Životni standard velike većine građana Crne Gore je veoma nizak, a zvanična statistika pokazuje da je on sve lošiji. Nekadašnje srednje klase nema jer se dramatično približila apsolutnoj liniji siromaštva, ispod koje se sada nalazi skoro 12 posto stanovništva.
Problem još težim čini činjenica da 20 odsto najsiromašnijih postaje sve siromašnije, dok je 20 posto najbogatijih sve bogatije. U tih 20 posto najbogatijih ima i ekstremno bogatih, ali u Crnoj Gori, na osnovu zvaničnih podataka poput liste najvećih poreskih obveznika, čak i kad bi ona javnosti bila dostupna, ne bi bilo moguće saznati ko su najbogatiji ljudi jer se, prema opštem vjerovanju, njihove finansijske operacije odvijaju zaobilaznim kanalima, a novac nalazi na računima u inostranstvu.
"Zvaničnu listu, zasnovanu na zajedničkim podacima od poreske uprave i ostalih institucija koje vode takvu evidenciju, uključujući i banke, za sada javnosti nije moguće predočiti, iako bi tu listu trebali da imaju. Poreska uprava je, između ostalog, uprava za sprečavanje pranja novca. Crna Gora je dugo bila jako pogodan poligon i za pranje novca i za pokretanje pojedinaca kroz vrlo sumnjive poslove. Takva lista bi dobro došla, naročito za javnost jer bi uključivala neke najveće političke i državne funkcionere u Crnoj Gori", kaže Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra NVO MANS.
Ukoliko se zna da su u Crnoj Gori najbogatiji ljudi "tranzicioni pobjednici", odnosno ličnosti koji su do bogatstva došli kroz sumnjive privatizacije i sistem javnih nabavki koji "pušta vodu" na sve strane. Nije teško pretpostaviti njihovu potrebu da o sebi i svom bogatstvu stvore lažnu sliku. Dok se pojedini predstavljaju kao uspješni biznismeni koji su do velikog kapitala došli zahvaljujući sopstvenoj sposobnosti, drugi ne žele da se previše izlažu.
Ako bogatstvo nije njihovo, postavlja se pitanje - čije je i kako su za kratko vrijeme došli do enormnog bogatstva?
"To su ljudi koji su, ili u vlasti, ili su jako bliski vlasti, ili su vrlo bliskim rođačkim vezama sa ljudima u vlasti. To se u prvom redu odnosi na blisko okruženje Đukanovića, na njegovog brata i njegovu sestru, koji su za jako kratak period uspjeli da steknu zavidno bogatstvo. U drugom ešalonu oko premijera Đukanovića su njegovi prijatelji, koji su ujedno i vlasnici novih privatizovanih preduzeća u Crnoj Gori, gdje je jako teško dokučiti šta je bio početni kapital tih ljudi i na koji način su uspjeli da pokupuju sve te kompanije", kaže Dejan Milovac i naglašava:
"Prosječan crnogorski bogataš definitivno ima jako bliske veze sa vlašću jer smo svjedoci da se ozbiljan novac i ozbiljan kapital jako teško, u tako kratkom periodu, može napraviti, a da sve bude po zakonu, bez nekih dominantnih veza sa ljudima iz vlasti."
Maja 2010., britanski dnevnik Independent, rangirao je premijera Mila Đukanovića kao dvadesetog na listi najbogatijih svjetskih lidera, a njegovo bogatstvo je, navodno, vrijedilo 10 miliona funti, ali to nikad nije potvrđeno ili dokazano.
Međutim, Đukanovićev brat, Aco Đukanović, aktivno se ne bavi politikom, ali biznisom i to u multimilionskim razmjerama. Posjeduje brojne nekretnine, veliki broj akcija u raznim kompanijama, a kontroliše i Prvu banku, koja je danas živa samo zahvaljujući upumpavanju 44 miliona eura državnog novca i više desetina miliona eura, koje suvlasnik Elektroprivrede, italijanska firma A2A, umjesto da investira, drži deponovane na računu.
