"Šukar javin" uobičajeni je jutarnji pozdrav u Damirovoj porodici u Tuzli, na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine (BiH). U njegovom domu je, kako kaže, službeni jezik romski, dok izvan kuće članovi njegove porodice komuniciraju na bosanskom.
"Nama je maternji jezik, što bi Englezi rekli, 'number one', a u školama i na ulici govorimo bosanski jezik. S djecom pričamo na romskom, mada ima onih koji pokušavaju da taj jezik zaborave", ispričao je Damir za Radio Slobodna Evropa (RSE).
U tuzlanskoj mjesnoj zajednici Kiseljak živi oko 128 romskih porodica. On kaže da većina njih govori romski jezik.
Damirov sin pohađa srednju školu i budući je mehatroničar, a kćerka je završila frizersku školu. Romski jezik su naučili od starijih članova porodice, koji znanje prenose s generacije na generaciju.
"Mnogo je to težak jezik. Imamo osam padeža. Dijalekti su različiti, pa mi ovdje gotovo da ne razumijemo Rome u drugim zemljama", kaže Damir i ističe da je znanje iz oblasti romologije stekao na edukaciji u Beogradu.
Pionirski poduhvat u Tuzli
Romi su najbrojnija od ukupno 17 nacionalnih manjina u BiH. U izvještaju Evropske komisije za 2021. godinu, procjenjuje se da ih u BiH živi oko 58.000, od ukupno 3,2 miliona stanovnika.
No, zbog stigmi i predrasuda kojima u izloženi, nije rijetkost da se zvanično izjašnjavaju kao pripadnici nekog od tri konstitutivna naroda u BiH - Bošnjaci, Hrvati ili Srbi.
Pročitajte i ovo: U BiH samo trećina Roma pohađa školu, ali šestoro djece porodice Salčinović nije odustaloRomski jezik, koji ima 150 dijalekata, nije zastupljen u bosanskohercegovačkim obrazovnim institucijama.
Bosna i Hercegovina nema državno ministarstvo obrazovanja. Ova oblast u nadležnosti je bh entiteta- Federacije BiH i Republike Srpske.
U Federaciji BiH, resorno ministarstvo tog entiteta ima koordinirajuću ulogu, a ovlast za obrazovnu politiku prepuštena je kantonima.
Svaki od ukupno deset kantona ima ministarstvo za obrazovanje, te vlastite zakone, kao i pedagoške zavode.
Pročitajte i ovo: Bez zdravstvenog osiguranja u vrijeme pandemijePionirski korak najavile su vlasti u Tuzlanskom kantonu, u kojem škole pohađa oko 750 učenika romske nacionalnosti.
U tom kantonu pokrenut je proces uvođenja nastavnog predmeta "Romski jezik s elementima nacionalne kulture" u osnovne škole.
Izet Numanović, predstavnik Pedagoškog zavoda Tuzlanskog kantona, kaže za RSE da je planirano da to bude izborni predmet i da je nastavni program u izradi.
No, nije siguran da će u škole ovaj predmet biti uveden, kao što je najavljivano, od početka nove školske godine u septembru.
"U BiH imamo problem s nedostatkom kadrova, odnosno nastavnika romskog jezika. Nemamo nijednog i postavlja se pitanje, ukoliko bi počelo u septembru, tko bi to realizirao. No, bitno je da se u to krene, da se formalno-pravno omogući da ti ljudi imaju pravo na svoj jezik, a onda da se to dalje razvija", naglašava Numanović.
Formirana je i radna grupa koja je boravila u posjeti školama u Aleksandrovcu u Srbiji, koje imaju nastavne predmete romskog jezika.
Mladi se srame svoga jezika
Indira Bajramović, predsjednica Udruženja Romkinja ''Bolja budućnost'', kaže za RSE da je uvođenje ovog predmeta važno za kulturu, običaje i tradiciju Roma.
"Taj predmet neće biti samo za romsku djecu nego za svu koja žele da nauče više o romskoj tradiciji i kulturi", kaže Bajramović za RSE.
Pročitajte i ovo: Romi posebno označeni u kartonima Zdravstvenog centra u BrčkomOna upozorava da je došlo do asimilacije romskog jezika, te da mu prijeti nestanak.
"Divno bi bilo kad bi se govorilo na jezicima svih nacionalnih manjina i da se pokaže to šarenilo i raznolikost. No, romski jezik se govori uglavnom u kućama, jer se mladi ne mogu uklopiti u društvo ukoliko ga govore. Boje se da će biti odbačeni", ističe Bajramović.
Romski jezik kao kolektivna memorija
U publikaciji "Standardizacija romskog jezika", autora Rajka Đurića, u Ogledu o proučavanju romskog jezika Dragoljub Acković ističe se da je romski jezik jedina "knjiga" koju je ovaj narod sa sobom ponio iz prapostojbine Indije.
"On predstavlja kolektivnu memoriju i svjedočanstvo o njihovom shvatanju svijeta, ali i sebe samih. U svojoj osnovi, romski jezik predstavlja varijantu pali jezika, koja je razvijena forma sanskrta", navodi Acković.
