„Nemam pravo uprijeti prstom u one koji su slučaj iznijeli u javnost, makar ja o tome mislio što mislio“, kazao je krajem siječnja, na press konferenciji, dubrovački biskup Mate Uzinić.
„Međutim imam pravo uprijeti prstom u sebe, nas, i reći da smo, onim što se dogodilo, uzrokovali, makar nam namjera nije bila loša, sablazan među vjernicima. Zato se u osobno ime i u ime Dubrovačke biskupije ispričavam svim onima koje smo sablaznili i osobino onima koje smo pokolebali u njihovoj vjeri i povjerenju u crkvu”, rekao je Uzinić.
Aferu Pokora, nazvanu po jednoj od desetak tvrtki, koje je od 2002. do 2011. osnovala Dubrovačka biskupija, ili su bile usko povezane s njezinim poslovnim aktivnostima, razotkrili su novinari portala Dubrovački dnevnik. Urednica portala, Lucija Komaić, ponavlja da je riječ o sumnjivim poslovnim transakcijama i subjektima koji su, uz ostalo, sudjelovali i u gradnji dubrovačke garaže, jedne od najvećih afera na dubrovačkom području.
„Dubrovačka biskupija je u svim tim poslovanjima na kraju izgubila više od dvadeset milijuna kuna, koje je uložila u te čudne biznise. Biozon je otišao u stečaj, Pokora će poći u stečaj, tako da je trag novca netragom nestao”, kaže Komaić.
O slučaju je pisao i novinar Novog lista Predrag Lucić:
„Svim i svačim su se te tvrtke bavile. Tu je bilo raznoraznih klinika, umrežavale su se u raznorazne konzaltinge. Zanimljivo je da su neke od njih završile u dosta sumnjivim stečajevima, iako su raspolagale ogromnim temeljnim kapitalom. Da tvrtka, koja ima dvadeset milijuna kuna temeljnog kapitala, završi u stečaju tek tako i da se oko toga ne pravi frka, malo je čudno”, kaže Lucić.
Nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, Želimir Puljić, u čijem se mandatu razgranao spomenuti biznis, ustvrdio je da je „ponosan na poslovanje svojih tvrtki“ i „kako bi ih opet osnovao“. Novinarima je zaprijetio tužbom. Vjernicima se ispričao njegov nasljednik, biskup Uzinić, koji nema nikakve veze s aferom. Državno odvjetništvo je potvrdilo da slučaj istražuju i to je, zasad, kaže novinarka Komaić, sve:
„Sve je obavijeno velom tajne. Kad se obratite Državnom odvjetništvu, pozivaju se na zakon i potrebu tajnosti cijelog tog procesa. Policija također ne može davati nikakve podatke. Čini mi se da sve ovisi o političkoj volji, hoće li netko imati dovoljno snage da pokrene istragu kod ovih, definitivno, očitih nepravilnosti.”
Katolička crkva spada među najveće vlasnike nekretnina u Hrvatskoj, pogotovo nakon povrata oduzetih u socijalizmu. Neke iznajmljuje, neke obnavlja, neke prodaje. Osnivanje poslovnih tvrtki je njezino legitimno pravo, ali, ističe urednica portala Dubrovački dnevnik, i obaveza vlasti je da nadzire i crkveno poslovanje, koje se ne odnosi na milodare i religijske institucije, te kako se troši novac iz proračuna koje dobivaju sve vjerske zajednice u Hrvatskoj.
"Svako malo sa oltara čujete prozivke - kriminalna, zločinačka, nehrvatska vlast, koja želi uništiti sve što je hrvatsko – to citiram biskupe i svećenike. Onda imate vlast koja sazna za ovakvu aferu Dubrovačke biskupije i nepravilnosti, ali ne smatraju potrebnim o tome razgovarati, niti potaknuti sustav da istraži šta se tu dogodilo. Meni to nije dobar pokazatelj", smatra Komaić.