Među najbogatije u Crnoj Gori, sigurno se svrstavaju bliski Đukanovićevi prijatelji. Vlasnik preduzeća Vektra, Dragan Brković, za koga niko u Crnoj Gori nije pomislio da je osiromašio, uprkos činjenici da mu je biznis propao, a firma otišla u stečaj.
Ovih nekoliko imena su samo javno najisturenija, ali to ne znači da se spisak crnogorskih bogataša tu završava. Dio javnosti je ubijeđen da postoji veći broj domaćih multimilionera koji ne žele da čuju pitanje u vezi sa načinima do kojih su za kratko vrijeme došli do velikog bogatstva.
Sociolog Srđan Vukadinović je sačinio foto-robot crnogorskog bogataša.
"Kada ih pitate odakle im toliki kapital danas, često će reći da je to, ili neko porodično nasljeđe, da potječu iz bogatih porodica, ili da su to obezbjedili kroz neki biznis, a dobro znamo kakav je to mogao da bude biznis. Dobro znamo kakvo je njihovo porijeklo, kakvo je moglo da bude. Uglavnom dolaze iz nekih radničkih porodica ili porodica iz srednje klase, koja nikako nije mogla da posjeduje toliko bogatstvo. Obično su nivoa srednje škole ili iz neke stručne škole. U većini slučajeva su propali studenti koji nisu uspjeli da na takav način steknu određeno obrazovanje. Ako se okrenemo u prošlost i vidimo šta je to bio njihov biznis, vidjećemo da je vrhunac tog biznisa bio neki kiosk ili neka mala radnja", zaključuje Vukadinović.
Problem još težim čini činjenica da 20 odsto najsiromašnijih postaje sve siromašnije, dok je 20 posto najbogatijih sve bogatije. U tih 20 posto najbogatijih ima i ekstremno bogatih, ali u Crnoj Gori, na osnovu zvaničnih podataka poput liste najvećih poreskih obveznika, čak i kad bi ona javnosti bila dostupna, ne bi bilo moguće saznati ko su najbogatiji ljudi jer se, prema opštem vjerovanju, njihove finansijske operacije odvijaju zaobilaznim kanalima, a novac nalazi na računima u inostranstvu.
"Zvaničnu listu, zasnovanu na zajedničkim podacima od poreske uprave i ostalih institucija koje vode takvu evidenciju, uključujući i banke, za sada javnosti nije moguće predočiti, iako bi tu listu trebali da imaju. Poreska uprava je, između ostalog, uprava za sprečavanje pranja novca. Crna Gora je dugo bila jako pogodan poligon i za pranje novca i za pokretanje pojedinaca kroz vrlo sumnjive poslove. Takva lista bi dobro došla, naročito za javnost jer bi uključivala neke najveće političke i državne funkcionere u Crnoj Gori", kaže Dejan Milovac, direktor Istraživačkog centra NVO MANS.
Ukoliko se zna da su u Crnoj Gori najbogatiji ljudi "tranzicioni pobjednici", odnosno ličnosti koji su do bogatstva došli kroz sumnjive privatizacije i sistem javnih nabavki koji "pušta vodu" na sve strane. Nije teško pretpostaviti njihovu potrebu da o sebi i svom bogatstvu stvore lažnu sliku. Dok se pojedini predstavljaju kao uspješni biznismeni koji su do velikog kapitala došli zahvaljujući sopstvenoj sposobnosti, drugi ne žele da se previše izlažu.
Srđan Vukadinović
"Jedan broj njih je svjestan kako je stekao bogatstvo, pa toliko manifestno ne pokazuje svoju moć i svoj finansijski napredak, koji je ostvaren preko noći. Svjesni su da to bogatstvo, kako je stečeno, veoma brzo može i nestati. Mnogi značajni ljudi su prijetili nekim biznismenima da ukoliko ne budu lojalni, u smislu da daju neki reket sa određene političke kampanje, da će im se uzeti sve to što imaju jer to nije njihovo", ističe sociolog Srđan Vukadinović.Ako bogatstvo nije njihovo, postavlja se pitanje - čije je i kako su za kratko vrijeme došli do enormnog bogatstva?
