Čini se da je prizor u kojem se hiljade ljudi kreću gradskim ulicama širom Bjelorusije kako bi potpisali peticije za potencijalne opozicione kandidate preplašilo autoritarnog predsjednika Aleksandra Lukašenka, koji je na vlasti od 1994. godine i traži šesti mandat na izborima 9. avgusta, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Otkako su prije više od mjesec dana započeli skupovi i okupljanja opozicije, Lukašenko je naredio hapšenja, među kojima i dva ključna opoziciona lidera, otpustio je vladu i obećao da u Bjelorusiji neće biti revolucije u stilu Majdana - referenca na proteste u susjednoj Ukrajini 2014., nakon kojih je proruski predsjednik svrgnut s vlasti.
Problemi nastaju dok se Bjelorusija bori s COVID-19, bolest koju je Lukašenko odbacio kao "psihozu" sugerišući da se ona može otkloniti vožnjom traktora, votkom ili odlaskom u saunu. Bjelorusija je jedna od rijetkih zemalja koja nije zatvorila svoje granice i nije uvela mjere ograničenja radi zaustavljanja širenja korona virusa.
U Bjelorusiji je, prema podacima koje je prikupio američki Univerzitet Džons Hopkins (Johns Hopkins) do 8. juna zabilježeno 49.453 potvrđenih slučajeva korona virusa sa 276 smrtna slučaja. Zdravstveni zvaničnici napominju da je stopa zaraze visoka s obzirom da u Bjelorusiji živi oko devet miliona ljudi. Ali analitičari i drugi strahuju da bi stvarne brojke, posebno o smrtnosti, mogle biti mnogo veće. Neki su uporedili Lukašenkov odgovor na pandemiju s postupanjem sovjetske vlade u nuklearnoj katastrofi u Černobilu.
"Sasvim tačno, mnogi danas porede situaciju s događajima iz 1986. godine, kada je Černobil eksplodirao, jer mi do sada ne znamo koliko je bilo bolesnih, koliko je umrlo, kakva je stvarna situacija u državi. Brojke koje vidimo prkose svim postojećim pravilima matematike. U stvari, ljudi vide potpuno nepoštovanje prema njima i oni se, naravno, pridružuju redovima [za potpisivanje peticija za opozicione potencijalne kandidate]", rekao je za RSE Jaraslav Ramančuk, ekonomist i kandidat za predsjednika 2010. godine.
Međutim, hapšenja i zabrana potencijalnim kandidatima da čak prikupljaju potpise za kandidaturu sugerišu da će 65-godišnji Lukašenko držati neophodne poluge kako bi osigurao pobjedu 9. avgusta, kao što je to bio slučaj sa svim prethodnim izborima otkako je prvi put pobijedio tri godine nakon raspada sovjetske vlasti. Zapadne vlade i međunarodni posmatrači smatrali su da nijedni izbori nisu ispunili demokratske standard.
"Po mom mišljenju, sve je unaprijed određeno. Lukašenko u potpunosti kontroliše situaciju. Bez obzira koliki postotak birača zapravo glasa za njega, on ima sredstva da osigura da se u posljednjim prebrojavanjima pojave brojke koje ga zadovoljavaju", rekao je za Bjeloruski servis Radija Slobodna Evropa Igor Mintusov, politički savjetnik koji je radio za Borisa Jeljcina tokom ruske predsjedničke kampanje 1996.
Preustroj vlade
Lukašenko je 4. juna za premijera imenovao 46-godišnjeg Romana Golovčenka, koji je prethodno nadgledao vojnu industriju. Imenovanje je došlo dan nakon što je Lukašenko, koji je obećavao pretres vlade prije izbora, otpustio Sergeja Rumasa zajedno s njegovim kabinetom.
Roman Golovčenko, novi premijer Bjelorusije: "Predvidljiv i spreman ispuni bilo koju naredbu".
Lukašenko je rekao da "moramo stisnuti zube" i pokazati više discipline kako bi sanirali ekonomsku štetu uzrokovanu pandemijom korona virusa i "spasiti ono što smo izgradili".
