Predsjednik Izvršnog odbora Političkog kluba Pravedna Crna Gora Rade Bojović u intervjuu za RSE kaže kako je u fokusu nove crnogorske vlade da sačuva vlast, te da će se promjene u Crnoj Gori dešavati u onoj mjeri u kojoj to bude u interesu vladajuće koalicije.
Bojović: Nisam očekivao ništa. Prosto ovdje je riječ o vlasti koja traje preko dvije decenije, koja je u mnogim svojim aspektima iscjeđena i čija se dominacija, prije svega, ogleda u činjenici da vladaju javnim resursima i državnim aparatom. Srasli su sa državom i kao takvi prosto dominiraju političkom cenom i imaju protiv sebe jednu nakaznu i komičnu parlamentarnu opoziciju. Ne moraju pretjerano da se trude da transformišu i mijenjaju onaj poredak koji su oni ustoličili i napravili ovakvim.Za mene je ekspoze gospodina Đukanovića bio malokrvan odgovor na aktuelne crnogorske društvene, političke i ekonomske probleme. Oni očigledno dobro procjenjuju da je više nego dovoljno da guraju jednu spoljno-političku orjentaciju koja je uglavnom nesporna za većinski dio Crne Gore i da prave određene unutrašnje pomake, koje bih nazvao reformama niskog intenziteta. U fokusu ove Vlade i Đukanovića lično, je prije svega ono za šta su oni pokazali kao specijalisti, a to je da sačuvaju i produže svoju vlast. Obzirom da imamo građane takve kakve imamo, da je politička javnost takva kakva jeste, onda se njihovi ciljevi na žalost pokazuju kao realni i dostižni.
Bojović: Često se u Crnoj Gori ne zna ko su veći demagozi, ovi iz Brisela ili ovi iz DPS-a. Priča briselske administracije već postaje, za one pronicljive posmatrače u Crnoj Gori, dobrim dijelom humoristična. Njihove izjave o krupnom napretku su na granici jednog nadrealnog humora. Mi odlično znamo u kakvom prostoru i državi živimo. Znamo šta se ovdje dešava. Najveći broj izaslanika, koji dolaze iz EU i koji šalje briselska administracija, šalju poruke o pomacima u ovoj ili onoj oblasti, u već nečemu što pametniji dio političke javnosti doživljava smiješnim. Što se DPS-a, nema nikakve dileme da su oni postali njihovi dobri partneri i saveznici, da se odlično razumiju da Brisel isto tako odlično razumije da u parlamentarnoj opoziciji ne može da vidi ozbiljnu političku alternativu, pa onda i priča neke šarene laži, kao što su poruke koje slušamo. Kada sve to sastavite, onda je jasno da nema nikakve potrebe za bilo kakvim radikalnijim reformama jer radikalnije reforme, koje bi jedino bile primorane kada je u pitanju težina crnogorske partokratije, težine jednog političkog sistema koji zarobljava građansku slobodu, a da ne govorim o vladavini zakona, koja je ovdje daleko od onoga što možemo nazvati standardima pravne države, je takva da sve to traži radikalne reforme. DPS nema razloga to da radi jer kada bi to radio, bio bi prva žrtva takve reformističke politike. U ohrabrenja iz Brisela i lokalna prilagođavanja tim ohrabrenjima ne vjerujem. Ovdje će se dešavati jedna politika promjena u onoj mjeri u kojoj to bude u interesu vladajuće koalicije i njihove projekcije. Na taj način mogu da što duže traju. Na kraju će to Brisel da aminuje i čućemo ponovo njihove mantre da Crna Gora krupnim koracima grabi ka EU.
