I drugo pojavljivanje pred Sudom BiH optuženi za teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu iskoristili su za vrijeđanje i omalovažavanje državnih institucija kakav je sud, te pokazali drskost koja se rijetko vidi u sudskim klupama.
Prvooptuženi Haris Čaušević i optuženi Nedžad Keško ovako su odgovarali na upit sutkinje Tatjane Kosović.
Sutkinja: Harise, možete li ustati?
Čaušević: Neću da ustanem.
Sutkinja: Zašto?
Čaušević: Nije bitno.
Sutkinja: Hoćete li se izjasniti da li ste krivi ili niste?
Čaušević: Što vas to zanima? Što vas zanima to, možete li mi reći? Je li vi tražite od mene da vas obožavam, ili ne?
Drsko i nedopustivo bilo je i ponašanje ostalih optuženih za teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu 27. juna prošle godine, kada je poginuo policajac Tarik Ljubuškić, a više njegovih kolega teže i lakše ranjeno.
Istragom je utvrđeno da je zgrada policije napadnuta zbog osvete za Rijada Rustempašića koji je uhapšen 2008. godine i kojem se zbog pripremanja terorističkog napada trenutno sudi u Sudu BiH.
Tužilaštvo je navelo da raspolaže ogromnim brojem dokaza protiv optuženih, kao i izjavama brojnih svjedoka, koji su istina izrazili zabrinutost za svoju sigurnost.
Hibridna ideologija
Koliko su ovakvi pojedinci, koje jedni u BiH doživljavaju kao teroriste a drugi kao rokere, predstavljaju realnu opasnost za sigurnost države i njenih građana, odgovara prof sarajevskog Univerziteta Vlado Azinović.
„Jedan od optuženika je noć pred izvršenje terorističkog napada u Bugojnu na svoj fejsbuk profil postavio stihove jedne ’Azrine’ pjesme. Sam je za sebe govorio da je roker. Ako pogledate malo šta je radio po nekim internet sajtovima, vidjećete da je bio i haker, znači sam je sebe doživljavo, i to najiskrenije, i kao hakera i kao rokera, a uz to i kao islamistu. Imamo jedan fenomen koji mislim da je za BiH specifičan, a to je da imamo jednu hibridnu u ovom slučaju ideologiju koja nastaje naprosto zbog toga što postoji ogromna praznina u društvu jer nemate nikakav alternativni i na noge postavljen sistem vrijednosti u koji bi se čovjek mogao ugledati, tako da ljudi selektivno biraju iz raznoraznih nekih drugih sistema vrijednosti i stvaraju neki svoj, koji je u ovom slučaju o kojem mi govorimo doživio jednu eskalaciju, koja je na kraju okončana aktom nasilja, gubitkom ljudskog života i velikom materijalnom štetom“, kaže Azinović.
Nažalost, napad u Bugojnu nije jedini - 2008. godine teroristički napad izveden je i u Trgovačkom centru FIS u Vitezu, u kojem je život izgubio zaštitar Zvonko Barbić, a teško povrijeđen jedan od radnika.
Za ovaj napad osuđeni su Suvad Đidić i Amir Ibrahimi. 1997. godine Mostar je potresla autobomba, izrađena i aktivirana u maniru klasičnih terorističkih napada, a cilj je bila policijska stanica u zapadnom dijelu grada. Na sreću, nije bilo ljudskih žrtava, a za napad su osuđena trojica afroazijskih državljana.
Potrebna brža reakcija pravosuđa
Prema istražvanjima Centra za sigurnosne studije u Sarajevu, u BiH dva pokreta građani smatraju potencijalno opasnim po sigurnost zemlje, kaže analitičar Centra Armin Kržalić.
„U RS građani smatraju da su to pokreti na čelu sa vehabijama, vehabijski pokreti, dok u Federaciji smatraju da su to ravnogorski, četnički pokret i neki pokreti vezani za organizovanje i trgovinu oružjem“, kaže Kržalić.
Ipak, kaže Krzalić vraćajući se na slučaj optuženih za terorizam u Bugojnu i njihovo ponašanje u sudnici, Sud i Tužilaštvo moraju reagovati brže i drastičnije.
„Ovakvim ponašanjem i Suda i Tužilaštva, čak možda i s jednim odugovlačenjem ovih postupaka, jednostavno se tim potencijalnim grupama naprosto kaže: ’Izvolite, možete raditi ovdje šta želite.’“, navodi Kržalić.
Istovremeno, pitanje terorizma i stvarne opasnosti od ove pošasti savremenog svijeta, u BiH vrlo često je i sredstvo za političke manipulacije, upozorava predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović.
Nerijetko sasvim obični ljudi proglašavaju se teroristima i provode spektakularne policijske akcije, poput one u Kozarskoj Dubici i Novom Gradu sredinom prošle godine, dok se u drugom dijelu države stvarna opasnost ignoriše, podsjeća Todorović.
„Vrlo često iz RS potpuno neosnovano i zlurado i zlonamjerno se želi ukazati na opasanost od islamskog terorizma koji, navodno, dolazi iz Fedarcije i koji ima neku vrstu patronata od određenih političkih ili drugih struktura u Federaciji BiH. Te tvrdnje su najčešće u službi dnevne politike. Međutim, realno gledano, opasnost terorizma u svijetu se povećava, ne samo u zemljama nestabilnim, nesigurnim i podijeljenim, kao što je BiH, nego i u zemljama koje imaju i stabilnu demokratiju i vrlo funkcionalne institucije“, kaže Todorović.
