Sa posljednjim danom 2010. godine dug BiH prema inostranstvu se popeo na 6 milijardi i 250 miliona konvertibilnih maraka, podaci su Ministarstva finansija BiH. Od ukupnog zaduženja, 4 milijarde i 68 miliona odnosi se na Federaciju BiH, 2 milijarde i 142 miliona na RS, 11 miliona na Brčko Distrikt i 28 miliona na državne institucije.
Porast zaduženje je uglavnom od kredita MMF-a, objašnjava pomoćnik ministra finansija i trezora BiH Fuad Kasumović.
„Gro toga je sve za javnu potrošnju kredita MMF-a. Problem će biti narednih godina, 2012., 2013. i 2014. godine, kada se taj kredit MMF-a mora vratiti. Problem će biti i ova godina, jer u svim budžetima ponovo imate deficit“, kaže Kasumović.
Političare građane tiješe podatkom da je BiH manje zadužena od susjednih zemalja. Miloš Todorović, iz Udruženja ekonomista RS SWOT, kaže da ovo ne može biti velika utjeha.
„Ako se poredimo sa zemljama u okruženju, prvenstveno sa Hrvatskom, onda se može reći da mi nismo visoko zadužena zemlja. Ono što je zabrinjavajuće u ovoj informaciji je da je samo u godini dana to skočilo preko milijardu. I druga zabrinjavajuća informacija je gdje se usmjerava taj novac. U osnovi, ona se najviše usmjerava da bi se popunile budžetske rupe“, navodi Todorović.
Svaki dug sam po sebi je zabrinjavajući, a posebno ako on raste, ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Mirko Puljić.
„A opet naročito ako se to zaduženje koristi za financiranje budžetske potrošnje. Dakle, očigledno da nije dobra orijentacija, da nije dobar kurs vođenja zaduživanja“, kaže Puljić.
Penali na nepovučene kredite
Dok se država i entiteti sve više zadužuju za finansiranje rastuće javne potrošnje, istovremeno stalno raste i iznos potpisanih, a neiskorištenih kredita za brojne projekte u BiH.
Prema podacima Ministarstva finansija BiH, na kraju 2010. godine iznos neangažiranih sredstva bio je 2 milijarde i 333 miliona KM. Na ime troškova koji se obračunavaju na neiskorištena a odobrena sredstva u 2010. godini Bosna i Hercegovina je platila 3 miliona i 876 hiljada maraka.
Todorović smatra da bi BiH povukla ova sredstva da su nadležne institucije ispunile uslove za njih:
„Ne koristimo sredstva da bismo ih usmjeravali u odgovarajućem pravcu, a s druge strane plaćamo za to penale. To je zaista situacija koja je totalno negativna. Imate dvostruku štetu - jer ako biste uzeli ta sredstva i iskoristili ih u pravom smjeru, to bi vam bila jedna korist. Pošto se trenutno ne koriste, znači to je jedan šteta, a druga je da za to plaćate penale“, kaže Todorović.
Pri ovome je važno napomenuti da su za realizaciju projekata zaduženi krajnji korisnici kredita, prije svega u entitetima, te su ingerencije Ministarstva finansija BiH po tom osnovu ograničene.
Najveći iznos penala se plaća na nepovučene kredite za infrastrukturne projekte, kao što su Koridor 5C, projekat „Željeznice 2“, te projekti rekonstrukcije i izgradnje regionalnih puteva. Ovo je, prema mišljenju Puljića, neoprostivo.
„U zemlji kao što smo mi ne bi smjelo da se desi da ugovara a da nije pripremila mogućnost korištenja tih sredstava iz kredita, kao što je kod nas slučaj. Opet se vraćam na taj državni menadžment koji je apsolutno nedorastao ili nesposoban da upravlja tim kreditima, odnosno sistemom zaduživanja i stavljanja tih dugova u funkciju za koju su oni uzeti“, kaže Puljić.
„To su sredstva poreskih obveznika i u svakom slučaju neko iz vlasti ko povlači sredstva, ko potpisuje ugovore bez prethodnog plana kako ih upotrijebiti morao bi snositi odgovornost“, ocjenjuje ekonomski analitičar Spoljnotrgovinske komore BiH Duljko Hasić.
Da su vlasti na svim nivoima bile efikasnije, ne samo da BiH ne bi plaćala penale nego bi odobrena sredstva bila iskorišćena za otvaranje novih radnih mjesta. Po mišljenju profesora Puljića, najbolja investicija za to bi bila izgradnja autoputa kroz BiH, Koridora 5C.
„Zbog toga što bi vraćala uložena sredstva putem plaćanja naknade za korištenje autoputa. Druga oblast jeste energetski sektor. I on bi vraćao relativno brzo, i to po visokim stopama prinosa, uložena sredstva", kaže Puljić.
Prema mišljenju Puljića, inozaduženje BiH i u narednom periodu bi moglo da raste.