Bojović: To je dio saopštenja Pravedne Crne Gore. Naša procjena je da ako možete u Nikšiću da napravite ovakvu vratolomiju, da se iz aviona vidi da je stvar neregularna i da se ništa ne desi, i da DPS, uključujući i Đukanovića, to tako brani, kao da su tamo odreda poređani slobodno-misleći politički ljudi, pa donose takvu vrstu odluka, da se paralizuje konstituisanje vlasti, sa smo jednim ciljem da se održe novi izbori i da DPS proba te izbore lagodno da dobije, kada imamo slučaj Nikšić, podršku o kojoj govorite, sadržaj jednog ekspozea koji je dobrom dijelom, ne samo ono što je već dosta puta viđeno u raznoraznim ekspozeima i Đukanovića i njegovih prethodnika, već prije svega jedna vrsta obraćanja svojim partijskim pulenima ili svom partijskom aparatu, u smislu da mora da se uozbilji, da se malo racionalizuje, da pravi određene greške koje mora da koriguje da bi smo nastavili da blagodatno i dugovječno vladamo. Kada sve to saberete, onda nema nikakvog razloga da ova faza mandatna, sa svim spoljnim i unutrašnjim podrškama, legitimitetom i činjenicom da to pokazuje sam Nikšić, da možete da radite ama baš šta hoćete, ne poprima neku vrstu autoritarne političke slike. U takvoj slici ima jedan problem, što u određenom momentu može da obesmisli demokratski politički proces i u određenom momentu prosto jedna vrsta opozicionog bijesa može u Crnoj Gori da eksplodira.
Bojović: To samo pokazuje dubinu krize u Evropi. Slovenija je specifična po tome što ima jednu snažnu razinu društva i jednu spremnost građana da se bune i pružaju otpor jednom lošem stanju. Na žalost, pošto u Crnoj Gori to tako nije, mi ovdje imamo činjenicu da, ako apstrakujemo nekoliko daleko-istočnih država koje geografski pripadaju ili su tu negdje na granicama evropskog oboda, ovdje očigledno živi narod koji ima izrazite manjkavosti kada je u pitanju političko slobodoljublje. DPS na to računa. Računa na nisku rezistenciju građana kada su u pitanju i političke slobode i jedan neodrživ poredak i činjenicu da ovdje uglavnom vlasti mogu da rade mnogo toga što hoće, a da ne snose posljedice. Onda nisam neki veliki optimista u smislu da će se preslikavati ona stanja koja dolaze iz daleko slobodnijih i demokratskijih društava nego što je crnogorsko. Realnija je varijanta da DPS, pogotovo kada još u svom osloncu ima jednu opoziciju, koja je po mnogim aspektima još i gora od nje, nastavi komotno da vladaju u ovom mandatu. Otvara se pitanje da li će biti moguće da se tokom ovog mandata izgrade određene političke opozicione alternative koje će eventualno biti u stanju da ugroze DPS na narednim parlamentarnim izborima.
Bojović: Pošto je ovo autoritarna faza Đukanovića, neće se oni dogovoriti, već će Đukanović odlučiti o tome ko će da bude taj kandidat. Nemam dileme da, imajući u vidu kontekst i ukupne prilike, DPS svakako ulazi kao favorit u predsjedničku izbornu trku. Kada se ima u vidu aktualna opozicija i njihov potencijalni kandidat Lekić, onda nisam optimista u smislu velikih šansi da on može da pobjedi kandidata DPS-a, osim ukoliko se ne namjeste takve okolnosti da one same kojim slučajem poraze kandidata vladajuće partije. To u Crnoj Gori, makar naše iskustvo pokazuje, u posljednje dvije decenije, nije nešto što je realno očekivati. Vjerovatno je najizvjesnije da DPS sa svojim predsjedničkim kandidatom i svojom ukupnom mašinerijom, ponovo pobijedi na predsjedničkim izborima i dobije predsjednika po mjeri Đukanovića.
RSE: Kakve su vaše impresije i osnovna zapažanja nakon što je premijer Đukanović prezentovao sastav i program svoje Vlade? Dijelite li mišljenja onih koji u personalnom sastavu više vide izraz partokratije a manje realnih, životnih potreba Crne Gore i koji nemaju velikih očekivanja, iako je Đukanović apostrofirao kako će mu u fokusu biti nastavak evro-atlantskih integracija, ekonomski oporavak i borba protiv korupcije i kriminala?
