Povodom posjete predsjednika Srbije Borisa Tadića Sarajevu, u dijelu bh. štampe objavljene su “Preporuke institucijama vlasti BiH i Srbije“ kojim se žele poboljšati odnosi dvije zemlje.
Preporuke su plod rasprave pod nazivom “Sarajevo – Beograd: put stabilizacije i povjerenja“, koja je održana prije nekoliko mjeseci u Tuzli.
U međuvremenu su dobili veliki broj istomišljenika, prije svega iz nevladinog sektora dvije zemlje, ali i od istaknutih univerzitetskih profesora iz više evropskih država.
“Dijalog nema alternative i to je jedini put za postizanje boljih odnosa” - zaključili su potpisnici preporuka, od kojih su neki za RSE pojasnili svoje stavove.
BiH je svoje odnose u najvećoj mjeri stabilizirala s Hrvatskom, a preostali otvoreni problemi – bh. pristup luci Ploče ili slobodan hrvatski prolaz kroz Neum - nastoje se riješiti.
S Crnom Gorom nije bilo političkih ili teritorijalnih pitanja koja bi opteretila odnose dvije zemlje.
Preostaje izgradnja takvih relacija sa Srbijom, ističe profesor Pravnog fakulteta u Tuzli, dr Hajro Kofrc.
„Ako govorimo o efektima koji mogu biti postignuti daljim razvojem bilateralnih odnosa, onda možemo govoriti prije svega o jednom političkom aspektu, odnosno u domenu toga da Republika Srbija treba da – uz uvažavanje svih ovih državnih atributa koje Bosna i Hercegovina ima – također posveti pažnju da na jedan vrlo korektan način utiče na rješavanje unutrašnjih pitanja u Bosni i Hercegovini. Kada to kažem, opet mislim na to da – što se tiče određenih ideja koje su bile prisutne u Republici Srpskoj, koje su čak dobijale i parlamentarnu formu - mislim da bi bilo dobro da zvaničnici Republike Srbije utiču na zvaničnike Republike Srpske“, navodi profesor Kofrc.
Stalne uzvratne posjete
Tzv. Tuzlanske preporuke upućene su na najvažnije adrese dvije države, pa se tako predsjedniku Republike Srbije preporučuje da najmanje jednom godišnje posjeti Sarajevo.
Članovima Predsjedništva BiH se savjetuje da svaki od njih, tokom “rotirajućeg” mandata, ode u Beograd. Time će jačati međusobno povjerenje, što kao najznačajnije izdvaja Slavko Peričević iz Fondacije “Istina, pravda pomirenje”.
„Ono što nas najviše opterećuje to je u suštini - rat i ono što se dešavalo u ratu. Zato je jako važno da institucije koje su za to nadležne rade svoj posao, da mi ne bismo bili pojedinačno tumači povijesti, i na jednoj i na drugoj strani, s tim što treba, sigurno, afirmirati te institucije. Ako se stalno vraća na to da institucije treba da rade po diktatu politike, da trebaju da osuđuju isti broj Bošnjaka, Hrvata ili Srba, a ne da osuđuju zločince, da je to mjerilo, a ne da 'svi moraju biti zastupljeni i to podjednako zastupljeni'“, kaže Peričević.
Ministarstvima pravde Bosne i Hercegovine i Srbije sugeriše se da u skladu sa evropskom praksom i međunarodnim konvencijama, otklone sve dileme oko procesuiranja ratnih zločina. Ovom zaključku prioritet daje i novinar iz Beograda, Dejan Kožul.
„Najvažnija stvar je zapravo rešavanje pitanja zločina u ratu u BiH ili kad govorimo o ratu u kom je Srbija, kako god to neki hteli priznati ili ne priznati, imala poprilično veliku ulogu. Bez rešenja tog pitanja teško da možemo govoriti o bilo kakvom daljem nekom napretku. Pa i ti sastanci koji su, između ostalog, deo tih zaključaka, održavali se oni jednom u godinu dana ili deset puta u godinu dana, ukoliko se budu održavali sa figama u džepu, od njih apsolutno ne možemo očekivati nikakve rezultate. Bez toga neće postojati zdravi temelji za bilo kakvu dalju saradnju“, smatra Kožul.
