Zlatna plaketa Opštine Srebrenica uručena je u nedjelju predsjedniku RS Miloradu Dodiku. Dodjela priznanja negatoru genocida za žrtve je dosipanje soli na ranu koje, kako smatraju analitičari, nije vrijedno političkih poena koje lokalna vlast time želi ubrati.
Nakon što su se ugasila svjetla svečane ceremonije na kojoj je zlatnu plaketu Srebrenice dobio predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, ostao je trag u vidu ogorčenja kod svih onih koji su u tom činu vidjeli nagradu za negaciju genocida. Također i kod onih koji smatraju kako je bilo mnogo zaslužnijih.
Argument načelnika Srebrenice Mladena Grujičića, koji je i predložio entitetskog predsjednika, bio je da je predsjednik Republike Srpske Dodik zaslužan za razvoj opštine.
Predsjednik Skupštine Opštine Srebrenica Alija Tabaković kaže kako ne vidi Dodikove zasluge.
"Volio bih da je Milorad Dodik jučer kazao i dao čvrsto obećanje da će, evo, u 2018. godini vratiti prirodne resurse i bogatstva Srebrenice koja joj pripadaju, da će sjedište rudnika biti u Srebrenici, da će Guber Banja proraditi, da će pokrenuti Srebrenicu s mrtve tačke. Evo, možda bi i mi glasali za takvu priču", komentariše Tabaković.
Tabaković podsjeća da je Dodik "priznao genocid, pa ga onda toliko iznegirao" (Foto: Dodik u Potočarima 2015.
Međutim, dodaje, "tako sipati prašinu u oči, ne doprinosi ničemu".
"Pored svega toga, za nas je Bošnjake neprihvatljiv. Niko nema pravo od nas očekivati niti nas tjerati na to da glasamo za čovjeka koji je priznao genocid, pa ga onda toliko iznegirao, toliko izvrijeđao žrtve genocida", navodi Tabaković.
Za Bošnjake alternativno i prihvatljivo rješenje bilo je da nagradu dobije Vlada Srbije, jer smatraju da je susjedna zemlja uradila više nego vlada ona na čijoj teritoriji žive.
'Mali, sitni političari' i 'čovjek bezočnih namjera
Dati priznanje negatoru genocida, koji imenuje institucije po ratnim zločincima, čin je nastavka poniženja žrtava i jeftina politička promocija kaže direktor Istraživačko dokumentacionog centra Mirsad Tokača.
"Ovdje se prelazi jedna granica u kojoj se slave oni koji negiraju i koji na svaki mogući način učestvuju u proslavljanju tog genocida. Dakle, ovi koji su dodijelili priznanje gospodinu Dodiku, na neki način su htjeli odati priznanje, slaviti ga kao nekoga ko je lider negiranja. Zapravo se radi se o jednom vlastodršcu koji manipulira taj narod kojeg predstavlja, a onda je i čovjek bezočnih namjera, samo da bi zadržao svoju moć i svoju vlast. Ti mali, sitni političari lokalnog nivoa, kojima je čast da Dodik s njima popije kafu, oni će mu dodijeliti takva priznanja, svjesni ili nesvjesni onoga što čine", ocjenjuje Tokača.
Tokača: Ovi koji su dodijelili priznanje na neki način su htjeli slaviti ga kao nekoga ko je lider negiranja genocida
Dobitnik Srebrene plakete, srpski član Predsjedništva BiH Mladen Ivanić nije se pojavio na dodjeli, tako da je Dodik plaketu primio sam, uz ovacije prisutnih.
Čin dodjele vrhunac je licemjerstva i cinizma i to iz više razloga, smatra predsjednik Helsinškog odbora RS Branko Todorović.
"Jedna od njih je svakako i želja načelnika da se dodvori višoj vlasti u Banjaluci. Sa druge strane, Dodik na neki način želi da pokaže da Republika Srpska u pravom smislu riječi vlada Srebrenicom i kontroliše Srebrenicu i da može u Srebrenici da uradi sve što poželi i sve što hoće", kaže Todovrović
"Cinično je", konstatuje, "i zbog toga što ljudi u Srebrenici žive možda najjadnije i najbjednije, u jednoj jadnoj i bijednoj Bosni i Hercegovini".
"I umjesto da se pruži ruka pomirenja, saradnje Bošnjacima, da se zajednički radi na oživljavanju grada, jednostavno se, u svrhu nekih prizemnih i primitivnih dnevnih politika, dodjeljuju nagrade koje nemaju vezeni sa razumom, ni sa ljudskošću, ni sa moralom, i koje samo predstavljaju vrhunac političke nekulture i bahatosti", smatra Todorović.
Uz konstataciju da ne razumije kome, baš na tom mjestu, trebaju takvi politički poeni Todorović dodaje:
"Trebalo je u proteklim godinama uraditi konkretno mnogo više stvari na oživljavanju Srebrenice, na oživljavaju privrede, na prihvatanju odgovornosti za zločine koji su se tamo desili, na suočavanju s istinom, na pomirenju i izgradnji pomirenja, na normalizaciji odnosa. Onda bi se moglo u Srebrenicu otići sa nečim konkretnim, reći - evo, mi smo to radili proteklih godina. Ne ovako, na nezaliječene rane prosipati još više soli, boli, nesreće i nepovjerenja."
I dok se oko njih pletu političke igre, Srebreničani kažu da kada svečane ceremonije utihnu oni ostaju živjeti u gradu u kome je sve teže naći perspektivu.