"Moramo se mobilizovati kako bi se u kratkom razdoblju mogli nositi s više novih izazova", rekao je Lukašenko.
"Lukašenko pokušava osigurati potpunu kontrolu nad sve lošijom ekonomijom i blokirati proteste. Potreban mu je premijer koji je predvidljiv i spreman ispuniti bilo koju naredbu", rekao je politički analitičar iz Minska, Valer Karbalevič, u komentaru za Rojters (Reuters).
Dmitrij Bolkunec, bjeloruski politički analitičar, rekao je da je taj korak malo više od okvira za portret Lukašenka dok preduzima akcije za poboljšanje pandemijom oslabljene ekonomije.
Bjeloruski video bloger Sijarhej Šikanouski želi da Bjelorusi svojom papučom “zdrobe žohara" Lukašenka.
"Ali koga god on postavi na čelo vlade, jasno je da u Bjelorusiji šef vlade nije odgovoran ni za šta. Njegova uloga je minimalna. On rješava neka tehnička pitanja", rekao je Bolkunec za Ruski servis RSE.
Rušenje se nastavlja
Sastanak je uslijedio dan nakon što je policija u gradu Homelu saopštila da su pronašli oko 900.000 dolara u kući koja je pripadala Sijarheju Šikanouskom, video blogeru, čiji je poziv da se skinu papuče i zdrobi Lukašenko kojeg on naziva "žoharom", odjeknuo među mnogim Bjelorusima.
Šikanouski (41) je putovao širom zemlje propovijedajući o želji za "nezavisnom" Bjelorusijom bez Lukašenka. Njegov Jutjub kanal (YouTube) ‘Zemlja za život’ (A Country For Living) ima više od 200.000 pretplatnika i tu je dokumentovao navodnu korupciju i mito u Bjelorusiji.
Šikanouski je bio u i izvan zatvora pod optužbom da je održavao neprijavljena masovna okupljanja s pristalicama. Izborni zvaničnici zabranili su mu da se kandiduje za predsjednika, ali je njegova supruga Svjetlana Šikanouskaja dobila odobrenje.
Ljudi stoje u redu u Homelu, 28. maja kako bi potpisali peticiju kojom podržavaju kandidaturu Svjetlana Šikanouskaje.
Šikanouski je ponovno uhapšen 29. maja u Hrodni, zapadnom gradu u koji je putovao kako bi prikupio potpise za kandidaturu svoje supruge. Optužen je za napad na policajca, iako su on i njegove pristaše rekli da ih policija sprečava da legalno prikupljaju potpise.
Još jednom istaknutom opozicionom vođi, Mikalaju Statkeviču - koji je izazvao Lukašenka na izborima 2010. godine, obilježenim tvrdnjama o prijevari – ovog puta zabranjeno je da se kandiduje.
Statkevič je također osuđen 1. juna na 15 dana zatvora zbog učestvovanja u opozicionom događaju u Minsku dan ranije, kada su se Bjelorusi postrojili u glavnom gradu i drugim gradovima kako bi potpisali peticije u znak podrške tim potencijalnim kandidatima kojima su izborni zvaničnici zabranili kandidature.
Prema bjeloruskom nevladinom udruženju Viasna (proljeće), "brojni blogeri, aktivisti i pristaše Šikanouskog" hapšeni su 31. maja "širom zemlje tokom prikupljanja potpisa. Viasna je izvijestila da im je Ministarstvo unutrašnjih poslova saopštilo kako je otvorena kriminalistička istraga zbog navodnog čina nasilja nad policijskim službenicima, u koji su navodno umiješani Šikanouski i drugi pritvorenici.
Organizacija Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) je u maju upozorila da bjeloruske vlasti pojačavaju suzbijanje demonstranata, opozicionih blogera, novinara i drugih vladinih kritičara.
Podmukla frustracija
Velika gužva ne samo u Minsku, već i u Brestu, Hrodni, Homelu, Slutsku i drugim mjestima, naglasila je podmuklu i raširenu frustraciju u Bjelorusiji, rekao je Bolkunec.
