Građanka koja je željela ostati anonimna (ime i prezime poznato redakciji) kaže za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je dobila dojavu da se posmrtni ostaci njenog oca nalaze na lokalitetu oko 30 kilometara od Sarajeva.

Njen otac H. T. je kao borac Armije Bosne i Hercegovine poginuo 1993. godine u šumi koja je bila pod kontrolom Vojske Republike Srpske. Nekoliko mjeseci kasnije bila je razmjena poginulih između dvije vojske. Identifikovan je na osnovu ličnih predmeta i odjeće. Nakon toga je sahranjen.

Skoro 30 godina kasnije, anonimni građanin srpske nacionalnosti, inače bivši pripadnik Vojske Republike Srpske, je javio telefonom kako je lično ukopao njenog oca, te kazao da će reći i na kojoj lokaciji.

"Nakon 30 godina i dalje nemamo mira. Te rane su i danas žive kao i tada. Mi smo, nas četvero djece, bili poprilično mladi kada se to sve desilo i jako nam je potresno ponovo sve prolaziti", kaže ova građanka za RSE.

Bosna i Hercegovina (BiH) traga za još oko 7.600 nestalih osoba, prema podacima Instituta za nestale osobe BiH. Međunarodni dan nestalih osoba obilježava se svakog 30. avgusta u godini.

Dojave o nestalima

Džebrail Bajramović dobrovoljno pomaže Institutu za nestala lica Bosne i Hercegovine. Za RSE navodi da informacije o nestalima dobija od bivših boraca Vojske Republike Srpske ili drugih građana, koji mu se javljaju anonimno.

"Nekima je proradila savjest, a neki traže naknadu za informacije koje imaju", dodaje on.

Ne želi otkriti izvore i načine na koje dobija informacije. Ali, jedna o njih je bila i informacija koju je dobio o H.T., ocu građanke sa početka priče.

Pročitajte i ovo: BiH nudi novac za informacije o nestalima: 'Strah svjedocima zaključava usta'

Za RSE otkriva da se susreo sa osobom koja mu je dala informacije o mjestu gdje je zakopano tijelo.

"Ono što je posebno jeste da je čovjek opisao H.T., kako je izgledao, u čemu je bio. Rekao je da je imao 100 maraka u novčaniku koje mu je on lično uzeo, a da su mu drugi, njegovi saborci iz Vojske Republike Srpske, uzeli još neke stvari iz ruksaka. Rekao je i da su tu ubijena još trojica pripadnika Armije", prisjeća se Džebrail razgovora sa anonimnim dojavljivačem.

Džebrail Bajramović

Uprkos detaljima koji su mu rečeni, Džebrail kaže kako je bio u nevjerici, jer je znao da je njegovo tijelo već sahranjeno. Informaciju je podijelio, ipak, sa Institutom za nestala lica BiH.

"Nazvao sam Institut, a Amor Mašović i ja otišli smo na lokaciju. Nismo mogli prići, jer nam je 'informator' rekao da je minirano. Pitao sam ga, kako zna da je minirano. Rekao je da je on lično minirao", priča Džebrail.

Deminiranje terena gdje se nalazilo tijelo završeno je nedavno.

Prošle sedmice na tom mjestu su ekshumirani posmrtni ostaci, ali se još uvijek ne zna čiji.

Screenshot web stranice Instituta za traženje nestalih Bosne i Hercegovine

Nakon DNK analize, koja će potrajati mjesec dana, sa sigurnošću će se znati da li pronađeni ostaci pripadaju H.T.

"Sljedeći korak je ekshumacija grobnice, ako DNK pokaže da to jeste moj otac. Moraćemo uporediti i te kosti koje su ukopane u njegovom mezaru. Bolno je ovo vraćanje. Nisam ja jedina, koliko još ljudi traži i pokušava da nađe svoje. To je način da se barem malo čovjek smiri i nađe spokoj", zaključuje kćerka H.T.(građanka sa početka priče).

Pročitajte i ovo: Vukosava Klanco: Opet bih branila Muju

DNK jedina pouzdana metoda identifikacije

Džebrail kaže kako u toku rata nije rađena DNK analiza posmrtnih ostataka. Tijela su sahranjivana na osnovu prepoznavanja predmeta ili odjeće poginulih ili ubijenih osoba.

"I na taj način su vjerovatno napravili zabunu pri identifikaciji, jer to je bio rat, a tijela su pri razmjeni već bila u fazi raspadanja i nije bilo druge mogućnosti nego da se identifikuje po odjeći ili nekim predmetima", ističe on.

U ratu u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine u BiH je nestalo oko 35.000 osoba.

Apel za dojavu o nestalima

Amor Mašović, bivši direktor Instituta za traženje nestalih kaže za RSE kako tijela koja su ukopana u ratu, odmah nakon razmjene, nisu bila kompletna, te da je do sada bilo slučajeva gdje je ustanovljeno da je došlo do greške prilikom identifikacije bez DNK analiza.

"Sada je u mrtvačnicama više od 1200 tijela za koje se može pretpostaviti da pripadaju osobama koje su pogrešno klasično identificirane i sahranjene. Gdje postoji sumnja da se radi o greškama, to će se ispitati, Institut radi na tome u saradnji sa Međunarodnom komisijom za nestale osobe", ističe Mašović koji se pronalaskom nestalih osoba bavi skoro tri decenije.

Amor Mašović, bivši direktor Instituta za traženje nestalih BiH

Mašović upućuju apel svima da, ukoliko znaju, prijave gdje se kriju posmrtni ostaci putem telefona ili web stranice Međunarodne komisije za nestale osobe.

"Ljudi su podložni toj retorici koja ih uči da je to izdaja ukoliko pomognu pronaći grobnice. Ja znam slučajeve iz iskustva da su mnogi od tih koji su podijelili informacije, ti koji su smogli snage, se oslobodili košmara nakon što su podijelili te mračne tajne koje su nosili u sebi", navodi on.

Apel upućuje i Džebrail Bajramović.

"Ja naravno neću otkriti izvore nikada, jer ima još toga što nam mogu otkriti. Nadam se da će im savjest proraditi i da će nam javiti", kaže on.

Prema zvaničnim podacima, u BiH je do danas otkriveno oko 1.000 masovnih i pojedinačnih grobnica.

Bosna i Hercegovina trenutno nema propise koji bi omogućili da institucije koje su nadležne za potragu za nestalima "nagrade" osobe koje dostave informacije o lokacijama na kojima su posmrtni ostaci.

Institut za nestale osobe ima dostupnu telefonsku liniju za anonimno dojavljivanje lokacija na kojima se nalaze tijela žrtava proteklog rata. No, ističu da je prijava veoma malo i da se istina i dalje skriva.

Pročitajte i ovo: 'Umrijet ću, neću ga ukopati': 570 žena Srebrenice preminulo da nisu našle svoje

Istovremeno, iz Instituta za nestale osobe BiH godinama upozoravaju da je sve manje relevantnih informacija i da se iscrpljuju mogućnosti za pronalazak nestalih.

Također, raste broj lažnih dojava.

Tako je, primjerice, na lokaciji Rostova u srednjoj BiH, nekoliko puta organizovana potraga za posmrtnim ostacima 19 osoba hrvatske nacionalnosti koje su, tokom proteklog rata, odvedene iz logora Armije RBiH u Bugojnu. Pretraživalo se na temelju izjava svjedoka, ali se pokazalo da ih je većina bila lažna.