili, međutim tih preostalih 20% su nas nepopravljivo iskasapili u finansijskom pogledu. Nas su tužili bukvalno svi. Premijeri entiteta, predsjednici entiteta. Tužili su nas i različiti tipovi iz kriminalnog miljea, iz privrednog miljea. Tužili su nas čak i kolege novinari. Kolege iz Dnevnog avaza su u tom prednjačili. Skoro polovicu tužbi su oni uputili, ali mi smo te sporove mahom dobijali. Međutim, kada se sa suprotne strane, u ulozi tužitelja, nalaze političari ili ljudi iz političkog kruga, naše šanse su skoro pa minimalne. Mislim da je tu glavna boljka i glavni razlog naše pravosuđe, koje nije neovisno, koje nije profesionalno i koje je potpuno u funkciji političkih elita.“
Prisluškivanje telefona
Dodatni razlog za brigu pojavio se i u izvještajima medija u kojima se navodi da je direktor Državne agencije za istrage i zaštitu zatražio da se prisluškuju telefoni uredničkih kancelarija dnevnih novina Oslobođenje, te magazina Dani. U njenoj izjavi se još navodi:
„Niti jedan novinar ne bi trebao biti kazneno gonjen zbog izvještavanja o aktivnostima tužilaca i sudstva. Političari moraju prestati pokretati parnice protiv novinara na osnovu klevete, te pokazati viši nivo tolerancije od ostalih građana. Ovakve tužbe guše medijske slobode.“
Generalna sekretarka Udruženja BH novinari, Borka Rudić, mišljenja je da se pogrešnom primjenom Zakona o zaštiti od klevete krše pravo na slobodu izražavanja i pravo na slobodnu kritiku zvaničnika. Zakon se pretvorio u instrument političkog pritiska na medije, mišljenja je Rudićeva:
„Nejednaki su kriteriji u BiH povodom primjene ovog Zakona pa imamo slučaj da se na sudu u Sarajevu, tužba Milorada Dodika protiv FTV-a, odbaci kao neosnovana, budući da ju podnosi osoba koja je pristala da bude predmet javne kritike, a u Banja Luci se ta tužba riješi u korist Milorada Dodika, uz obrazloženje kako su novinari pokušali srušiti njegov ugled, a u tom nisu uspjeli, jer je on izabran za predsjednika RS-a", kaže Borka Rudić.
No ono na šta se dodatno upozorava jeste uticaj tih tužbi na medije i novinare.
„Generalno to stvara nesigurnost kod svih novinara koji pišu o takvim stvarima i loše se odražava na njihov rad. Sada je individualna stvar pojedinca da li će se žrtvovati u jednom takvom društvu, radeći profesionalno svoj posao, ili će se dodvoravati vlastima", konstatuje novinar BHT-a Vladimir Šušak.
No sudske tužbe su samo dio načina na koji se pritišću mediji. Tu su još verbalni napadi, zabrane davanja izjava, te prijetnje. Dunja Mijatović poziva na odgovornost političara prema javnosti i da se novinarima omogući da izvještavaju i učestvuju u važnim debatama:
„Nažalost, ono što vidim danas u suprotnosti je s međunarodnim obavezama u smislu razvoja i zaštite slobode medija i slobode izražavanja. Nadam se da je moguće preokrenuti ovaj trend", zaključuje Dunja Mijatović.
Kovačevićeva je pisala o istragama koje je Tužilaštvo BiH provodilo protiv Dodika i nekolicine funkcionera zbog sumnje da su oštetili državu za više od 70 miliona evra tokom izgradnje zgrade Vlade Republike Srpske i autoputa Banjaluka - Gradiška. Iako je vijest bila tačna, i o tome su pisali gotovo svi mediji, Kovačevićeva je izgubila, ali kaže ne odustaje od daljnje borbe:
„Očekivala sam da ću naći bar minimum digniteta pravosudnih institucija. Očekivala sam da ću kao pojedinac biti zaštićena od pravosudnog sistema, međutim ovo se pokazalo potpuno drugačije. Uskraćeno mi je i pravo na rad jer nakon svega ovoga, Dodik potražuje od mene 5.000 KM, uz to ne mogu da pratim događaje u palati predsjednika jer mi je to zabranjeno, a pravosudne institucije rade tako kako rade", kaže Kovačevićeva.