„Crkva je tada uletila u aranžman sa firmom Barbare Bešanić, ugledne članice HDZ-a i takozvane kraljice plastičnih boca. Crkva je tu dala popriličan kredit od 18 milijuna kuna, ali kako je tvrtka propala, Crkva je ostala i bez glavnice i bez kamata. I tada se govorilo da Crkva može upravljati kako ona hoće sa novcima koje dobiva od vjerničkih milodara i mukotrpno izvlači iz proračuna”, sjeća se Lucić.
Crkva ne podnosni financijske izvještaje
U ponedjeljak (24. 2. 2014), na Županijskom sudu u Splitu, nastavlja se suđenje fra Šimi Nimcu, optuženom da je 2012., dok je bio župnik u Baškoj Vodi, neovlašteno prodao crkveno zemljište za oko milijun i pol eura. Slučaj prati novinarka Slobodne Dalmacije, Katarina Marić-Banje:
„Tužiteljstvo, županijsko državno odvjetništvo u Splitu, je utvrdilo da nije imao ovlasti prodati crkveno zemljište u Baškoj Vodi, te da je tako za sebe neovlašteno pribavio 9,8 milijuna kuna, koje je, prema njihovim tvrdnjama, kasnije iskoristio za kupovinu raznih predmeta, te ih sklonio na neke račune, u čemu mu je, prema navodima optužnice, pomogla i bankarica Jasmina Bilalić, koja dijeli zajedno sa njim optuženičku klupu.”
Fra Nimac tvrdi da je novac razdijelio siromašnima, a njegovi odvjetnici pak, da će dokazati kako je on za tu prodaju imao sve ovlasti svojih nadređenih, uključujući i pismeno odobrenje Nadbiskupijskog ordinarijata Splitsko-makarske biskupije.
„Za novac se još uvijek ne zna gdje je nestao, a iz Crkve se već do sada čulo, čak i od službenih osoba, da su oni spremni i na mirno rješenje spora. Ukoliko bi se novac vratio, oni bi odustali od ikakve prijave protiv fra Nimca, iako sada, u ovoj fazi postupka, sama optužnica ne ovisi o njima, nego o državnom odvjetništvu. Ali, ako se glavni oštećenik, što je u ovom slučaju Crkva, povuče iz slučaja, to bi u velikom dijelu olakšalo situaciju za oboje okrivljenih.”
Državna revizija je još sredinom 2011. službeno upozorila kako „pravne osobe Katoličke crkve ne dostavljaju financijske izvještaje nadležnim institucijama“, ali otada se nije ništa promijenilo, ističe pomoćnica Državnog revizora, Biserka Čoh-Mikulec:
„Mi utvrđujemo i ukazujemo na nepravilnosti, ali je na drugim tijelima da utvrde da li tu ima obilježja kaznenog djela ili da li treba pokrenuti postupak ili bilo koje druge radnje iz nadležnosti drugih državnih tijela”, kaže Čoh-Mikulec.
Spomenuli smo neke poslovne aktivnosti i nerazvidne transakcije Katoličke crkve u Hrvatskoj jer je dominantna, ali ništa drukčije se ne ponašaju ni ostale vjerske zajednice, a niti država prema njihovom poslovanju - ističe Munir Podumljak, predsjednik udruge Partnerstvo za društveni razvoj, koja se godinama bavi analizama i fenomenima korupcije u hrvatskom društvu:
„Na Balkanu je sprega politike i vjerskih zajednica nesporna jer, kako mi kolokvijalno kažemo, kome se sa oltara da podrška, taj manje-više i pobjedi na izborima. Te situacije dovode do toga da se političari libe nekog izravnog sukoba sa vjerskim zajednicama, odnosno stavljanje vjerskih zajednica pod kontrolu. S jedne strane, zato što bi to za njih moglo biti nepopularno, a s druge strane, zato što bi time izgubili mehanizam koji, ako kupite, možete kupiti dobar dio glasova”, zaključuje Podumljak.
