Arhivska izložba: “Sto godina popisa stanovništva u Sarajevu 1919.-2011.”
(Arhivska izložba: “Sto godina popisa stanovništva u Sarajevu 1919.-2011.”)Žana Kovačević
Ovih dana Sarajevo je obilježilo stogodišnjicu modernog popisa stanovništva i stoke, koji je izvršen 1910. godine. To je bio četvrti moderni popis u BiH koji su proveli Austro-Ugari, urađen po savremenim standardima koje su koristile i sve druge zemlje Evrope, jer je to bila godina popisa.
Ovo je bio najdetaljniji popis do tada, koji je precizirao broj tadašnjih stanovnika, polnu i starosnu strukturu, bračno stanje, vjersku pripadnost, pismenost, zanimanje, državnu pripadnost, maternji jezik.
Sto godina poslije, 2011., BiH je jedina zemlja bez popisa u Evropi i među rijetkima u svijetu, jer bh. vlasti već godinama ne mogu da se dogovore po kojem kriteriju bi popis trebao biti napravljen.
Prema popisu iz 1910. godine Sarajevo je imalo nešto više od 50.000 stanovnika u samom gradu, a u široj okolini živjelo je gotovo 300.000 ljudi.
Grad se dijelio na sedam kotara, a po principu državne pripadnosti stanovništvo na bosansko hercegovačke zemaljske pripadnike, državljane kraljevina i zemalja zastupljenih u carevinskom vijeću, državljani zemalja ugarske svete krune i inozemni.
Koliko je ovaj popis bio detaljan moglo se vidjeti i na nedavno postavljenoj izložbi u Gradskom muzeju Sarajeva gdje su izložene kućne liste, kaže Almira Alibašić iz Istorijskog arhiva Sarajeva.
U kućnim listama iz 1910, izloženim u Gradskom muzeju Sarajeva vidi se gdje su upisane neke od najznačajnijih ličnosti iz tog vremena.
„Prilikom selekcije tih kućnih listi za izložbu odlučili smo se da to budu kućne liste gdje su upisane neke od najznačajnijih ličnosti Sarajeva iz tog vremena, tako da se mogu vidjeti kućne liste gdje su upisani Safet beg Bašagić, Hamdija Kreševljaković, Karl Paržik, haži Makso Despić, Adelina Paulina Irbi, Fefim i Mehmed Spaho i mnoge druge značajne ličnosti Sarajeva tog doba. Evo još jedna interesantna osoba - Gavrilo Princip, tadašnji učenik sarajevske gimnazije“, kaže Alibašić.
Ni tada, 1910., kao ni sada, 100 godina poslije, nije postojao zakon o popisu stanovništva za BiH. Izvršen je na osnovu Uredbe Zemaljske vlade.
Troškovi popisa stanovništva i stoke procijenjeni su na 400.000 tadašnjih kruna koje je Zemaljska vlada planirala budžetom, navodi se u pismu koje je caru Franji Josipu 1909. godine uputio ministar finansija Austro-Ugarske Monarhije Stefan baron Burian.
Prava evropska metropola
A koliko je tadašnja aneksiona austrougarska vlast vodila računa o BiH u poređenju sa današnjom, domaćom, govori autor sarajevske izložbe Fuad Ohranović.
Detalj sa izložbe o stotinu godina popisa u BiH, decembar 2011.
„Sad taj popis bude u isto vrijeme kada je u ostalim dijelovima Monarhije i u ostalim dijelovima Evrope. Dakle, 1910. je bila godina popisa u cijeloj Evropi, tako da se i tad vodilo računa da to bude usklađeno. Mi izgleda danas kasnimo za tim. Popis stanovništva je pružio podatke vlastima Austro-Ugarske koji su njima bili potrebni, a to je da imaju u vidu strukturu stanovništva, čime se stanovništvo bavi, posebno da vidi velike gradove. Recimo, kućne liste za velike gradove tipa Sarajeva, Bihaća, Tuzle, Mostara su bile drugačije u odnosu na manja mjesta, bile su puno detaljnije. Pružale su više podataka kada je u pitanju zanimanje stanovništva, mjesto rođenja, dakle sve oni što bi vlastima Austro-Ugarske moglo da služi kao podatak za njihove potrebe“, kazao je Ohranović.Tako saznajemo koliko je članova brojala porodica Safet-bega Bašagića, te na koji način se grijala kuća hadži Makse Despića. Osim što je urađen po istim standardima kao i bilo gdje u Evropi tada, ovaj popis stanovništva pokazao je još nešto o Sarajevu, dodaje Ohranović.
„Muslimani, pravoslavni, katolici, jevreji, evangelisti, protestanti dakle, bila je poprilično šarolika struktura kada je u pitanju vjera. Sarajevo je, dakle, u to vrijeme bilo jedna prava evropska metropola“, ocjenjuje on.
Prvi modeni popis stanovništva u BiH provela je austrougarska uprava 1879. godine, samo godinu dana nakon aneksije. Uspješno su popisane sve kuće, stanovi, muškarci i žene, pa tako danas znamo da je u BiH 1879. živjelo milion i 200.000 ljudi.
Nažalost, 130 godina poslije niko ne zna koliko ljudi danas živi u BiH, jer se aktuelna vlast ne može dogovoriti kako će popisati stanovništvo.
Kompletna slika države
BiH bila je druga zemlja u Evropi, nakon Belgije, koja je imala savremeni popis stanovništva zasnovan na naučnoj metodologiji. BiH tad je imala šest okruga, sa 49 kotara, 43 grada i preko 5.000 sela. Za 40 godina austrougarske uprave izvršena su još četiri moderna popisa u BiH po savremenim standardima, podsjeća Magbul Škoro, autor monografije koja se bavila ovom tematikom “Pozdrav iz BiH”.
„Država koja odluči da radi nešto, ništa nije nemoguće. Oni su imali sredstva, odvojili su sredstva i dali su sebi cilj da za godinu dana moraju imati ulazne podatke koji su tada metodološki bili potrebni za jedan popis“, kaže Škoro.
U svim tim burnim vremenima, kada su se na ovim prostorima smjenjivali različiti vladari i vlasti, BiH kao zemlja pratila je savremene tokove i ostatak svijeta.
Profesor istorije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Zijad Šehić kaže da su i ovi popisi, kao i mnogi poslije njih, u modernom svijetu imali isti cilj i svrhu.
„Oni su na izvjestan način dali kompletnu i potpunu sliku BiH, struktura postojećih u zemlji, tako da su se mogli određeni planovi budućeg razvoja provoditi. A u tom periodu izvršeno je katastarsko snimanje cjelokupne zemlje, tako da smo dobili kompletnu sliku BiH i njenog teritorija“, rekao je Šehić.
Tako je BiH prije više od 130 godina imala potpune podatke o broju stanovnika i njihovoj vjerskoj i socijalnoj strukturi. Zahvaljujući tim popisima, koji su ostali u naslijeđe generacijama poslije, moguće je pratiti i modernu istoriju, napominje prof. Šehić.
Nakon toga, za vrijeme Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca izvršena su još dva popisa, a poslije 2. svjetskog rata još šest. U svim tim burnim vremenima, kada su se na ovim prostorima smjenjivali različiti vladari i vlasti, BiH kao zemlja pratila je savremene tokove i ostatak svijeta. Danas, 20 godina nakon posljednjeg popisa 1991. godine, niko sa sigurnošću tako nešto ne može reći.