Boris Lalić, suvremeni je pisac iz BiH, koji iza sebe ima četiri objavljene knjige. Lalić se također bavi pisanjem dramskih tekstova. Godinu 2017, obilježila je teatarska predstava, Mirna Bosna, Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, za koju je ovaj mladi pisac napisao tekst.
RSE: U prošloj godini, veliki uspjeh je doživjela predstava Mirna Bosna, za koju ste napisali tekst. Osvojila je nagrade na nekoliko festivala. Da li ste očekivali takav uspjeh te predstave?
Lalić: Nisam očekivao da će u tolikoj mjeri uspjeti, nisam o tome ni razmišljao. Mislimo sam da će u određenoj mjeri imati uspjeha jer taj tekst je napisan u odnosu na naše ljude, dakle prema onome što oni mogu dobro zamišljati i dobro razumijevati. Očekivao sam da će im se dopasti.
RSE: Šta Vas je motiviralo da napišete taj tekst i čime se predstava bavi?
Lalić: Motiviralo me samo moje obrazovanje, koje je usko književno. Tema je prodaja lakih droga od strane ljudi koji nisu nikakvi kriminalci, nego socijalno ugroženi ljudi. Motivirala me situacija u društvu, koja je upravo takva da mnogi naši ljudi, zbog loše organizovanog državnog aparata, zbog nedostatka posla, zbog nedostatka socijalne pomoći, žive sa druge strane zakona, iako su pred Bogom zdravi, pravi i pošteni.
RSE: Iza Vas su do sada četiri napisane knjige. Ono što je zanimljivo u vašem književnom radu je činjenica da ste Vi istodobno pisac, izdavač i prodavač vlastitih knjiga.
Video: Inserti iz predstave Mirna Bosna; izvor Youtube
Lalić: Tako sam započeo. Studirao sam komparativnu književnost, bilo mi je jako stalo da se bavim svojim poslom, da ne odem u neku drugu struku jer sve druge ne volim. Zato sam to radio samostalno, da ljudi čuju za mene, a i da ja imam što više materijalne koristi. Sada je došlo vrijeme da ne moram sve to raditi.
RSE: Koliko ste do sada uspjeli prodati knjiga?
Lalić: Uspio sam prodati prve tri knjige u tiražima od po 1.000 primjeraka. Četvrtu sam štampao u 2.000 primjeraka, ali ostalo mi je hiljadu.
RSE: O čemu ste sve pisali u Vašim knjigama?
Lalić: Sva moja književnost prikazuje savremeno društvo BiH, a inspirisana je klasičnom evropskom knjiženošću. Najviše sam se bavio fenomenom malograđanštine, koji se kod nas pojavljuje u milion oblika. Pokušavam da stvorim nešto klasično, od nečega savremenog, iako je to paradoksalno i reći. Pokušavam po klasičnim uzorima pisati o današnjoj BiH, ovdje i sada.
RSE: Da li možemo očekivati neko novo izdalje u ovoj godini?
Lalić: Trenutno radim novi tekst za Kamerni teatar 55 i on je već poprilično završen. Mislim da možemo očekivati premijeru i te predstave ove godine. Prozno pisanje je za sada malo zakočeno iz razloga što sam se posvetio malo više dramskom pisanju. Na Fejsbuku objavljujem ponekada i svoje pjesme.
RSE: Šta mislite o današnjoj kulturi čitanja mladih i koliko je potrebno modernizirati program lektira u školama?
Lalić: Mislim da kod nas ima puno mladih koji čitaju i da ih ima više nego starih. U ovom društvu, generalno mladi, nemaju glas. Mi smo poprilično tradicionalističko društvo. Zbog toga, ako je neko star, čak i ako je glup, često ima prednost nad nekim ko je mlad i pametan. Mislim da je program lektira kod nas uvijek bio dobar. U zadnje vrijeme sam primijetio da prave nacionalne budalaštine i gluposti. U tom ne vidim ništa dobro.
Najviše sam se bavio fenomenom malograđanštine, koji se kod nas pojavljuje u milion oblika: Boris Lalić
Mislim da bi se trebalo uložiti više u promociju knjige definitivno. Više o tome govoriti na televizijama, novinama, ali govoriti afirmativno, a ne kukavno, kako je kod nas običaj.
RSE: Kada je u pitanju prostor Balkana, da li imate nekog književnog uzora?
Lalić: Sa prostora Balkana imam puno uzora. Od živućih to je Abdulah Sidran. U stilu govora, uzor mi je Dževad Karahasan, nedostižni uzor. Puno volim Ivu Andrića, Branka Ćopića, Derviša Sušića, Dušana Kovačevića i Darija Džamonju. Imali smo mi uvijek dobrih pisaca.
RSE: Kakav je Vaš stav o današnjem stanju izdavaštva u BiH? Koliko oni daju šansu mladim piscima?
Lalić: Izdavačka djelatnost u BiH se bori, nije ni tim ljudima lako. Gdje druge zemlje imaju puno beneficija, kod nas toga nema. Generalno, po meni, je problem izdavača. Većinom sam sreo ljude koji nisu dovoljno dobri u prodaji knjige, iz čistog razloga što ih ne poznaju dublje od autora i korica. Mislim da bi oni trebali koristiti usluge ljudi koji bi o tome znali bolje pričati jer to treba da bi se knjiga bolje raširila i rasprodala.
RSE: Spomenuli ste novi tekst koji radite za Kamerni teatar 55. Šta je tema tog teksta i kada očekujete premijeru te predstave?
Lalić: O premijeri je još rano da govorim, pošto tekst završen. To je komedija po uzoru na Čehova. U komadu svako voli nekoga, ko voli nekog drugog. Svašta se tu dešava. Tema bi se mogla nazvati nesretna ljubav, ali ima tu još tema, i pozitivnih i smiješnih.
RSE: Pišete knjige, dramske tekstove. Šta možemo još očekivati od Borisa Lalića?
Lalić: Nadam se da ću nastaviti pisati, da neću nikada klonuti duhom i da će to praviti što bolji uspjeh među ljudima. Nisam pisac koji piše prvo za sebe. Uvijek sam pisao za druge.
RSE: Da li se možda vidite u pisanju filmskih scenarija?
Lalić: Filmski scenariji su nešto prema čemu se krećem jer film je trenutno najjača pripovjedačka umjetnost, iako je za mene, književnost za stepenicu više. Film je mjesto gdje se pare mogu zaraditi puno lakše i više od romana. Nisam se puno bavio scenarijem tokom svog studiranja, pa sam počeo da se učim. Trebati će neko vrijeme da vidim kako izgledaju najbolji scenariji i da pronađem svoj način.