Bojović: Nisam očekivao ništa. Prosto ovdje je riječ o vlasti koja traje preko dvije decenije, koja je u mnogim svojim aspektima iscjeđena i čija se dominacija, prije svega, ogleda u činjenici da vladaju javnim resursima i državnim aparatom. Srasli su sa državom i kao takvi prosto dominiraju političkom cenom i imaju protiv sebe jednu nakaznu i komičnu parlamentarnu opoziciju. Ne moraju pretjerano da se trude da transformišu i mijenjaju onaj poredak koji su oni ustoličili i napravili ovakvim.Za mene je ekspoze gospodina Đukanovića bio malokrvan odgovor na aktuelne crnogorske društvene, političke i ekonomske probleme. Oni očigledno dobro procjenjuju da je više nego dovoljno da guraju jednu spoljno-političku orjentaciju koja je uglavnom nesporna za većinski dio Crne Gore i da prave određene unutrašnje pomake, koje bih nazvao reformama niskog intenziteta. U fokusu ove Vlade i Đukanovića lično, je prije svega ono za šta su oni pokazali kao specijalisti, a to je da sačuvaju i produže svoju vlast. Obzirom da imamo građane takve kakve imamo, da je politička javnost takva kakva jeste, onda se njihovi ciljevi na žalost pokazuju kao realni i dostižni.
RSE: U kojoj mjeri mislite da će Đukanović biti spreman na radikalniji zamah u reformama i uspostavljanju vladavine prava? Izvjestilac Evropskog parlamenta, Jelko Kacin, očekuje da se Đukanovićev kabinet, kako je rekao, neće uhodavati, već da će grabiti i hvatati se u koštac sa brojnim izazovima na evropskom putu. Koliko će to zavisiti od težine pritisaka Brisela, a koliko od unutarnjih faktora?
Bojović: Često se u Crnoj Gori ne zna ko su veći demagozi, ovi iz Brisela ili ovi iz DPS-a. Priča briselske administracije već postaje, za one pronicljive posmatrače u Crnoj Gori, dobrim dijelom humoristična. Njihove izjave o krupnom napretku su na granici jednog nadrealnog humora. Mi odlično znamo u kakvom prostoru i državi živimo. Znamo šta se ovdje dešava. Najveći broj izaslanika, koji dolaze iz EU i koji šalje briselska administracija, šalju poruke o pomacima u ovoj ili onoj oblasti, u već nečemu što pametniji dio političke javnosti doživljava smiješnim. Što se DPS-a, nema nikakve dileme da su oni postali njihovi dobri partneri i saveznici, da se odlično razumiju da Brisel isto tako odlično razumije da u parlamentarnoj opoziciji ne može da vidi ozbiljnu političku alternativu, pa onda i priča neke šarene laži, kao što su poruke koje slušamo. Kada sve to sastavite, onda je jasno da nema nikakve potrebe za bilo kakvim radikalnijim reformama jer radikalnije reforme, koje bi jedino bile primorane kada je u pitanju težina crnogorske partokratije, težine jednog političkog sistema koji zarobljava građansku slobodu, a da ne govorim o vladavini zakona, koja je ovdje daleko od onoga što možemo nazvati standardima pravne države, je takva da sve to traži radikalne reforme. DPS nema razloga to da radi jer kada bi to radio, bio bi prva žrtva takve reformističke politike. U ohrabrenja iz Brisela i lokalna prilagođavanja tim ohrabrenjima ne vjerujem. Ovdje će se dešavati jedna politika promjena u onoj mjeri u kojoj to bude u interesu vladajuće koalicije i njihove projekcije. Na taj način mogu da što duže traju. Na kraju će to Brisel da aminuje i čućemo ponovo njihove mantre da Crna Gora krupnim koracima grabi ka EU.
RSE: Kada govorimo o eksternom, spoljnom faktoru, čini se da su Brisel i Vašington sa ispruženom rukom dočekali starog znanca. Njemačka agencija DPA konstatovala je kako je Đukanović zapravo sada močniji nego ikada. Vi ste pak, komentarišući epilog postizbornih dešavanja u Nikšiću, gdje se sumnja da je politička korupcija prekrojila izbornu volju građana, zaključili kako to može biti nagovještaj autoritarne faze Đukanovićevog vladanja, koja se ne mora završiti na demokratski način.
