Dugo čekanje na zdravstvene usluge, nedostatak materijala i opreme, odlazak ljekara priznatih specijalista, ali i drugog medicinskog osoblja u inostranstvo, te neodgovorno upravljanje, uglavnom politički podobnih kadrova zdravstvenim ustanovama, pokazuju u kakvom se stanju nalazi zdravstvo u BiH.
Brojni su slučajevi nezadovoljnih pacijenata, čiji su zbog neodgovornog ponašanja ljekara i menadžementa zdravstvenih ustanova, životi dovedeni u pitanje.
Posljednji primjer koji ukazuje da je zdravstvo u Bosni i Hercegovini na aparatima je protest onkoloških pacijentica na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu. Gotovo 150 onkoloških pacijenata trebalo je biti otpušteno iz Univerzitetskog kliničkog centra Sarajevo (UKCS) jer ne rade aparati za zračenje koji su neophodni za nastavak terapije.
Za kćerku jedne od pacijentica Lidiju Pisker to je bio šok.
"U petak nije bilo zračenje jer im je rečeno da je i posljedni aparat koji je radio pregrijan i da će se sačekati do ponedjeljka. U ponedjeljak isto tako aparat nije radio, ali njima niko ništa nije zvanično saopštavao, niti su znali šta će se dalje dešavati do ponedjeljka popodne kada je nekim pacijenticama rečeno da od aparata nema ništa i da se moraju sami snalaziti.
To je značilo otprilike da dobijaju otpusnice sa Koševa, te da u Tuzli i Mostaru postoje aparati koji im mogu pomoći, da se svaka pacijentica i njihova porodica sama se snalazi. A u Tuzli navodno ne postoji aparat koji može pomoći mojoj mami, odnosno ne postoji aparat za zračenje genitalija, tako da je i to jedna od dezinformacija", objašnjava Pisker.
Nakon što je Lidija bila obavještena da se sama treba pobrinuti za nastavak liječenje svoje majke odlučila je obavijestiti medije o onome šta se dešava na Koševu.
"Jer su žene već bile toliko izrevoltirane i bijesne da su se nekoliko njih dogovorile da ne žele prihvatiti otpusnice, da se mora naći neko rješenje. Nakon toga su došli mediji. Ja nisam bila tu, ali znam iz onog što mi je mama rekla da su čak i zaštitari došli da izbace novinare, ali su na kraju odustali od toga. Potom je došao šef Klinike za onkologiju, konačno, prvi put su ga vidjele...Došao je pod pritiskom medija, da da izjavu medijima da to što one govore nije istina, odnosno da nisu dobile informaciju da će biti prepuštene same sebi, iako sam ja to čula svojim ušima", svjedoči Lidija Pisker za RSE.
Onkološka klinika u Sarajevu
Cijeli slučaj u koji se našla majka Lidije Pisker je dodatno komplikovan uređenjem zdravstvenog sistema u Federaciji BiH. S obzirom da je Zdena Šarić- Pisker, Lidijina majka, iz Zenice, a u Zeničko-dobojskom kantonu ne postoje aparati za liječenje pacijenata koji su oboljeli od te vrste karcinoma, ona je morala čekati prvo odbrenje ovog kantona za finansiranje liječenja, što je uobičajna procedura, a onda je čekala i mjesec dan krevet na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu.
Problema u zdravstvu je mnogo. Anketirani građani Sarajeva Nora, Amra i Zlatko, koji su korisnici javnog zdravstva stanje ocjenjuju katastrofalnim:
Vaš browser nepodržava HTML5
Građani ogorčeni zbog stanja u zdravstvu
Osim što odlaze doktori, nema dovoljno ni opreme ni aparata za liječenje pacijenata.
"Nedostaju osnovne potrepštine, čak nedostaju zaštitetne rukavice, gaze, maske... Mi smo u ratu otkuhavali gazu. Mi smo u ratu štedjeli, morali smo to raditi. Mi smo sada u situaciji da ipak imamo i raspolažemo sa dostatnim sredstvima koja bi trebala omogućiti da ono što je neophodno, i u dijagnostičkom i u terapijskom postupku, bude na raspolaganju našim zdravstvenim profesionalcima", objašnjava doktor Bakir Nakaš.
Sredstva obaveznog zdrvastvenog osiguranja ne mogu se trošiti na kapitalna ulaganja, na nabavku medicinske opreme, na kupovinu vozila, na održavanje i amortizaciju medicinske opreme, nego se ta sredstva trebaju dobiti od osnivača, kaže Bakir Nakaš, nekadašnji direktor sarajevske Opće bolnice "Abdulah Nakaš".
"Osnivači danas prihvataju pravo osnivača da bi mogli imenovati upravne odbore i upravljati tim institucijama i usmjeravati tokove novca. Gotovo da nigdje ne izdvajaju ni feninga za razvoj zdravstvenih institucija. Sav razvoj pada na teret obaveznog zdravstvenog osiguranja, a protuzakonito je koristiti ta sredstva za kapitalna ulaganja", kaže Nakaš.
Politika je odavno zavladala zdravstvom u BiH. Rukovodstva zdravstvenih institucija se ne biraju prema potrebama pacijenata, već prema vizijama političkih stranaka. I tako je već godinama.
"Vi ćete čuti da se političari, ministri ili premijeri hvale sa konstatacijom da im je pripala neka od zdravstvenih institucija, da će oni biti ti čiji će upravni odbori rukovoditi zdravstvenim fondovima. Tako da nekada mi se čini da te institucije ili sami kantoni ili sami sistemi su pod direktinim uticajem stranačkih lidera i onih koji su tada na vlasti", tvrdi Nakaš.
Postoje još uvijek ljekari i drugo medicinsko osoblje koji entuzijazmom održavaju sistem normalnim, smatra doktor Dragan Stevanović iz Opće bolnice "Abdulah Nakaš", te dodaje da su reforme neophodne, ali one istinske se ne dešavaju.
"Sva aktivnost se svodi na klasičnu dnevnopolitičku manipulaciju i političku trgovinu, a sistem i dalje neminovno propada, jer se temeljne aktivnosti koje bi ga trebale popraviti ne rade", smatra doktor Stevanović.