Piše: Golnaz Esfandiari
Iran pregovara o kontroverznom 25-godišnjem sporazumu s Kinom koji je doveo do optužbi da se dijelovi Irana prodaju Pekingu.
Neki kritičari - uključujući američki State Department - uspoređuju predloženi sporazum sa sporazumom iz Turkmenčaja iz 1828. između Perzije i carske Rusije, pod kojim su Perzijanci odustali od kontrole teritorije na Južnom Kavkazu, piše Radio Slobodna Evropa (RFE/RL).
Iranski dužnosnici odbacili su kritike kao neutemeljene uz obećanje da će tekst sporazuma objaviti nakon njegovog finaliziranja.
Što znamo o sporazumu?
Kineski predsjednik Si Đinping predložio je pakt tokom posjete Iranu u januaru 2016. godine kad su se dvije strane složile uspostaviti veze temeljene na Sveobuhvatnom strateškom partnerstvu dok je najavljena rasprava s ciljem sklapanja 25-godišnjeg bilateralnog pakta.
Najava je dobila potporu iranskog najvišeg autoriteta, vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, koji je kazao, kako su ga citirali iranski mediji, da je dogovor postignut između dviju strana "mudar".
Tekst sporazuma, koji će trebati odobriti parlament, nije objavljen. No, posljednjih je dana društvenim mrežama kruži dokument na 18 stranica koji ocrtavaju buduću suradnju među zemljama, uključujući kineska ulaganja u iranski energetski sektor kao i u slobodne trgovinske zone u zemlji.
RFE/RL piše kako ne može provjeriti autentičnost dokumenta, koji su neki iranski i zapadni mediji naveli kao procurjelu verziju planiranog pakta između Irana i Kine.
Bivši iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinedžad
Analitičari primjećuju da je sporazum koji kruži internetom vrlo štur i čini se da je okvir potencijalnog dogovora.
Prema tekstu, koji je na svojoj naslovnici označen s "konačna izmjena" i datira iz iranskog mjeseca Hordada - koji počinje 21. maja i završava 19. juna po gregorijanskom kalendaru - dvije će strane također ojačati vojnu i sigurnosnu suradnju tokom rada na zajedničkim projektima u trećim zemljama.
Iran se posljednjih mjeseci sve više približavao Kini zbog sve jačeg američkog pritiska kako bi izolirao Teheran. Kina je i dalje glavni trgovinski partner Irana, ali trgovina između dviju strana pala je zbog američkih pritisaka posljednjih godina.
Analitičari kažu da Kina nije spremna dati Teheranu podršku koju traži, a također sugeriraju da se neka suradnja predviđena paktom nikad neće ostvariti.
Pročitajte i ovo: Rouhani: Iran spreman za razgovore ako se SAD izviniAriane Tabatabai, iz Saveza za osiguranje demokracije pri njemačkom Marshallovom Fondu SAD-a, rekla je, s obzirom na njegovu važnost, da će SAD uvijek trampiti Iran za Kinu.
"Iran je malo, rizično tržište, sankcije su ozbiljno omele poslovanje u Iranu, a režim je izoliran. U međuvremenu, Kina ima velike ekonomske interese u Sjedinjenim Državama, a trgovinski rat još uvijek je važna briga za Kinu, što će neizbježno oblikovati njezin odnos s Iranom", kazala je Tabatabai za Radio Slobodna Evropa.
"Ako pogledamo što znamo o dokumentu i pokušamo nagađati na obrazovan način, vidimo da je sporazum malo više od sveobuhvatne mape puta utemeljene na okviru iz 2016. godine, koja ne rješava glavno pitanje partnerstva Kine i Irana – njegovu primjenu", rekao je za RFE/RL Jacopo Scita, doktorand na Univerzitetu Durham.
Zašto je Ugovor sporan?
O paktu se raspravlja u vrijeme kada je Iran pod snažnim pritiskom zbog oštrih američkih sankcija koje su osakatile njegovu ekonomiju i smrtonosne pandemije COVID-19 što je dodatno pogoršalo ekonomsku situaciju.