Protiv novinara i medija od početka primjene Zakona o zaštiti od klevete u Bosni i Hercegovini podneseno je oko 700 tužbi, pokazalo je to istraživanje Udruženja BH novinari.
Magazin Slobodna Bosna, medij je koji se često nalazi na tužbenom nišanu onih kojima se ne sviđa ono što tamo pročitaju. Urednik tog magazina, Senad Avdić, glavni i odgovorni urednik Slobodne Bosne, navodi da je protiv magazina, urednika i novinara podneseno između 150 i 200 tužbi. Preko 80 procenata čine tužbe političara, zvaničnika i funkcionera, kaže Avdić:
„Recimo da smo nekih 80% tih sudskih sporova dobili, međutim tih preostalih 20% su nas nepopravljivo iskasapili u finansijskom pogledu. Nas su tužili bukvalno svi. Premijeri entiteta, predsjednici entiteta. Tužili su nas i različiti tipovi iz kriminalnog miljea, iz privrednog miljea. Tužili su nas čak i kolege novinari. Kolege iz Dnevnog avaza su u tom prednjačili. Skoro polovicu tužbi su oni uputili, ali mi smo te sporove mahom dobijali. Međutim, kada se sa suprotne strane, u ulozi tužitelja, nalaze političari ili ljudi iz političkog kruga, naše šanse su skoro pa minimalne. Mislim da je tu glavna boljka i glavni razlog naše pravosuđe, koje nije neovisno, koje nije profesionalno i koje je potpuno u funkciji političkih elita.“
Prisluškivanje telefona
Dunja Mijatović
Ovih dana putem saopštenja oglasila se i predstavnica OSCE-a za slobodu medija, Dunja Mijatović, te izrazila zabrinutost zbog presude kojom novinarka treba da isplati odštetu za klevetu predsjedniku Republike Srpske, kao i ostalih nedavnih dešavanja u vezi sa slobodom medija u Bosni i Hercegovini.Dodatni razlog za brigu pojavio se i u izvještajima medija u kojima se navodi da je direktor Državne agencije za istrage i zaštitu zatražio da se prisluškuju telefoni uredničkih kancelarija dnevnih novina Oslobođenje, te magazina Dani. U njenoj izjavi se još navodi:
„Niti jedan novinar ne bi trebao biti kazneno gonjen zbog izvještavanja o aktivnostima tužilaca i sudstva. Političari moraju prestati pokretati parnice protiv novinara na osnovu klevete, te pokazati viši nivo tolerancije od ostalih građana. Ovakve tužbe guše medijske slobode.“
Generalna sekretarka Udruženja BH novinari, Borka Rudić, mišljenja je da se pogrešnom primjenom Zakona o zaštiti od klevete krše pravo na slobodu izražavanja i pravo na slobodnu kritiku zvaničnika. Zakon se pretvorio u instrument političkog pritiska na medije, mišljenja je Rudićeva:
„Nejednaki su kriteriji u BiH povodom primjene ovog Zakona pa imamo slučaj da se na sudu u Sarajevu, tužba Milorada Dodika protiv FTV-a, odbaci kao neosnovana, budući da ju podnosi osoba koja je pristala da bude predmet javne kritike, a u Banja Luci se ta tužba riješi u korist Milorada Dodika, uz obrazloženje kako su novinari pokušali srušiti njegov ugled, a u tom nisu uspjeli, jer je on izabran za predsjednika RS-a", kaže Borka Rudić.
No ono na šta se dodatno upozorava jeste uticaj tih tužbi na medije i novinare.
„Generalno to stvara nesigurnost kod svih novinara koji pišu o takvim stvarima i loše se odražava na njihov rad. Sada je individualna stvar pojedinca da li će se žrtvovati u jednom takvom društvu, radeći profesionalno svoj posao, ili će se dodvoravati vlastima", konstatuje novinar BHT-a Vladimir Šušak.
No sudske tužbe su samo dio načina na koji se pritišću mediji. Tu su još verbalni napadi, zabrane davanja izjava, te prijetnje. Dunja Mijatović poziva na odgovornost političara prema javnosti i da se novinarima omogući da izvještavaju i učestvuju u važnim debatama:
„Nažalost, ono što vidim danas u suprotnosti je s međunarodnim obavezama u smislu razvoja i zaštite slobode medija i slobode izražavanja. Nadam se da je moguće preokrenuti ovaj trend", zaključuje Dunja Mijatović.