Bjelorusija nakon nezavisnosti, prije Lukašenka

Radnici u blizini statue osnivača Sovjetskog Saveza Vladimira Lenjina u kutiji namijenjenoj za izlaganje u Svjacku, u zapadnoj Bjelorusiji, u septembru 1991.

Novoisporučena statua ostala je u kutiji, a lokalne vlasti nisu bile sigurne šta da rade sa statuom nakon što je Bjelorusija proglasila nezavisnost od Sovjetskog Saveza mjesec dana prije snimanja ove fotografije.

Bijelo-crveno-bijele zastave nezavisne Bjelorusije u masi ljudi koji obilježavaju 100. godišnjicu rođenja bjeloruskog pisca i nacionalnog heroja Maksima Bahdanoviča u oktobru 1991. godine.

Kako je Sovjetski Savez izgubio na snazi 1991. godine, bjeloruski S.S.R. je u avgustu postao nezavisna Republika Bjelorusija i ustanovio svoju zastavu, grb i nacionalnu himnu.

Djeca uče tradicionalne tehnike vezenja na času bjeloruske kulture u Minsku u decembru 1991.

Dok je kultura Bjelorusije oživjela nakon oslobađanja zemlje od sovjetskog autoritarizma, njen trenutni politički i ekonomski smjer ostao je neizvjestan.

Stanislav Šuškevič, prvi lider nezavisne Bjelorusije (u sredini lijevo), tokom sastanka s ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom (desno u sredini) u decembru 1991.

Šuškevič, poznati naučnik, nadao se "bjeloruskoj neutralnosti" u kojoj se vojska nove nezavisne zemlje "nikada neće pridružiti NATO-u ili Rusiji".

Tezga sa ribom u Minsku u januaru 1992. godine fotografisana nakon što su cijene osnovnih namirnica učetvorostručene.

Kao i druge nove nezavisne postsovjetske zemlje, Bjelorusija se suočila s ekonomskim previranjima dok je prelazila na slobodno tržište, a kriminal i korupcija su harali tokom 1990-ih.

Fotografija koja navodno prikazuje kriminalca kojeg su u aprilu 1992. pritvorili službenici Ministarstva unutrašnjih poslova u Vitebsku.

Mnoge legitimne poslove preuzeli su dobro povezani kriminalci usred "divljeg kapitalizma" 1990-ih, dok su nelegalne preuzele ulične bande koje su djelovale širom zemlje.

Studenti Bjeloruske policijske akademije u Minsku, juni 1992. godine.

Tadašnji izraelski ministar vanjskih poslova Šimon Peres posjećuje grob svog pradjeda na napuštenom jevrejskom groblju u Voložinu, zapadno od Minska, u avgustu 1992.

Peres je rođen u ovom selu, ali je kao dječak emigrirao u današnji Izrael. Decenije tenzija između Izraela i Sovjetskog Saveza učinile su gotovo nemogućim Peresu da ponovo posjeti svoje rodno selo prije 1991. godine.

Ljevičarski aktivisti sa transparentom na kojem se nalaze lideri Ukrajine, Rusije i Bjelorusije koji pozivaju na obnovu "prijateljstva naroda" u januaru 1993.

Bjelorusi su velikom većinom glasali da ostanu unutar nekog oblika multinacionalne unije na referendumu održanom o budućnosti SSSR-a 1991. godine.

Televizijski prijemnici bjeloruske proizvodnje u trgovini u Minsku, maj 1993. godine.

Vojnik pored rashodovanih borbenih aviona u vojnoj bazi u regionu Brest u zapadnoj Belorusiji.

Nezavisna Bjelorusija naslijedila je obaveze smanjenja naoružanja koje su prvobitno dogovorene između Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Država. Minsk je uklonio i uništio svu svoju infrastrukturu nuklearnog oružja. Oko 3.000 bjeloruskih tenkova i oklopnih vozila i 130 vojnih aviona također je uništeno tokom 1990-ih u sklopu procesa demilitarizacije kojeg je podržao Zapad.

Tadašnji američki predsjednik Bill Clinton prolazi sa Stanislavom Šuškevičem (drugi slijeva) pored počasne garde na početku prve i jedine posjete američkog predsjednika nezavisnoj Bjelorusiji 15. januara 1994.

Clinton maše bjeloruskom i američkom zastavom u centru Minska tokom posjete američkog lidera u januaru 1994. godine, što je naširoko smatrano kao "zahvalnost" što je Bjelorusija prebacila svoje nuklearno oružje Rusiji.

Clintonova šestosatna posjeta Bjelorusiji uključivala je obilazak spomen-obilježja žrtvama Staljinovih represija na periferiji Minska.

Četiri mjeseca nakon što je Clinton bio u posjeti Bjelorusiji, u zemlji su održani prvi predsjednički izbori.

Bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko pozdravlja šefove država tokom sastanka Zajednice nezavisnih država u oktobru 1994. godine.

Lukašenko, bivši upravnik poljoprivredne zadruge i graničar ruske obavještajne službe KGB, položio je zakletvu kao predsjednik 20. jula 1994. godine, nakon što je vodio kampanju na antikorupcijskoj i proruskoj platformi. Bili su to posljednji slobodni izbori nezavisne Bjelorusije.

Ubrzo nakon inauguracije, Lukašenko je predložio ono što je postalo Savez Rusije i Bjelorusije. U godinama koje su uslijedile, nekoliko Lukašenkovih političkih protivnika je nestalo i vjeruje se da su ubijeni dok je novi lider krenuo sa naporima da Bjelorusiju vrati u autoritarnu državu sovjetskog stila.