Bojović: To je dio saopštenja Pravedne Crne Gore. Naša procjena je da ako možete u Nikšiću da napravite ovakvu vratolomiju, da se iz aviona vidi da je stvar neregularna i da se ništa ne desi, i da DPS, uključujući i Đukanovića, to tako brani, kao da su tamo odreda poređani slobodno-misleći politički ljudi, pa donose takvu vrstu odluka, da se paralizuje konstituisanje vlasti, sa smo jednim ciljem da se održe novi izbori i da DPS proba te izbore lagodno da dobije, kada imamo slučaj Nikšić, podršku o kojoj govorite, sadržaj jednog ekspozea koji je dobrom dijelom, ne samo ono što je već dosta puta viđeno u raznoraznim ekspozeima i Đukanovića i njegovih prethodnika, već prije svega jedna vrsta obraćanja svojim partijskim pulenima ili svom partijskom aparatu, u smislu da mora da se uozbilji, da se malo racionalizuje, da pravi određene greške koje mora da koriguje da bi smo nastavili da blagodatno i dugovječno vladamo. Kada sve to saberete, onda nema nikakvog razloga da ova faza mandatna, sa svim spoljnim i unutrašnjim podrškama, legitimitetom i činjenicom da to pokazuje sam Nikšić, da možete da radite ama baš šta hoćete, ne poprima neku vrstu autoritarne političke slike. U takvoj slici ima jedan problem, što u određenom momentu može da obesmisli demokratski politički proces i u određenom momentu prosto jedna vrsta opozicionog bijesa može u Crnoj Gori da eksplodira.
RSE: Koliko već u startu, pouku ili opomenu, nova crnogorska Vlada može izvući iz onoga što se trenutno dešava u Sloveniji, gdje se širi talas protesta, nezadovoljnih socijalnim, ekonomskim i političkim stanjem u zemlji, koja je članica EU?
Bojović: To samo pokazuje dubinu krize u Evropi. Slovenija je specifična po tome što ima jednu snažnu razinu društva i jednu spremnost građana da se bune i pružaju otpor jednom lošem stanju. Na žalost, pošto u Crnoj Gori to tako nije, mi ovdje imamo činjenicu da, ako apstrakujemo nekoliko daleko-istočnih država koje geografski pripadaju ili su tu negdje na granicama evropskog oboda, ovdje očigledno živi narod koji ima izrazite manjkavosti kada je u pitanju političko slobodoljublje. DPS na to računa. Računa na nisku rezistenciju građana kada su u pitanju i političke slobode i jedan neodrživ poredak i činjenicu da ovdje uglavnom vlasti mogu da rade mnogo toga što hoće, a da ne snose posljedice. Onda nisam neki veliki optimista u smislu da će se preslikavati ona stanja koja dolaze iz daleko slobodnijih i demokratskijih društava nego što je crnogorsko. Realnija je varijanta da DPS, pogotovo kada još u svom osloncu ima jednu opoziciju, koja je po mnogim aspektima još i gora od nje, nastavi komotno da vladaju u ovom mandatu. Otvara se pitanje da li će biti moguće da se tokom ovog mandata izgrade određene političke opozicione alternative koje će eventualno biti u stanju da ugroze DPS na narednim parlamentarnim izborima.
RSE: Takođe komentarišući navodnu političku korupciju u Nikšiću, postavili ste pitanje smisla održavanja izbora, ako se narodna volja izvrće a politika kriminalizuje. No u svakom slučaju približavamo se predsjedničkim izborima. Vjerujete li sa jedne strane da će se unutar DPS lako dogovoriti o svom predsjedničkom kandidatu i sa druge da će opozicija ili jedan njen dio imati kandidata dovoljno jakog da bi imao šanse za uspjeh?
Bojović: Pošto je ovo autoritarna faza Đukanovića, neće se oni dogovoriti, već će Đukanović odlučiti o tome ko će da bude taj kandidat. Nemam dileme da, imajući u vidu kontekst i ukupne prilike, DPS svakako ulazi kao favorit u predsjedničku izbornu trku. Kada se ima u vidu aktualna opozicija i njihov potencijalni kandidat Lekić, onda nisam optimista u smislu velikih šansi da on može da pobjedi kandidata DPS-a, osim ukoliko se ne namjeste takve okolnosti da one same kojim slučajem poraze kandidata vladajuće partije. To u Crnoj Gori, makar naše iskustvo pokazuje, u posljednje dvije decenije, nije nešto što je realno očekivati. Vjerovatno je najizvjesnije da DPS sa svojim predsjedničkim kandidatom i svojom ukupnom mašinerijom, ponovo pobijedi na predsjedničkim izborima i dobije predsjednika po mjeri Đukanovića.