Univerziteti u BiH nemaju katedre za izučavanje romskog jezika, za razliku od visokoškolskih obrazovnih ustanova u susjednoj Hrvatskoj i Srbiji.
Rektorska konferencija BiH podržala je u maju prošle godine inicijativu Odbora za Rome pri Vijeću ministara BiH da se na javnim univerzitetima formira katedra za romski jezik i književnost.
Pročitajte i ovo: Svetski dan Roma: Buvljak kao sudbinaDervo Sejdić, predsjednik Udruženja "Kali Sara", podsjeća da je priča o "otvaranju vrata" bh. obrazovnih insitucija za romski jezik stara 15-ak godina, ali nikada nije zaživjela.
"Ništa konkretno se, nažalost, ne dešava. U regiji imaju škole u kojima se izučava romski jezik. Srbija, Makedonija, Crna Gora imaju katedre za romski jezik. U Hrvatskoj se on već sedam-osam godina izučava na Filozofskom fakultetu i jedino mi kaskamo. Dakle, u pitanju je politička volja i ništa drugo", ističe Sejdić.
Maternji jezik za Sejdića predstavlja pitanje identiteta. No, romski jezik se, kako kaže, namjanje može čuti u BiH od svih zemalja u regiji.
"Strah se uvukla u kosti našim očevim i djedovima još od 1939. i 1940., kad su za vrijeme NDH (Nezavisna Država Hrvatska op.a.) strijeljani na ulici jer su govorili romskim jezikom", ističe Sejdić.
'Romi dobijaju najlošije poslove'
BiH se pridružila 2008. godine zemljama jugoistočne i centralne Evrope u "Dekadi uključenja Roma 2005- 2015", s ciljem da unaprijedi položaj romske populacije.
Osim rješavanja zdravstvenog osiguranja i stambenog pitanja, dekada je uključivala obrazovni sistem i proces zapošljavanja Roma.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u tom periodu je zbrinuto više od 1.100 porodica romske manjine u BiH.
No, Damir iz Tuzle, sa početka priče, kaže da se pomaci u svakodnevnici Roma ne osjete.
Vaš browser nepodržava HTML5
Znamo li šta je rasizam?
On ističe da Romi i dalje teško dolaze do posla, a i kad ga dobiju raspoređeni su na najlošija i najslabije plaćena radna mjesta.
"99 posto ljudi ne radi i šalju djecu u školu samo da ih ne kazne. Kažu u fokusu obrazovanje, ali efekata nema. Kako da pošaljem dijete u školu kad dijete navečer legne gladno i ujutro ustane gladno. Ukoliko obrazuješ 500 djece, a nijedno nije zaposleno, kakva je to perspektiva".
Damir ističe da na svojoj koži svakodnevno doživljava razisam. Zbog toga, nakon višegodišnjeg rada za taxi prijevoznike, nije uspio pokrenuti vlastiti biznis.
"Bosna je ovo. Ne možeš se zaposliti, koliko god da si dobar, čim vide da si tamnoput. Džaba tražimo i molimo, ne daju nama Romima da živimo. Šta moje dijete osim biroa očekuje, ako ja nisam ništa mogao", ističe on.
Lideri zemalja Zapadnog Balkana 2019. godine na Samitu koji je održan u poljskom gradu Poznanj, potpisali su Deklaraciju o integraciji Roma.
Cilj deklaracije je podržati socio-ekonomske integracije romske populacije. Zemlje koje su obuhvaćene procesom su Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Albanija.
BiH se tako obavezala da će u narednih pet godina zaposliti oko 25 posto Roma, da će stopa završetka obrazovanja sa 40 biti podignuta na 90 posto, te da će 95 posto Roma biti zdravstveno osigurano.
Vaš browser nepodržava HTML5
Sekundarni otpad uspješni je biznis za ove Dobojlije
Iako nema zvanične statitsike, prema podacima nevladinih organizacija, trenutno ih je zaposleno tek pet posto.
Romi su tradicionalno nomadski narod porijeklom iz sjeverozapadne Indije koji se klasificira Indo-iranskoj jezičnoj porodici. Njihove migracije počinju iz Azije u 13. stoljeću.
Širom svijeta živi između 10 i 12 miliona Roma. Tri su glavne etničke zajednice na koje su se Romi podijelili svojom ekspanzijom, to su: Gitani (Gitanes), Kalderaši (Kalderash) i Manuši (Manush).
U vjerskom pogledu Romi su nejedinstveni, jer ih ima u obliku pravoslavnih kršćana, muslimana, katolika, ali i pripadnika drugih religija.
Međunarodni dan Roma se obilježava 8.aprila i službeno je proglašen 1990. godine u Serocku u Poljskoj, mjestu četvrtog Svjetskog romskog kongresa Međunarodne romske unije.
Na tom kongresu je donesena odluka o romskoj himni za koju je izabrana pjesma Đelem, Đelem (romski: Idem, idem) i odluka o zastavi za koju je odabrana plavo-zelena dvobojnica s crvenim kotačem u sredini, simbolom napretka i pokreta, ali i migracije Roma tijekom istorije.