U petak su iz Tuzle ispraćeni posmrtni ostaci 18 Bošnjaka ubijenih tijekom 1992. godine na području općine Vlasenica. Sedmi kolektivni ukop i dženaza za bošnjačke žrtve bit će obavljen u subotu na šehidskom mezarju “Rakita”
Među 18 Bošnjaka koji će svoj vječni smiraj pronaći na šehidskom mezarju “Rakita nakon skoro 20 godina je i sedamnaestogodišnji Almir Omerović. Njegova majka Sadija u svom domu u Vlasenici očekuje brojnu rodbinu koja dolazi ispratiti Almira. Sadija Omerović svih ovih godina je neutješna.
“Meni sad dolazi brojna rodbina da isprati moga Almira. Jas am baklavu pravila i suzama sam je kapala. Zar baklavu nisam mogla praviti svom Almiru za vjenčanje, nego ovako u grob ga pratim i pravim baklavu. Pa možete li vi sad mislit' kako se ja osjećam”, u suzama govori Sadija Omerović.
Njezin sin Almir ubijen je granatom, a otac ga je pronašao živog te ga na leđima nosio nekoliko kilometara.
“Meni moj muž Muhamed nikada nije htio reći što mu je Almir govorio tih nekoliko sati dok ga je nosio. Kaže da kada se sjeti njegovih zadnjih riječi dođe mu da se s mosta baci. Dok je moj Almir bio ranjen ja sam tih dana bila zarobljena u logoru”, uplakano priča Sadija.
Čekanje na pravdu
Vlaseničani su već odavno ljuti i na državne i na pravosudne institucije. Na državne jer se ne otvaraju masovne grobnice, a na pravosudne jer je jedan od najvećih zločinaca Veljko Bašić nakon što je osuđen za ove zločine pušten na slobodu zbog godina starosti.
Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja „Porodice žrtava rata Vlasenica 92-95“ ponavlja i da je sramota da se ne otvaraju masovne grobnice.
“Mi još uvijek identificiramo posmrtne ostatke ljudi iz masovne grobnice koja je otvorena 2003. godine. To je bilo prije osam godina. To dovoljno govori koliko je društvo zainteresirano”, kaže Bektašević.
U Institutu za nestale osobe BuH svjesni su kritika, ali kažu da opstrukcije ne dolaze od njih več od nadležnih pravosudnih institucija.
“Mi smo od 2009. godine prema Tužiteljstvu BiH poslali 185 zahtjeva i ni za jedan nismo dobili odgovor. Institucije Vlasti nitko ne amnestira. Tko danas pita Vladu Federaciju, Vladu RS-a, Brčko Distrikta i druge nadležne institucije zašto se ne otvaraju masovne grobnice. Svi prstom upiru u Institut kao das mo mi odgovorni za ratne zločine”, rekao je boraveći u Tuzli Marko Jurišić iz Instituta za nestale osobe BiH.
Za zločine nad Bošnjacima Vlasenice na 60 godina sve ukupno osuđeni su Dragan Nikolić Jenki, šef osiguranja u logoru Sušica, te Predrag Bastah i Goran Višković za niz stravičnih zločina.
Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita smiraj našlo 266 vlaseničkih žrtava genocida. Tijekom agresije ubijeno je 2.446 Vlaseničana od strane Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, potpomognute od strane domaćih zločinaca.
Na kolektivnoj dženazi Vlaseničana očekuje se oko 5.000 građana iz svih krajeva BiH
Među 18 Bošnjaka koji će svoj vječni smiraj pronaći na šehidskom mezarju “Rakita nakon skoro 20 godina je i sedamnaestogodišnji Almir Omerović. Njegova majka Sadija u svom domu u Vlasenici očekuje brojnu rodbinu koja dolazi ispratiti Almira. Sadija Omerović svih ovih godina je neutješna.
“Meni sad dolazi brojna rodbina da isprati moga Almira. Jas am baklavu pravila i suzama sam je kapala. Zar baklavu nisam mogla praviti svom Almiru za vjenčanje, nego ovako u grob ga pratim i pravim baklavu. Pa možete li vi sad mislit' kako se ja osjećam”, u suzama govori Sadija Omerović.
“Mi još uvijek identificiramo posmrtne ostatke ljudi iz masovne grobnice koja je otvorena 2003. godine", govori o sporosti u traženju nestalih osoba Dževad Bektašević.
Njezin sin Almir ubijen je granatom, a otac ga je pronašao živog te ga na leđima nosio nekoliko kilometara.
“Meni moj muž Muhamed nikada nije htio reći što mu je Almir govorio tih nekoliko sati dok ga je nosio. Kaže da kada se sjeti njegovih zadnjih riječi dođe mu da se s mosta baci. Dok je moj Almir bio ranjen ja sam tih dana bila zarobljena u logoru”, uplakano priča Sadija.
Čekanje na pravdu
Vlaseničani su već odavno ljuti i na državne i na pravosudne institucije. Na državne jer se ne otvaraju masovne grobnice, a na pravosudne jer je jedan od najvećih zločinaca Veljko Bašić nakon što je osuđen za ove zločine pušten na slobodu zbog godina starosti.
Dževad Bektašević, predsjednik Udruženja „Porodice žrtava rata Vlasenica 92-95“ ponavlja i da je sramota da se ne otvaraju masovne grobnice.
“Mi još uvijek identificiramo posmrtne ostatke ljudi iz masovne grobnice koja je otvorena 2003. godine. To je bilo prije osam godina. To dovoljno govori koliko je društvo zainteresirano”, kaže Bektašević.
U Institutu za nestale osobe BuH svjesni su kritika, ali kažu da opstrukcije ne dolaze od njih več od nadležnih pravosudnih institucija.
“Mi smo od 2009. godine prema Tužiteljstvu BiH poslali 185 zahtjeva i ni za jedan nismo dobili odgovor. Institucije Vlasti nitko ne amnestira. Tko danas pita Vladu Federaciju, Vladu RS-a, Brčko Distrikta i druge nadležne institucije zašto se ne otvaraju masovne grobnice. Svi prstom upiru u Institut kao das mo mi odgovorni za ratne zločine”, rekao je boraveći u Tuzli Marko Jurišić iz Instituta za nestale osobe BiH.
Za zločine nad Bošnjacima Vlasenice na 60 godina sve ukupno osuđeni su Dragan Nikolić Jenki, šef osiguranja u logoru Sušica, te Predrag Bastah i Goran Višković za niz stravičnih zločina.
Do sada je u Memorijalnom kompleksu Rakita smiraj našlo 266 vlaseničkih žrtava genocida. Tijekom agresije ubijeno je 2.446 Vlaseničana od strane Novosadskog korpusa JNA i Vojske i policije RS, potpomognute od strane domaćih zločinaca.
Na kolektivnoj dženazi Vlaseničana očekuje se oko 5.000 građana iz svih krajeva BiH