Iako su sudovi uglavnom blagi, a nekada i nedopustivo popustljivi prema optuženima za terorizam, za svoju sigurnost ipak su zabrinuti, pa je Sud BiH prošle godine, neposredno nakon napada u Bugojnu, od Savjeta ministara hitno zatražio dodatnu zaštitu.
Prvooptuženi Haris Čaušević i optuženi Nedžad Keško ovako su odgovarali na upit sutkinje Tatjane Kosović.
Sutkinja: Harise, možete li ustati?
Čaušević: Neću da ustanem.
Sutkinja: Zašto?
Čaušević: Nije bitno.
Sutkinja: Hoćete li se izjasniti da li ste krivi ili niste?
Čaušević: Što vas to zanima? Što vas zanima to, možete li mi reći? Je li vi tražite od mene da vas obožavam, ili ne?
Drsko i nedopustivo bilo je i ponašanje ostalih optuženih za teroristički napad na policijsku stanicu u Bugojnu 27. juna prošle godine, kada je poginuo policajac Tarik Ljubuškić, a više njegovih kolega teže i lakše ranjeno.
Istragom je utvrđeno da je zgrada policije napadnuta zbog osvete za Rijada Rustempašića koji je uhapšen 2008. godine i kojem se zbog pripremanja terorističkog napada trenutno sudi u Sudu BiH.
Tužilaštvo je navelo da raspolaže ogromnim brojem dokaza protiv optuženih, kao i izjavama brojnih svjedoka, koji su istina izrazili zabrinutost za svoju sigurnost.
Hibridna ideologija
Koliko su ovakvi pojedinci, koje jedni u BiH doživljavaju kao teroriste a drugi kao rokere, predstavljaju realnu opasnost za sigurnost države i njenih građana, odgovara prof sarajevskog Univerziteta Vlado Azinović.
„Jedan od optuženika je noć pred izvršenje terorističkog napada u Bugojnu na svoj fejsbuk profil postavio stihove jedne ’Azrine’ pjesme. Sam je za sebe govorio da je roker. Ako pogledate ma
"Imamo jednu hibridnu u ovom slučaju ideologiju koja nastaje naprosto zbog toga što postoji ogromna praznina u društvu jer nemate nikakav alternativni sistem vrijednosti u koji bi se čovjek mogao ugledati", kaže profesor Azinović.
Nažalost, napad u Bugojnu nije jedini - 2008. godine teroristički napad izveden je i u Trgovačkom centru FIS u Vitezu, u kojem je život izgubio zaštitar Zvonko Barbić, a teško povrijeđen jedan od radnika.
Za ovaj napad osuđeni su Suvad Đidić i Amir Ibrahimi. 1997. godine Mostar je potresla autobomba, izrađena i aktivirana u maniru klasičnih terorističkih napada, a cilj je bila policijska stanica u zapadnom dijelu grada. Na sreću, nije bilo ljudskih žrtava, a za napad su osuđena trojica afroazijskih državljana.
Potrebna brža reakcija pravosuđa
Prema istražvanjima Centra za sigurnosne studije u Sarajevu, u BiH dva pokreta građani smatraju potencijalno opasnim po sigurnost zemlje, kaže analitičar Centra Armin Kržalić.
„U RS građani smatraju da su to pokreti na čelu sa vehabijama, vehabijski pokreti, dok u Federaciji smatraju da su to ravnogorski, četnički pokret i neki pokreti vezani za organizovanje i trgovinu oružjem“, kaže Kržalić.
Ipak, kaže Krzalić vraćajući se na slučaj optuženih za terorizam u Bugojnu i njihovo ponašanje u sudnici, Sud i Tužilaštvo moraju reagovati brže i drastičnije.
„Ovakvim ponašanjem i Suda i Tužilaštva, čak možda i s jednim odugovlačenjem ovih postupaka, jednostavno se tim potencijalnim grupama naprosto kaže: ’Izvolite, možete raditi ovdje šta želite.’“, navodi Kržalić.
Istovremeno, pitanje terorizma i stvarne opasnosti od ove pošasti savremenog svijeta, u BiH vrlo često je i sredstvo za političke manipulacije, upozorava predsjednik Helsinškog odbora za ljudska prava RS Branko Todorović.
Nerijetko sasvim obični ljudi proglašavaju se teroristima i provode spektakularne policijske akcije, poput one u Kozarskoj Dubici i Novom Gradu sredinom prošle godine, dok se u drugom dijelu države stvarna opasnost ignoriše, podsjeća Todorović.
„Vrlo često iz RS potpuno neosnovano i zlurado i zlonamjerno se želi ukazati na opasanost od islamskog terorizma koji, navodno, dolazi iz Fedarcije i koji ima neku vrstu patronata od određenih političkih ili drugih struktura u Federaciji BiH. Te tvrdnje su najčešće u službi dnevne politike. Međutim, realno gledano, opasnost terorizma u svijetu se povećava, ne samo u zemljama nestabilnim, nesigurnim i podijeljenim, kao što je BiH, nego i u zemljama koje imaju i stabilnu demokratiju i vrlo funkcionalne institucije“, kaže Todorović.
Iako su sudovi uglavnom blagi, a nekada i nedopustivo popustljivi prema optuženima za terorizam, za svoju sigurnost ipak su zabrinuti, pa je Sud BiH prošle godine, neposredno nakon napada u Bugojnu, od Savjeta ministara hitno zatražio dodatnu zaštitu.