Podrška građana
I građani podržavaju Preporuke za jačanje saradnje Bosne i Hercegovine i Srbije:
„Meni je drago da postoji ta regionalna saradnja, pogotovo s našim najbližim komšilukom. Sad – da li ćemo izvući neke pouke, da li ćemo uspostaviti neku bolju ekonomsku saradnju – to je do nas i naših političara.“
„Iskreno to mislim: da se napravi bar jedan korak u onom nekom pozitivnom smislu.“
„To je sigurno za narod dobra stvar.“
Preporuku o boljoj saradnji između Sarajeva i Beograda potpisali su uglavnom predstavnici nevladinog sektora, mali broj političara, ali i nekoliko profesora s međunarodnim ugledom.
Među njima je Attila Hoare Marko, s Kingston Univerziteta u Londonu.
„Srbija i Bosna i Hercegovina moraju imati budućnost zajedno. One su komšije. Problem što Bosna i Hercegovina ne funkcionira kao država je zbog dejtonskog ustrojstva, a saradnja BiH i Srbije uvijek će biti poremećena, neće baš ići tako dobro jer je Bosna ovakva kakva jeste, a Srbija će uvijek morati na neki način ići na politiku podržavanja Republike Srpske, no zbog opšte javnosti moraju pokazati da su za saradnju“, kaže Marko.
Srbija je već dobila paket od preko hiljadu “briselskih” pitanja. Paket koji će stići u Sarajevo, neće biti tanji.
„Niti jedna država ne može računati na članstvo u Evropskoj uniji ukoliko ima neriješenih problema sa susjedima. Zvaničnici Evropske unije to stalno ističu i to je također nešto što se ne može ni na koji način prevazići, osim u dijalogu i, naravno, ponekad uz neke kompromise“, zaključuje Attila Hoare Marko.
Preporuke su plod rasprave pod nazivom “Sarajevo – Beograd: put stabilizacije i povjerenja“, koja je održana prije nekoliko mjeseci u Tuzli.
U međuvremenu su dobili veliki broj istomišljenika, prije svega iz nevladinog sektora dvije zemlje, ali i od istaknutih univerzitetskih profesora iz više evropskih država.
“Dijalog nema alternative i to je jedini put za postizanje boljih odnosa” - zaključili su potpisnici preporuka, od kojih su neki za RSE pojasnili svoje stavove.
BiH je svoje odnose u najvećoj mjeri stabilizirala s Hrvatskom, a preostali otvoreni problemi – bh. pristup luci Ploče ili slobodan hrvatski prolaz kroz Neum - nastoje se riješiti.
S Crnom Gorom nije bilo političkih ili teritorijalnih pitanja koja bi opteretila odnose dvije zemlje.
Preostaje izgradnja takvih relacija sa Srbijom, ističe profesor Pravnog fakulteta u Tuzli, dr Hajro Kofrc.
„Ako govorimo o efektima koji mogu biti postignuti daljim razvojem bilateralnih odnosa, onda možemo govoriti prije svega o jednom političkom aspektu, odnosno u domenu toga da Republika Srbija treba da – uz uvažavanje svih ovih državnih atributa koje Bosna i Hercegovina ima – također posveti pažnju da na jedan vrlo korektan način utiče na rješavanje unutrašnjih pitanja u Bosni i Hercegovini. Kada to kažem, opet mislim na to da – što se tiče određenih ideja koje su bile prisutne u Republici Srpskoj, koje su čak dobijale i parlamentarnu formu - mislim da bi bilo dobro da zvaničnici Republike Srbije utiču na zvaničnike Republike Srpske“, navodi profesor Kofrc.
Stalne uzvratne posjete
Tzv. Tuzlanske preporuke upućene su na najvažnije adrese dvije države, pa se tako predsjedniku Republike Srbije preporučuje da najmanje jednom godišnje posjeti Sarajevo.
