Skupština Košarkaškog kluba (KK) "Bosna" iz Sarajeva odlučila je da se bivši evropski prvak fuzioniše sa malo poznatim KK "Royalom", takođe iz Sarajeva. Ovo je epilog bezuspješnih pokušaja da se stabilizuje situacija kluba koji je od svojevrsnog simbola domaćeg sporta u proteklih pet-šest godina došao na ivicu egzistencije.
Zasad nije poznato u kom će se rangu novi tim takmičiti, a u tom smislu tek se očekuje odluka Košarkaskog sašeza Bosne i Hercegovine.
Slučaj KK "Bosna", prije i iznad svega, brutalno svjedoči o sunovratu ovoga društva, o definitivnom dokidanju sjećanja kako je nekad na ovoj ukletoj katastarskoj čestici bilo nešto od iznimne vrijednosti.
Sad konačno možemo govoriti "bila jednom jedna Bosna", a kad i tu nostalgičnu emociju, poslije mučnog preživanja, potrošimo, neće je biti ni u tragovima.
A nekoć bješe Bosna Sarajevska. Bješe prvak čitavog jednog kontinenta, predvodnik generacije sportskih kolektiva koji su sa ovog prostora zakoračili na krov Evrope, bila ponos, uzdanica i uzor čitavog jednog plemena sportista koji su se ohrabrili u oskudnom vremenu jurišati na nebo samo.
Neki će reći - samo zato što je bila to što je bila, neki, pak, isključivo zbog čerupanja pozlate, premda u krajnjem nije ni bitno, na veliku se Bosnu ostrvili neki novi ljudi, vični drugom vremenu i drugačijem načinu mišljenja.
Ime kluba i dostojanstvo njegovih istinskih poštovalaca, ali i brojnih pregalaca koji su više od pola vijeka krvarili uzdižući studente od prašnjavih betonskih terena do velikih svjetskih arena, zalagani su u zamjenu za političku promociju sportskih i socijalnih marginalaca ili, zašto ne reći i to, megalomana što su karijere sitnih sjecikesa preimenovali u zvučne titule biznismena.
Košarka, ilustrativna fotografija
Kako, inače, tumačiti činjenicu da je u dresove bivšeg evropskog prvaka presvlačena sva sila amortizovanih Amerikanaca kupovanih "na kilo", ili ona bulumenta polovnjaka iz bliskog nam komšiluka koji su plaćani suhim zlatom, a bez obaveze da i pogledaju prema košu.
Isto tako, ne bi se smjela zaboraviti i priča o tome kako pojedini preskupi igrači i treneri i nisu bili skupi kako su brojke govorile. Jednostvno, razlika između rečene i isplaćene cijene završavala je u nečijim džepovima, pa bi upravo te novčanike trebalo pretresti prije nego li im se zametnu tragovi.
Pošto su kupovali to što su kupovali, polovnu su robu bez grižnje savjesti protjerivali i ne hajući za činjenicu kako u normalnom svijetu postoji obaveza da se potpisano i poštuje.
Protjerani, pak, odlazili trljajući ruke, jer su znali da izvan ove zemlje postoje adrese preko kojih se svi dugovi namiruju. Uprave se mijenjele, a pristigle kazne crpile klupsku kasu, stizale zabrane i blokade, klub posrtao, pa se vukao na koljenima, pretkraj propuzio i, sad se ugasio.
Ne baš potpuno, ali ugasio.
Sportski će život, pod zasad još nejasnim okolnostima, pokušati nastaviti u fuziji sa nepoznatim KK "Rojalom".
Velika se Rijeka, suprotno svim pogućim zakonitostima, ulila u pritoku koju je onomad sama stvorila.
Hoće li opet poteći ili će ostati tek bijedna ponornica koja će povremeno, sa iznenadnim velikim dotocima ugledati svjetlo dana, zasad je teško reći. U ovoj crvotočnoj kraškoj geografiji, nažalost, ima još bezbroj ovakvih ponornica.