Vrijeme, kao i opseg i trajanje sporazuma povećali su zabrinutost da Teheran pregovara s Kinom sa slabe pozicije i daje Pekingu pristup iranskim prirodnim resursima još mnogo godina.
Nepovjerenje prema iranskim vlastima koje se pojačalo nakon smrtonosne akcije u novembru tokom protesta protiv establišmenta i rušenja ukrajinskog putničkog aviona - koje se u početku smatrao zataškavanjem - također je pojačao kritike prema predloženom sporazumu.
Manjak povjerenja u Kinu, kao i porast antikineskih osjećanja zbog pandemije, također su pridonijeli kontroverzi oko pakta.
Pročitajte i ovo: Kina ne želi međunarodnu istragu o pandemiji prije konačne pobjede nad virusomTabatabai, koautorica knjige o iranskim vezama s Rusijom i Kinom, kaže da se dugo smatra da odnos Teherana i Pekinga donosi mnogo više koristi Kini nego Iranu.
"Ta percepcija nije u potpunosti netočna. Iz perspektive elite, Kina daje velika obećanja i malo ih ispunjava. A iz perspektive stanovništva, Kina je profitirala od sankcija Iranu, preplavila je iransko tržište, potisnula iranske tvrtke i isporučila proizvode koji su lošije kvalitete", kazala je Tabatai i dodala kako mnogi Iranci smatraju da će ovaj dogovor zacementirati ovaj neuravnoteženi odnos.
Što kažu kritičari?
Čini se da je kritika planiranog pakta porasla nakon komentara bivšeg predsjednika Mahmuda Ahmadinedžada koji je u govoru krajem juna upozorio da se o 25-godišnjem sporazumu sa "stranom državom" raspravlja "daleko od očiju iranske nacije".
Otad su se kritikama pridružili i drugi, među kojima je i bivši konzervativni zastupnik Ali Motahari, koji je na Twitteru sugerirao da bi Iran trebao prije potpisivanja pakta postaviti pitanje prava muslimana u Kini koji se, prema izvještajima, procesuiraju.
Scita, koja pomno prati iransko-kineske odnose, kaže da su neka negodovanja i bijes oko sporazuma potaknule javne osobe s političkim planovima, uključujući Ahmadinedžada za kojeg se kaže da cilja na predsjedničke izbore 2021. godine.
Izgnani sin šaha Irana, posljednjeg monarha koji je svrgnut nakon Islamske revolucije 1979. godine, također je kritizirao pakt. Reza Pahlavi, koji je preuzeo sve aktivniju ulogu protiv Islamske Republike, obrušio se na "sramotan, 25-godišnji ugovor s Kinom koji pljačka naše prirodne resurse i smješta strane vojnike na naše tlo". Pozvao je i svoje pristalice da se suprotstave ugovoru.
Američki State Department je planirani sporazum nazvao "drugim Turkmenčajem" i naglasio da se Teheran plaši dijeliti detalje pakta jer "nijedan njegov dio ne koristi iranskom narodu".
Što kažu iranski dužnosnici?
Ranije ovog mjeseca, ministar vanjskih poslova Mohamad Džavad Zarif potvrdio je da Teheran pregovara o sporazumu s Kinom "s povjerenjem i uvjerenjem", inzistirajući da u tome nema ništa tajno.
Od tada, dužnosnici su branili sporazum, odbacivši tvrdnje da će Iran prodavati naftu Kini s popustom ili dati Pekingu otok Kiš. Mahmud Vaezi, šef kabineta iranskog predsjednika Hasana Rohanija, rekao je tokom vikenda da je okvirni sporazum definiran, dodavši da će pregovori vjerovatno biti završeni do 21. marta.
Vaezi je također rekao da sporazum ne uključuje vanjsku kontrolu nad bilo kakvim iranskim otocima ili raspoređivanjem kineskih vojnih snaga u zemlji.