„Međutim imam pravo uprijeti prstom u sebe, nas, i reći da smo, onim što se dogodilo, uzrokovali, makar nam namjera nije bila loša, sablazan među vjernicima. Zato se u osobno ime i u ime Dubrovačke biskupije ispričavam svim onima koje smo sablaznili i osobino onima koje smo pokolebali u njihovoj vjeri i povjerenju u crkvu”, rekao je Uzinić.
Aferu Pokora, nazvanu po jednoj od desetak tvrtki, koje je od 2002. do 2011. osnovala Dubrovačka biskupija, ili su bile usko povezane s njezinim poslovnim aktivnostima, razotkrili su novinari portala Dubrovački dnevnik. Urednica portala, Lucija Komaić, ponavlja da je riječ o sumnjivim poslovnim transakcijama i subjektima koji su, uz ostalo, sudjelovali i u gradnji dubrovačke garaže, jedne od najvećih afera na dubrovačkom području.
„Dubrovačka biskupija je u svim tim poslovanjima na kraju izgubila više od dvadeset milijuna kuna, koje je uložila u te čudne biznise. Biozon je otišao u stečaj, Pokora će poći u stečaj, tako da je trag novca netragom nestao”, kaže Komaić.
O slučaju je pisao i novinar Novog lista Predrag Lucić:
„Svim i svačim su se te tvrtke bavile. Tu je bilo raznoraznih klinika, umrežavale su se u raznorazne konzaltinge. Zanimljivo je da su neke od njih završile u dosta sumnjivim stečajevima, iako su raspolagale ogromnim temeljnim kapitalom. Da tvrtka, koja ima dvadeset milijuna kuna temeljnog kapitala, završi u stečaju tek tako i da se oko toga ne pravi frka, malo je čudno”, kaže Lucić.
Nadbiskup zadarski i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, Želimir Puljić, u čijem se mandatu razgranao spomenuti biznis, ustvrdio je da je „ponosan na poslovanje svojih tvrtki“ i „kako bi ih opet osnovao“. Novinarima je zaprijetio tužbom. Vjernicima se ispričao njegov nasljednik, biskup Uzinić, koji nema nikakve veze s aferom. Državno odvjetništvo je potvrdilo da slučaj istražuju i to je, zasad, kaže novinarka Komaić, sve:
„Sve je obavijeno velom tajne. Kad se obratite Državnom odvjetništvu, pozivaju se na zakon i potrebu tajnosti cijelog tog procesa. Policija također ne može davati nikakve podatke. Čini mi se da sve ovisi o političkoj volji, hoće li netko imati dovoljno snage da pokrene istragu kod ovih, definitivno, očitih nepravilnosti.”
Katolička crkva spada među najveće vlasnike nekretnina u Hrvatskoj, pogotovo nakon povrata oduzetih u socijalizmu. Neke iznajmljuje, neke obnavlja, neke prodaje. Osnivanje poslovnih tvrtki je njezino legitimno pravo, ali, ističe urednica portala Dubrovački dnevnik, i obaveza vlasti je da nadzire i crkveno poslovanje, koje se ne odnosi na milodare i religijske institucije, te kako se troši novac iz proračuna koje dobivaju sve vjerske zajednice u Hrvatskoj.
"Svako malo sa oltara čujete prozivke - kriminalna, zločinačka, nehrvatska vlast, koja želi uništiti sve što je hrvatsko – to citiram biskupe i svećenike. Onda imate vlast koja sazna za ovakvu aferu Dubrovačke biskupije i nepravilnosti, ali ne smatraju potrebnim o tome razgovarati, niti potaknuti sustav da istraži šta se tu dogodilo. Meni to nije dobar pokazatelj", smatra Komaić.
