Bosna i Hercegovina zadržala se u prvoj kategoriji kada je u pitanju borba protiv trgovine ljudima, stoji u izvještaju State Departmenta objavljenom u utorak u Sarajevu.
Ipak, problemi poput olakšavanja trgovine ljudima od strane policije i drugih zvaničnika, neprocesuiranja visokopozicioniranih osoba, te tretiranja žrtava kao počinilaca krivičnog djela prioriteti su na kojima se mora raditi.
BiH je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za žene, muškarce i djecu koji su predmet trgovine ljudima u seksualne svrhe i prinudni rad. Lokalne djevojke, uglavnom Romkinje, se prisilno udaju kako bi služile u domaćinstvu.
Romski dječaci i djevojčice i po četiri godine stari prisiljavaju se na prosjačenje od strane organizovanih kriminalnih grupa. Bosanske žrtve su izložene seksualnoj trgovini i prisilnom radu u Azerbejdžanu, Sloveniji, Hrvatskoj i drugim zemljama u Evropi. Ovo su tek neke od zamjerki u izvještaju State Departmenta koji se odnosi na trgovinu ljudima u BiH.
Fadila Hadžić, direktorica organizacije La Strada koja se bavi pitanjem žrtava trgovine ljudima, kaže kako BiH ne ulaže dovoljno napora u to da spriječi trgovinu kako unutar zemlje, tako i da zaštiti svoje građane. Jedan od primjera jeste slučaj prisilnog rada građana BiH u Azerbejdžanu, gdje država nije uradila ništa.
„Nailazimo na prepreke, na birokratiju u rješavanju tog problema. Grupa naših radnika koja je organizovano otišla u Azerbejdžan i koja je bila prisilno radno eksploatisana, 80 ljudi živjelo je u 20 kvadrata, dokazano da su im oduzeti dokumenti, da su išli na turističku vizu - ima jako puno dokaza. Pokrenut je postupak u Azerbejdžanu, odbio je i onaj prvi sud i drugi sud, ljudi su razočarani. Pošto se problem desio u drugoj državi, mi ne možemo ništa iz BiH da uradimo“, kaže Fadila Hadžić.
U prošloj godini zabilježeno je manje procesuiranih osoba za trgovinu ljudima u odnosu na godinu ranije, te je primjedba upućena i ka tome da se žrtve često krivično gone i deportuju.
Uvesti i druge vrste kazni
Pored toga, jedna od ozbiljnijih primjedbi jeste i ona da je bilo slučajeva namjernog ignorisanja, olakšavanja trgovine ljudima od strane policije i drugih zvaničnika, te neprocesuiranja visokopozicioniranih osoba koje se terete za ova djela.
Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima Samir Rizvo kaže kako će ove primjedbe uzeti u prioritet.
„Ono što posebno zabrinjava iz ovoga izvještaja su navodi o korupciji, odnosno uključenosti zvaničnika u trgovinu ljudima - i to je nešto što mora da dobije dužnu pažnju od strane policijskih i tužilačkih agencija i uvjeren sam da se već radi na tome. Također kritike vezane za nivo usluga koje se pružaju žrtvama trgovine ljudima su zabrinjavajuće“, navodi Rizvo.
Ipak, BiH već dvije godine se uspjela zadržati u kategoriji 1. - zemalja koje poštuju minimum standarda za eliminaciju trgovine ljudima, kazao je ambasador SAD u BiH Patrick Moon. Međutim, preostalo je još mnogo posla.
„U ovogodišnjem izvještaju navode se područja u kojima je i dalje potreban napredak, uključujući i pripremu sveobuhvatne kampanje s ciljem smanjenja potražnje za komercijalnim seksom i borbe protiv prisilnog rada, naročito dječijeg prosjačenja. Entitetske vlade i vlade Distrikta Brčko moraju uskladiti svoje zakone o borbi protiv trgovine ljudima sa državnim Krivičnim zakonom da bi se osiguralo da sve žrtve trgovine ljudima budu propisno identificirane i zaštićene. Kao svaka zemlja prve kategorije, BiH mora ostati budna u vezi sa rješavanjem ovih preostalih pitanja trgovine ljudima“, kaže ambasador Moon.
Jedan od problema koje ističe nevladin sektor jeste i kvalifikacija prilikom procesuiranja, jer se mnoga djela tretiraju kao posredovanje u prostituciji, a ne trgovina ljudima - što zaista jesu.
Jednako tako, NVO su izvijestile o djeci staroj svega 12 godina kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja od strane trgovaca koji ih ucjenjuju, siluju i koriste drogu kao metod zastrašivanja i kontrole.
La Strada namjerava insistirati da se u krivični postupak, pored kazne, uvede i novčana satisfakcija koja bi se namirila iz džepa trgovca ljudima, kaže Hadžić, te navodi razloge:
„To uglavnom nije sastavni dio krivičnog postupka, ako se krivični postupak i pokrene, nego se stranka upućuje na građansku parnicu, a znamo da građanske parnice traju i po 10 godina. Imamo jedan slučaj gdje je djevojka pokrenula građansku parnicu za kompenzaciju, a trafiker je u međuvremenu umro koliko je dugo trajao taj proces.“
Inače, u srednjim školama u BiH će uskoro, kao metod prevencije, biti uvedena obavezna edukacija o trgovini ljudima.