„Nisam optimista što se tiče kretanja duga, a još manje sam optimista da će se racionalno koristiti, odnosno upotrebljavati za one namjene ili one svrhe iz kojih bi se vraćao taj uloženi dug“, zaključuje Puljić.
Porast zaduženje je uglavnom od kredita MMF-a, objašnjava pomoćnik ministra finansija i trezora BiH Fuad Kasumović.
„Gro toga je sve za javnu potrošnju kredita MMF-a. Problem će biti narednih godina, 2012., 2013. i 2014. godine, kada se taj kredit MMF-a mora vratiti. Problem će biti i ova godina, jer u svim budžetima ponovo imate deficit“, kaže Kasumović.
Političare građane tiješe podatkom da je BiH manje zadužena od susjednih zemalja. Miloš Todorović, iz Udruženja ekonomista RS SWOT, kaže da ovo ne može biti velika utjeha.
„Ako se poredimo sa zemljama u okruženju, prvenstveno sa Hr
"Ono što je zabrinjavajuće u ovoj informaciji je da je samo u godini dana to skočilo preko milijardu“, navodi Miloš Todorović.
Svaki dug sam po sebi je zabrinjavajući, a posebno ako on raste, ističe profesor Ekonomskog fakulteta u Sarajevu Mirko Puljić.
„A opet naročito ako se to zaduženje koristi za financiranje budžetske potrošnje. Dakle, očigledno da nije dobra orijentacija, da nije dobar kurs vođenja zaduživanja“, kaže Puljić.
Penali na nepovučene kredite
Dok se država i entiteti sve više zadužuju za finansiranje rastuće javne potrošnje, istovremeno stalno raste i iznos potpisanih, a neiskorištenih kredita za brojne projekte u BiH.
Prema podacima Ministarstva finansija BiH, na kraju 2010. godine iznos neangažiranih sredstva bio je 2 milijarde i 333 miliona KM. Na ime troškova koji se obračunavaju na neiskorištena a odobrena sredstva u 2010. godini Bosna i Hercegovina je platila 3 miliona i 876 hiljada maraka.
Todorović smatra da bi BiH povukla ova sredstva da su nadležne institucije ispunile uslove za njih:
„Ne koristimo sredstva da bismo ih usmjeravali u odgovarajućem pravcu, a s druge strane plaćamo za to penale. To je zaista situacija koja je totalno negativna. Imate dvostruku štetu - jer ako biste uzeli ta sredstva i iskoristili ih u pravom smjeru, to bi vam bila jedna korist. Pošto se trenutno ne koriste, znači to je jedan šteta, a druga je da za to plaćate penale“, kaže Todorović.
Pri ovome je važno napomenuti da su za realizaciju projekata zaduženi krajnji korisnici kredita, prije svega u entitetima, te su ingerencije Ministarstva finansija BiH po tom osnovu ograničene.
Najveći iznos penala se plaća na nepovučene kredite za infrastrukturne projekte, kao što su Koridor 5C, projekat „Željeznice 2“, te projekti rekonstrukcije i izgradnje regionalnih puteva. Ovo je, prema mišljenju Puljića, neoprostivo.
„U zemlji kao što smo mi ne bi smjelo da se desi da ugovara a da nije pripremila mogućnost korištenja tih sredstava iz kredita, kao što je kod nas slučaj. Opet se vraćam na taj državni menadžment koji je apsolutno nedorastao ili nesposoban da upravlja tim kreditima, odnosno sistemom zaduživanja i stavljanja tih dugova u funkciju za koju su oni uzeti“, kaže Puljić.
„To su sredstva poreskih obveznika i u svakom slučaju neko iz vlasti ko povlači sredstva, ko potpisuje ugovore bez prethodnog plana kako ih upotrije
Da su vlasti na svim nivoima bile efikasnije, ne samo da BiH ne bi plaćala penale nego bi odobrena sredstva bila iskorišćena za otvaranje novih radnih mjesta.
Da su vlasti na svim nivoima bile efikasnije, ne samo da BiH ne bi plaćala penale nego bi odobrena sredstva bila iskorišćena za otvaranje novih radnih mjesta. Po mišljenju profesora Puljića, najbolja investicija za to bi bila izgradnja autoputa kroz BiH, Koridora 5C.
„Zbog toga što bi vraćala uložena sredstva putem plaćanja naknade za korištenje autoputa. Druga oblast jeste energetski sektor. I on bi vraćao relativno brzo, i to po visokim stopama prinosa, uložena sredstva", kaže Puljić.
Prema mišljenju Puljića, inozaduženje BiH i u narednom periodu bi moglo da raste.
„Nisam optimista što se tiče kretanja duga, a još manje sam optimista da će se racionalno koristiti, odnosno upotrebljavati za one namjene ili one svrhe iz kojih bi se vraćao taj uloženi dug“, zaključuje Puljić.