Predrag Lucic
Novinar Lucić dodaje da je i sam prije nekoliko godina pisao o "zanimljivom slučaju u Varaždinu".„Crkva je tada uletila u aranžman sa firmom Barbare Bešanić, ugledne članice HDZ-a i takozvane kraljice plastičnih boca. Crkva je tu dala popriličan kredit od 18 milijuna kuna, ali kako je tvrtka propala, Crkva je ostala i bez glavnice i bez kamata. I tada se govorilo da Crkva može upravljati kako ona hoće sa novcima koje dobiva od vjerničkih milodara i mukotrpno izvlači iz proračuna”, sjeća se Lucić.
Crkva ne podnosni financijske izvještaje
U ponedjeljak (24. 2. 2014), na Županijskom sudu u Splitu, nastavlja se suđenje fra Šimi Nimcu, optuženom da je 2012., dok je bio župnik u Baškoj Vodi, neovlašteno prodao crkveno zemljište za oko milijun i pol eura. Slučaj prati novinarka Slobodne Dalmacije, Katarina Marić-Banje:
„Tužiteljstvo, županijsko državno odvjetništvo u Splitu, je utvrdilo da nije imao ovlasti prodati crkveno zemljište u Baškoj Vodi, te da je tako za sebe neovlašteno pribavio 9,8 milijuna kuna, koje je, prema njihovim tvrdnjama, kasnije iskoristio za kupovinu raznih predmeta, te ih sklonio na neke račune, u čemu mu je, prema navodima optužnice, pomogla i bankarica Jasmina Bilalić, koja dijeli zajedno sa njim optuženičku klupu.”
Fra Nimac tvrdi da je novac razdijelio siromašnima, a njegovi odvjetnici pak, da će dokazati kako je on za tu prodaju imao sve ovlasti svojih nadređenih, uključujući i pismeno odobrenje Nadbiskupijskog ordinarijata Splitsko-makarske biskupije.
„Za novac se još uvijek ne zna gdje je nestao, a iz Crkve se već do sada čulo, čak i od službenih osoba, da su oni spremni i na mirno rješenje spora. Ukoliko bi se novac vratio, oni bi odustali od ikakve prijave protiv fra Nimca, iako sada, u ovoj fazi postupka, sama optužnica ne ovisi o njima, nego o državnom odvjetništvu. Ali, ako se glavni oštećenik, što je u ovom slučaju Crkva, povuče iz slučaja, to bi u velikom dijelu olakšalo situaciju za oboje okrivljenih.”
Državna revizija je još sredinom 2011. službeno upozorila kako „pravne osobe Katoličke crkve ne dostavljaju financijske izvještaje nadležnim institucijama“, ali otada se nije ništa promijenilo, ističe pomoćnica Državnog revizora, Biserka Čoh-Mikulec:
„Mi utvrđujemo i ukazujemo na nepravilnosti, ali je na drugim tijelima da utvrde da li tu ima obilježja kaznenog djela ili da li treba pokrenuti postupak ili bilo koje druge radnje iz nadležnosti drugih državnih tijela”, kaže Čoh-Mikulec.
Spomenuli smo neke poslovne aktivnosti i nerazvidne transakcije Katoličke crkve u Hrvatskoj jer je dominantna, ali ništa drukčije se ne ponašaju ni ostale vjerske zajednice, a niti država prema njihovom poslovanju - ističe Munir Podumljak, predsjednik udruge Partnerstvo za društveni razvoj, koja se godinama bavi analizama i fenomenima korupcije u hrvatskom društvu:
„Na Balkanu je sprega politike i vjerskih zajednica nesporna jer, kako mi kolokvijalno kažemo, kome se sa oltara da podrška, taj manje-više i pobjedi na izborima. Te situacije dovode do toga da se političari libe nekog izravnog sukoba sa vjerskim zajednicama, odnosno stavljanje vjerskih zajednica pod kontrolu. S jedne strane, zato što bi to za njih moglo biti nepopularno, a s druge strane, zato što bi time izgubili mehanizam koji, ako kupite, možete kupiti dobar dio glasova”, zaključuje Podumljak.