Ipak, problemi poput olakšavanja trgovine ljudima od strane policije i drugih zvaničnika, neprocesuiranja visokopozicioniranih osoba, te tretiranja žrtava kao počinilaca krivičnog djela prioriteti su na kojima se mora raditi.
BiH je izvor, destinacija i tranzitna zemlja za žene, muškarce i djecu koji su predmet trgovine ljudima u seksualne svrhe i prinudni rad. Lokalne djevojke, uglavnom Romkinje, se prisilno udaju kako bi služile u domaćinstvu.
Romski dječaci i djevojčice i po četiri godine stari prisiljavaju se na prosjačenje od strane organizovanih kriminalnih grupa. Bosanske žrtve su izložene seksualnoj trgovini i prisilnom radu u Azerbejdžanu, Sloveniji, Hrvatskoj i drugim zemljama u Evropi. Ovo su tek neke od zamjerki u izvještaju State Departmenta koji se odnosi na trgovinu ljudima u BiH.
Fadila Hadžić, direktorica organizacije La Strada koja se bavi pitanjem žrtava trgovine ljudima, kaže kako BiH ne ulaže dovoljno napora u to da spriječi trgovinu kako unutar zemlje, tako i da zaštiti svoje građane. Jedan od primjera jeste slučaj prisilnog rada građana BiH u Azerbejdžanu, gdje država nije uradila ništa.
„Nailazimo na prepreke, na birokratiju u rješavanju tog problema. Grupa naših radnika koja je organizovano otišla u Azerbejdžan i koja je bila prisilno radno eksploatisana, 80 ljudi živjelo je u 20 kvadrata, dokazano da su im oduzeti dokumenti, da su išli na turističku vizu - ima jako puno dokaza. Pokrenut je postupak u Azerbejdžanu, odbio je i onaj prvi sud i drugi sud, ljudi su razočarani. Pošto se problem desio u drugoj državi, mi ne možemo ništa iz BiH da uradimo“, kaže Fadila Hadžić.
U prošloj godini zabilježeno je manje procesuiranih osoba za trgovinu ljudima u odnosu na godinu ranije, te je primjedba upućena i ka tome da se žrtve često krivično gone i deportuju.
Uvesti i druge vrste kazni
Pored toga, jedna od ozbiljnijih primjedbi jeste i ona da je bilo slučajeva namjernog ignorisanja, olakšavanja trgovine ljudima od strane policije i drugih zvaničnika, te neprocesuiranja visokopozicioniranih osoba koje se terete za ova djela.
"Ono što posebno zabrinjava iz ovoga izvještaja su navodi o korupciji, odnosno uključenosti zvaničnika u trgovinu ljudima", kaže Samir Rizvo.
Državni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima Samir Rizvo kaže kako će ove primjedbe uzeti u prioritet.
„Ono što posebno zabrinjava iz ovoga izvještaja su navodi o korupciji, odnosno uključenosti zvaničnika u trgovinu ljudima - i to je nešto što mora da dobije dužnu pažnju od strane policijskih i tužilačkih agencija i uvjeren sam da se već radi na tome. Također kritike vezane za nivo usluga koje se pružaju žrtvama trgovine ljudima su zabrinjavajuće“, navodi Rizvo.
Ipak, BiH već dvije godine se uspjela zadržati u kategoriji 1. - zemalja koje poštuju minimum standarda za eliminaciju trgovine ljudima, kazao je ambasador SAD u BiH Patrick Moon. Međutim, preostalo je još mnogo posla.
„U ovogodišnjem izvještaju navode se područja u kojima je i dalje potreban napredak, uključujući i pripremu sveobuhvatne kampanje s ciljem smanjenja potražnje za komercijalnim seksom i borbe protiv prisilnog rada, naročito dječijeg prosjačenja. Entitetske vlade i vlade Distrikta Brčko moraju uskladiti svoje zakone o borbi protiv trgovine ljudima sa državnim Krivičnim zakonom da bi se osiguralo da sve žrtve trgovine ljudima budu propisno identificirane i zaštićene. Kao svaka zemlja prve kategorije, BiH mora ostati budna u vezi sa rješavanjem ovih preostalih pitanja trgovine ljudima“, kaže ambasador Moon.
Jedan od problema koje ističe nevladin sektor jeste i kvalifikacija prilikom procesuiranja, jer se mnoga djela tretiraju kao posredovanje u prostituciji, a ne trgovina ljudima - što zaista jesu.
Jednako tako, NVO su izvijestile o djeci staroj svega 12 godina kojima se trguje u svrhu seksualnog iskorištavanja od strane trgovaca koji ih ucjenjuju, siluju i koriste drogu kao metod zastrašivanja i kontrole.
La Strada namjerava insistirati da se u krivični postupak, pored kazne, uvede i novčana satisfakcija koja bi se namirila iz džepa trgovca ljudima, kaže Hadžić, te navodi razloge:
„To uglavnom nije sastavni dio krivičnog postupka, ako se krivični postupak i pokrene, nego se stranka upućuje na građansku parnicu, a znamo da građanske parnice traju i po 10 godina. Imamo jedan slučaj gdje je djevojka pokrenula građansku parnicu za kompenzaciju, a trafiker je u međuvremenu umro koliko je dugo trajao taj proces.“
Inače, u srednjim školama u BiH će uskoro, kao metod prevencije, biti uvedena obavezna edukacija o trgovini ljudima.