"[Lukašenko] je na vlasti, sjetimo se, 26 godina, i osjeća da nije proveo reforme u zemlji - [traži] još pet godina i ‘možda će to i završiti’. Obećao je ljudima puno: dobar životni standard, visoka plata itd. Ali on nije uspio postići [prosječnu mjesečnu platu od 500 USD]; svaki put nađe neki izgovor. Ali ovaj put, mislim da je tešku ekonomsku situaciju u zemlji sigurno dovršio korona virus", rekao je.
Činjenica da su Valer Capkala, istaknuti privrednik i bivši bjeloruski ambasador u Sjedinjenim Američkim Državama, i Viktor Babarika, bankar i filantrop, bacili šešire na utrku sugerišući da su čak i poslovni lideri i drugi uticajni Bjelorusi željni promjena.
"Lukašenko se, prema mom mišljenju, transformisao u svog bivšeg protivnika iz 1994. godine Vjačeslava Kebiča, koji je ujedno i posljednji od lidera iz sovjetske ere koji je ostao na čelu vlasti nezavisne države", rekao je Ramančuk.
Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko još uvijek čvrsto kontroliše poluge vlasti.
Godine 1994. rekao je, "Ljudi su samo željeli neko novo lice." U 2020. godini situaciju je "pogoršao korona virus" i pitanja poput onog kojeg on naziva "velikim nedostatkom u obrazovnom i zdravstvenom sistemu".
Lukašenkove poluge
Dok se Lukašenko možda suočava s najvećim izbornim izazovom do sada, analitičari upozoravaju da i dalje čvrsto kontroliše poluge.
Viasna i drugi kritikovali su formiranje izbornih komisija u zemlji, tijela koja nadgledaju proces glasanja.
Grupa za ljudska prava saopštila je da je nedostatak "zakonskih garancija za zastupljenost u izbornim komisijama svih političkih subjekata koji učestvuju u izbornim rezultatima proizvoljan i diskriminatoran prema opozicionim partijama i grupama".
Ta je kritika odjeknula i Evropskom unijom koja je u izjavi od 27. maja osudila sveukupnu borbu protiv miroljubivih demonstranata u Bjelorusiji i rekla da je "zabrinuta" odlukom bjeloruske Centralne izborne komisije da isključi "istaknute opozicione ličnosti".
Sjedinjene Države i EU su kontinuirano kritikovale bjeloruske vlasti zbog izbora i njihovog razbijanja opozicije, uvodeći sankcije protiv Lukašenkove vlade. Međutim, neke od tih kazni ukinute su posljednjih godina pošto je Belorusija oslobađala političke zatvorenike kao dio Lukašenkovih napora da dosegne Zapad tokom napetih vremena sa Rusijom, glavnim bjeloruskim finansijskim osloncem i partnerom u bliskoj, često napetoj vezi.
Mintusov je napomenuo da je šefica Centralne izborne komisije na toj poziciji više od dvije decenije i da nema potvrde o održavanju čistih izbora.
"Lidzija Jarmošijna bila je na čelu CIK-a 20 godina i svi su izbori prošli kroz njene ruke. Činjenica da se ova komisija nije mijenjala toliko godina pokazuje da će predsjednik sam odlučiti koliko će mu glasova biti dodijeljeno u konačnim prebrojavanjima glasova", rekao je Mintusov.
Lidzija Jarmošijna bila je na čelu Centralne izborne komisije već 20 godina. "Istina je određena brojem glasova", kaže ona.
Za vrijeme parlamentarnih izbora 2019. godine, nezavisni posmatrač snimio je ženu za koju se činilo da ubacuje glasačke listiće u glasačku kutiju na biračkom mjestu u Brestu, gradu na granici s Poljskom.
Jarmošijna je odgovorila rekavši da posmatraču koji je snimio video treba da bude oduzeta akreditacija.
"Nije važno šta posmatrač kaže", rekla je. "Najvažnija stvar je glasačka kutija. Istina je određena brojem glasova."
Tokom tih izbora, opozicija nije osvojila nijedno mjesto. Dva člana opozicije koji su imali mjesta u donjem domu Narodne skupštine - Hana Kanapatskaja i Alena Anisim – isključeni su kao kandidati.