Jedan od zadataka umjetnosti je da propituje istoriju. Ali, na Balkanu u umjetničkim djelima, u kojima je "glavna ličnost nedavna prošlost", sve češće se poseže za falsifikatima i revizionizmom.
Takva djela, veoma često, mnogo bolje prolaze kod širokog auditorijuma i služe političkim elitama za njihove dnevno političke svrhe, nego ona djela koja na ozbiljan način, i razotkrivaju i propituju, nedavnu, često neugodnu i neprijatnu, prošlost.
Na koji se način novija istorija na Balkanu tretira u umjetničkim djelima, filmskoj, pozorišnoj i TV produkciji, i kakve su posljedice takvih umjetničkih iskaza – govorimo u temi sedmice.
Falsifikat upakovan u umjetnički izraz – tako se može sažeti pokušaj revizije istorije koji je u Srbiji prisutan od osamdesetih godina. Prije nego što je rehabilitovano u sudnicama, kvislinštvo je dobilo legitimitet na pozorišnoj sceni, pa ne čude ni skorašnje interpretacije četnika kao antifašista u TV seriji "Ravna Gora", koja je bila emitovana na Javnom servisu Srbije. Istovremeno, nedavna prošlost i zločini iz devedesetih godina, današnjim umjetnicima, čini se, nisu pretjerano zanimljivi. Pojedinosti donosi Dušan Komarčević u tekstu "Istorijski falsifikati na malim ekranima".
Burne reakcije povodom premijere dokumentarnog filma Jakova Sedlara "Jasenovac – istina", dodatno su upozorile na prisutnost i opasnost takvih kvazinaučnih projekata za mentalno zdravlje hrvatskog društva. Svrha takvih projekata je da se mlade zarobi u prošlosti, ocjenjuju sagovornici Enisa Zebića u tekstu "Stvaranje i toleriranje atmosfere za lansiranje laži".
Bosanskohercegovački filmski i teatarski poslenici, kontinuirano se bave nedavnom prošlošću, jedni s ambicijom da doprinesu istini, a drugi naprosto da se, njegujući jedan od tri prevlađujuća narativa, dodvore aktuelnoj vlasti i antagoniziranim etničkim javnostima. Budo Vukobrat ima informaciju više u priči "BiH: Bez ozbiljnijeg istorijskog revizionizma".
Crna Gora se kroz film i pozorišne predstave najradije ne bavi, ni novijom, ni onim ranijim istorijskim dešavanjima. Zainteresovana javnost pamti pojedina, prvenstveno dokumentarna ostvarenja, poput Baletićevog TV serijala o Napadu na Dubrovnik i pozorišnog osvrta na Đilasa, Radmile Vojvodić, u predstavi "Everyman Đilas". Zašto je to tako? Može li nedostatak novca opravdati izostanak umjetničkog izazova? Detalje ima Lela Šćepanović u tekstu "Nezainteresovanost za propitivanje istorijskih tema".