"To su ljudi koji su, ili u vlasti, ili su jako bliski vlasti, ili su vrlo bliskim rođačkim vezama sa ljudima u vlasti. To se u prvom redu odnosi na blisko okruženje Đukanovića, na njegovog brata i njegovu sestru, koji su za jako kratak period uspjeli da steknu zavidno bogatstvo. U drugom ešalonu oko premijera Đukanovića su njegovi prijatelji, koji su ujedno i vlasnici novih privatizovanih preduzeća u Crnoj Gori, gdje je jako teško dokučiti šta je bio početni kapital tih ljudi i na koji način su uspjeli da pokupuju sve te kompanije", kaže Dejan Milovac i naglašava:
"Prosječan crnogorski bogataš definitivno ima jako bliske veze sa vlašću jer smo svjedoci da se ozbiljan novac i ozbiljan kapital jako teško, u tako kratkom periodu, može napraviti, a da sve bude po zakonu, bez nekih dominantnih veza sa ljudima iz vlasti."
Maja 2010., britanski dnevnik Independent, rangirao je premijera Mila Đukanovića kao dvadesetog na listi najbogatijih svjetskih lidera, a njegovo bogatstvo je, navodno, vrijedilo 10 miliona funti, ali to nikad nije potvrđeno ili dokazano.
Međutim, Đukanovićev brat, Aco Đukanović, aktivno se ne bavi politikom, ali biznisom i to u multimilionskim razmjerama. Posjeduje brojne nekretnine, veliki broj akcija u raznim kompanijama, a kontroliše i Prvu banku, koja je danas živa samo zahvaljujući upumpavanju 44 miliona eura državnog novca i više desetina miliona eura, koje suvlasnik Elektroprivrede, italijanska firma A2A, umjesto da investira, drži deponovane na računu.
Među najbogatije u Crnoj Gori, sigurno se svrstavaju bliski Đukanovićevi prijatelji. Vlasnik preduzeća Vektra, Dragan Brković, za koga niko u Crnoj Gori nije pomislio da je osiromašio, uprkos činjenici da mu je biznis propao, a firma otišla u stečaj.
Veselin Barović
Veselin Barović, koji preko svog investicionog Eurofonda, posjeduje akcije u brojnim preduzećima, među kojima je i ulcinjska Solana koja je, takođe u međuvremenu propala, a njen vlasnik je, zbog neprocjenjivog zemljišta koje pripada ovoj firmi, pokušavao da je proda za 250 miliona eura. Tu je i Zoran Bećirović koji stoji iza investicija kompanije Beppler & Jacobson, koja gazduje elitnim hotelima na primorju i sjeveru Crne Gore.Ovih nekoliko imena su samo javno najisturenija, ali to ne znači da se spisak crnogorskih bogataša tu završava. Dio javnosti je ubijeđen da postoji veći broj domaćih multimilionera koji ne žele da čuju pitanje u vezi sa načinima do kojih su za kratko vrijeme došli do velikog bogatstva.
Sociolog Srđan Vukadinović je sačinio foto-robot crnogorskog bogataša.
"Kada ih pitate odakle im toliki kapital danas, često će reći da je to, ili neko porodično nasljeđe, da potječu iz bogatih porodica, ili da su to obezbjedili kroz neki biznis, a dobro znamo kakav je to mogao da bude biznis. Dobro znamo kakvo je njihovo porijeklo, kakvo je moglo da bude. Uglavnom dolaze iz nekih radničkih porodica ili porodica iz srednje klase, koja nikako nije mogla da posjeduje toliko bogatstvo. Obično su nivoa srednje škole ili iz neke stručne škole. U većini slučajeva su propali studenti koji nisu uspjeli da na takav način steknu određeno obrazovanje. Ako se okrenemo u prošlost i vidimo šta je to bio njihov biznis, vidjećemo da je vrhunac tog biznisa bio neki kiosk ili neka mala radnja", zaključuje Vukadinović.