Članovima Predsjedništva BiH se savjetuje da svaki od njih, tokom “rotirajućeg” mandata, ode u Beograd. Time će jačati međusobno povjerenje, što kao najznačajnije izdvaja Slavko Peričević iz Fondacije “Istina, pravda pomirenje”.
„Ono što nas najviše opterećuje to je u suštini - rat i ono što se dešavalo u ratu. Zato je jako važno da institucije koje su za to nadležne rade svoj posao, da mi ne bismo bili pojedinačno tumači povijesti, i na jednoj i na drugoj strani, s tim što treba, sigurno, afirmirati te institucije. Ako se stalno vraća na to da institucije treba da rade po diktatu politike, da trebaju da osuđuju isti broj Bošnjaka, Hrvata ili Srba, a ne da osuđuju zločince, da je to mjerilo, a ne da 'svi moraju biti zastupljeni i to podjednako zastupljeni'“, kaže Peričević.
Ministarstvima pravde Bosne i Hercegovine i Srbije sugeriše se da u skladu sa evropskom praksom i međunarodnim konvencijama, otklone sve dileme oko procesuiranja ratnih zločina. Ovom zaključku prioritet daje i novinar iz Beograda, Dejan Kožul.
„Najvažnija stvar je zapravo rešavanje pitanja zločina u ratu u BiH ili kad govorimo o ratu u kom je Srbija, kako god to neki hteli priznati ili ne priznati, imala poprilično veliku ulogu. Bez rešenja tog pitanja teško da možemo govoriti o bilo kakvom daljem nekom napretku. Pa i ti sastanci koji su, između ostalog, deo tih zaključaka, održavali se oni jednom u godinu dana ili deset puta u godinu dana, ukoliko se budu održavali sa figama u džepu, od njih apsolutno ne možemo očekivati nikakve rezultate. Bez toga neće postojati zdravi temelji za bilo kakvu dalju saradnju“, smatra Kožul.
Podrška građana
I građani podržavaju Preporuke za jačanje saradnje Bosne i Hercegovine i Srbije:
„Meni je drago da postoji ta regionalna saradnja, pogotovo s našim najbližim komšilukom. Sad – da li ćemo izvući neke pouke, da li ćemo uspostaviti neku bolju ekonomsku saradnju – to je do nas i naših političara.“
„Iskreno to mislim: da se napravi bar jedan korak u onom nekom pozitivnom smislu.“
"Saradnja BiH i Srbije uvijek će biti poremećena, jer je Bosna ovakva kakva jeste, a Srbija će uvijek morati na neki način ići na politiku podržavanja RS", ocjenjuje profesor Marko.
„To je sigurno za narod dobra stvar.“
Preporuku o boljoj saradnji između Sarajeva i Beograda potpisali su uglavnom predstavnici nevladinog sektora, mali broj političara, ali i nekoliko profesora s međunarodnim ugledom.
Među njima je Attila Hoare Marko, s Kingston Univerziteta u Londonu.
„Srbija i Bosna i Hercegovina moraju imati budućnost zajedno. One su komšije. Problem što Bosna i Hercegovina ne funkcionira kao država je zbog dejtonskog ustrojstva, a saradnja BiH i Srbije uvijek će biti poremećena, neće baš ići tako dobro jer je Bosna ovakva kakva jeste, a Srbija će uvijek morati na neki način ići na politiku podržavanja Republike Srpske, no zbog opšte javnosti moraju pokazati da su za saradnju“, kaže Marko.
Srbija je već dobila paket od preko hiljadu “briselskih” pitanja. Paket koji će stići u Sarajevo, neće biti tanji.
„Niti jedna država ne može računati na članstvo u Evropskoj uniji ukoliko ima neriješenih problema sa susjedima. Zvaničnici Evropske unije to stalno ističu i to je također nešto što se ne može ni na koji način prevazići, osim u dijalogu i, naravno, ponekad uz neke kompromise“, zaključuje Attila Hoare Marko.