John Zametica svjedoči pred sudom u Hagu, 29. listopad 2013.
Nakon dva mjeseca pauze nastavio se postupak haške obrane bivšeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića koji je već ispitao preko 130 svjedoka. Kao novi svjedok obrane s iskazom je počeo John Zametica, bivši Karadžićev savjetnik i glasnogovornik u vrijeme rata. Svojim svjedočenjem profesor politike je želio prebaciti odgovornost za ratne zločine sa svog bivšeg šefa – na Vojsku bosanskih Srba, kao i na lokalne političke vođe – koji navodno nisu odgovarali Karadžiću.
Karadžić se pojavio u sudnici vidno odmoreniji nego kada ju je napustio u ljeto, a i u boljem raspoloženju.
„Dobro jutro ekselencije, dobro jutro uvaženi protivnici, dobro jutro svima. Drago mi je da smo u dobroj formi svi nakon ove pauze“, pozdravio je sa smješkom optuženi.
Svjedok Zametica pokušao je prikazati svog bivšeg šefa kao mirotvorca koji nije imao kontrolu nad ratnim operacijama i zločinima za koje je optužen – dvostruki genocid, teror nad Sarajlijama, progone i uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
Svjedok čije je rođeno ime Omer, budući da mu je otac bošnjačkog porijekla, izjavio je da Karadžić nije imao kontrolu nad etničkom mržnjom tijekom rata pa čak ni u svojoj obitelji.
Radovan Karadžić u sudnici, 29. listopad 2013.
„Vaša supruga i Vaša kćerka su bile sumnjičave u vezi mog porijekla, u vezi moje etničke pripadnosti“, prisjetio se Zametica napominjući da optuženi nije imao takve predrasude prema njemu.
Zametica je ustanovio da Karadžić nije imao kontrolu ni nad Skupštinom bosanskih Srba, kao ni nad vojskom pod zapovjedništvom generala Ratka Mladića, kojem se trenutno sudi za iste zločine.
„Vi ste imali vrlo malo vlasti u RS. Ja sam smatrao da je tamo bilo moćnijih faktora od Vas. Ja sam smatrao da je VRS jedan entitet koji vodi svoju samostalnu politiku i ta je vojska bila neposlušna prema Vama“, potvrđivao je Zametica teze Karadžićeve obrane i pokušaje skidanja zapovjedne odgovornosti tvrdnjama – da zapovjedni lanac od VRS-a prema predsjedniku kao vrhovnom zapovjedniku - nije postojao.
Prema opisima bivšeg glasnogovornika Karadžećevog kabineta – optuženi je želio mirovne sporazume tijekom cijelog rata, no ostali politički predstavnici bosanskih Srba nisu. Zametica je pri tom naveo kako je i Daytonski sporazum potpisan 1995.godine, jer je bosanske Srbe na to natjerao bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević u Beogradu.
„I sjećam se da Vas je u jednom trenutku Milošević odvukao u jednu malu prostoriju, valjda da Vam ponudi svoje nalivpero kako bi potpisali sporazum. Vi ste pristali i na Daytonski sporazum i to u trenutku kada je Vaše cijelo izaslanstvo bilo protiv toga, mi smo mu se protivili“, izjavio je svjedok obrane opisavši i kako je izaslanstvo bosanskih Srba bilo prethodno uhićeno u Beogradu i odvedeni u Titovu (Josip Broz) vilu iz koje je samo on nakratko pušten tek nakon intervencije kod šefa srbijanskog DB-a (Državna bezbjednost) Jovice Stanišića, a kojeg je osobno poznavao.
Zameticu je inače spomenuo jedan od svjedoka protiv Karadžića, kao čovjeka koji je došao obići pripadnike Ujedinjenih naroda zarobljene od strane Vojske Republike Srpske 1995.godine. Bivši promatrač UN-a u BiH Patrick Rechner, opisao je tada kako su Karadžićevi ljudi sve znali o uzimanju međunarodnih promatrača za taoce sa ciljem zaustavljanja daljnjih zračnih udara NATO snaga. Koincidencijom, Rechner je upravo u utorak dao iskaz u vezi svog zarobljavanja na suđenju Ratku Mladiću, a na početku unakrsnog ispitivanja haško tužiteljstvo je Zameticu upravo suočilo s pitanjima o uzimanju međunarodnih promatrača za taoce.
Tijekom glavnog ispitivanja Zametica je Karadžiću izjavio kako je on bio protiv uzimanja pripadnika UN-a za taoce „jer bi to dotatno pogoršalo situaciju i položaj“, ali da je to bilo „potpuno razumljivo“ nakon što je NATO pokrenuo bombardiranje. U unakrsnom ispitivanju Zametica je objašnjavao tužiteljstvu - da nije znao da su vlasti bosanskih Srba izdale uputstva o zarobljavanju pripadnika UN-a, u slučaju NATO udara, već 1994.godine te da je zato u svojoj izjavi naveo – da Karadžić nije izdao naređenje za takvo što.
Tužiteljica Caroline Edgerton prikazala je niz Zametičinih izjava medijima u vezi uzimanja UN-ovih pripadnika za taoce od strane srpskih snaga, kao posljedicom udara NATO snaga, što prema njoj pokazuje da je bio upoznat sa cijelom situacijom kojom su upravljale Karadžićeve vlasti. Između ostalog i s VRS-om, što je suprotno od svjedokovih tvrdnji „o samostalnosti i neposlušnosti vojske“.
Optuženi i svjedok – Srebrenica je zavjera
Zametica, koji je tijekom rata poricao mnoge zločine srpskih snaga, a nakon rata srebrenički genocid i ovaj put je Karadžiću potvrdio kako je broj bošnjačkih žrtava „pretjeran“, nazvavši njegovo prikazivanje uobičajenom ratnom propagandom.
I Karadžić i Zametica su potvrdili da su se dopisivali za vrijeme bijega optuženog od međunarodne pravde 2001.godine, kao i da su razmatrali zavjeru oko Srebrenice u kojoj je navodno sudjelovala francuska obavještajna služba. Optuženi je 17 stranica iz dva pisma, u kojima o tome raspravlja sa svjedokom – uvrstio kao dokaze obrane.
„Imamo dokaze da je francuska obavještajna služba vodila ljude iz Desetog diverzantskog odreda VRS-a da se bore u Afriku. A kasnije su se pojavili kao ljudi iz grupe Pauk, organiziranoj da ubiju Miloševića“, izjavio je pri tom sucima Karadžić, govoreći o jedinici VRS-a čiji su mnogi pripadnici priznali sudjelovanje u organiziranim ubojstvima Srebreničana.
Tijekom unakrsnog ispitivanja tužiteljica Edgerton se također čudila da svjedok ništa nije znao o Srebrenici podsjećajući na dokaze, odnosno razgovore i vojne dokumente VRS-a u kojima je spomenuto kako se spomenuta enklava zauzela prema naređenju predsjednika Karadžića.
No Zametica je ostao pri tome – da ono što je tamo napravljeno je napravila vojska „bez znanja Karadžića, koji nikad ne bi odobrio zločine koji su se dogodili u, ili oko Srebrenice“.
