BiH: Rješavanje sudbina nestalih još na početku

BiH je u posljednjem ratu pretrpjela ozbiljna i masovna kršenja ljudskih prava. Procjenjuje se da je više od 100.000 ljudi ubijeno, više od dva miliona raseljeno, dok se sudbina od osam do deset hiljada osoba i danas smatra nestalim.

Nakon izvještaja UN-ove radne grupe o tzv. prisilnim nestancima, koji je predstavljen u Sarajevu, prioritete u rješavanju problema nestalih definirali su i predstavnici udruženja porodica nestalih koji su na prezentaciju UN-ovog izvještaja stigli iz cijele BiH.

Iako je u UN-ovom izvještaju pohvaljen određen napredak u traganju i identifikaciji nestalih, s obzirom na veličinu problema ostaje mnogo da se napravi kako bi se postiglo pravo na istinu, pravdu i reparaciju.

Lejla Mamut, koordinatorica NVO za ljudska prava Trial BiH, podsjeća kako se15 godina nakon rata još uvijek ne može govoriti ni o približnom broju nestalih na području BiH.

"Centralna evidencija o nestalim osobama je tek ove godine počela da se puni i trebaće neki period dok se dođe do egzaktnih podataka o broju i o identitu svih žrtava prisilnog nestanka“, kaže Lejla Mamut.

“To još ostaje, nažalost, kontraverzno pitanje zbog činjenice što centralna evidencija o nestalim osobama, koja je trebala biti uspostavljena još prije tri godine, ako se ne varam, je tek ove godine počela da se puni jer je tek uspostavljena i trebaće neki period dok se dođe do nekih egzaktnih podataka o broju i o identitu svih žrtava prisilnog nestanka“, kaže Lejla Mamut.

Kao centralno pitanje u zahtjevu svih žrtava i udruženja nestalih, radna grupa UN-a identificirala je pravo da budu jednako tretirani, bez diskriminacije bilo koje vrste, odnosno da zakoni i procesi promocije jednakosti moraju da budu prioritet u radu nadležnih instutucija.

Sve manje svjedoka

Predsjednik prnjavorske organizacije porodica zarobljenih i poginulih Borislav Peulić podvlači i ostale prioritete koje su zajedno definisala udruženja porodica nestalih iz cijele BiH.

„Da se mobilišu sve institucije, kao što su MUP-ovi, SIPA, OSA, da se prilikom prijema tužilaca i sudija sposobni izabiru kadrovi koji mogu dati doprinos u procesuiranju ratnih zločina i u procesu traženja nestalih lica", navodi Borislav Peulić.

Godinama nakaon rata sve je manje svjedoka koji mogu potvrditi mjesta pojedinačnih i masovnih grobnica. Sporazumi o krivnji mogu pomoći u otkrivanaju istine, naglašava Peulić.

U ime porodica apelira na upostavu saradnje sa Tužilaštvom, odnosno na informacijama o nestalim licima koje mogu otkriti počinitelji zločina, što također treba biti dio sporazuma.

Edin Ramulić, iz Udruženja Prijedorčanki Izvor, s druge strane upozorava kako BiH još uvijek nije iskoristila kapacitete koje posjeduje u rješavanju problema nestalih:

„A to su, prije svega, policijski kapaciteti koji se veoma ograničeno upotrebljavaju kada su u pitanju nestali - policija dođe, obezbjeđuje mjesto nestanka, radi vještačenje, ali ih niko ne zadužuje, ono što je primarno, da prikupljaju informacije o tim lokacijama. Recimo, Državna agencija za istragu i zaštitu radi to ad hok na nalog tužilaštva u svom redovnom radu i istragama po ratnim zločinima, ali tamo bi trebalo, po uzoru na odjel za narkotike, formirati odjel za nestale osobe“, kaže Ramulić.

Problem amnestiranja

Kao jednu od posebno važnih preporuka u Izvještaju radne grupe UN-a Amor Mašović, iz Instituta za nestale osobe BiH, ističe i uvođenje prisilnog nestanka u krivični zakon kao zasebnog krivičnog djela, ali i rješavanje problema amnestiranja:

„Radna grupa posebno također potcrtata problem ratnih amnestiranja zločina i smatra da u zakone treba inkorporirati odredbu koja će predvidjeti nemogućnost davanja amnestije za počinioce ratnih zločina. Ovo je vrlo aktuelna tema jer smo svjedoci od prije dan, dva kada smo mogli vidjeti na koji način se ratni zločinci dočekuju u svojim sredinama gdje su počinili neki od najkrvavijih zločina u prošlome stoljeću“, ocjenjuje Amor Mašović.

BiH je još 2004. godina usvojila Zakon o nestalim licima čiji je cilj, između ostalog, da poboljša proces traganja, definira ko je nestala osoba, uspostavi centralnu evidenciju i osigura ostvarenje socijalnih i drugih prava za članove porodica nestalih osoba.

Iako zakonski okvir za traženje nestalih osoba i pomoć porodicama postoji, Lejla Mamut, iz NVO TRAIL, podvlači kako je politika je ta koja koči napredak.

„Međutim, kroz odluke koje očekujemo od strane Evropskog suda za ljudska prava i preporuke UN Komitetu za ljudska prava, očekujemo da će biti nekih pomaka u tom smislu“, kaže Lejla Mamut.

Gotovo apsurdno zvuči kako se Izvještaj radne grupe UN-a o prisilnim nestancima još uvijek nije našao na dnevnom redu Vijeća ministara iako je objavljen prije dva mjeseca. Izvještaj je, podsjetimo, napravljen nakon poziva Vijeća ministara Bosne i Hercegovine UN-u. Amor Mašović, iz Instituta za nestale, kaže:

„Ja imam osjećaj da poziv koji je upućen UN radnoj grupi za prisilne nestanke je upućen u želji da ovaj izvještaj bude bitno drugačiji nego što je on došao. Dakle, veća podrška institucija vlasti, a mislim na vladu BiH - Vijeće ministara, ne bi sigurno škodila ovom procesu, nego bi, naprotiv, stvorila uslove da se on unaprijedi.“

Glavne preporuke radne grupe UN-a uključuju i uspostavu donda za podršku porodicama nestalih osoba, kao što je to utvrđeno Zakonom o nestalim osobama BiH. Za entitetske vlasti i dalje je sporno sjedište fonda, kao i principi po kojima bi trebali biti izdvojena finansijska sredstva za rad fonda.