Pozvao sam Sinišu Petrovića, pomoćnika direktora za radio-frekventni sektor Regulatorne agencije za komunikacije. Tema našeg razgovora je digitalizacija u BiH, proces u kome ova država kasni, ali po svemu sudeći nije izgubila korak sa vremenom, koje joj je donijelo povoljnije uslove.
PETROVIĆ: Digitalizacija je prelazak sa analogne ili zastarjele tehnologije na savremeniju, digitalnu tehnologiju, ali ne samo emitovanja, nego proizvodnje, prenosa, emitovanja, prijema i arhiviranja TV programa. Razlozi što se prelazi na ovu tehnologiju su vrlo opravdani.
Postojeća analogna tehnologija podrazumijevala je korištenje jedne frekvencije za jedan televizijski program. Nekada davno, 1961. godine u Štokholmu, dogovorena je raspodjela frekvencija na međunarodnom nivou. Tako je BiH dobila određeni broj frekvencija. Vidjelo se da ni u BiH, ni u ostalim zemljama, taj broj frekvencija više nije bio dovoljan da zadovolji interese TV stanica, ni interese krajnjih gledalaca i korisnika.
Izlaz se potražio u nekim novim tehnologijama, u digitalizaciji koja bi omogućavala da se na jednoj frekvenciji, umjesto jednog televizijskog programa, stavi četiri, osam, ali po novijim tehnologijama i 12 programa, da se emituju na istoj frekvenciji. Tako je 2006. godine dogovorena nova frekvencijska raspodjela u Ženevi. Na taj način dobili smo i prava i obaveze, da ih koristimo, ali i dinamiku kada treba da koristimo te frekvencijske resurse.
PETROVIĆ: Tako je. Digitalizacija je uvedena već uveliko u BiH, prije svega u svim segmentima komunikacije. Ona je tiho prošla u telekomunikacijama. Mobilni telefoni su digitalni, koristimo internet, digitalne fotoaparate. Sa druge strane čak je i TV program uveliko digitalizovan i uveliko, po različitim platformama, prisutan u BiH, kako kroz satelitske digitalne prijemnike, tako kroz IP televiziju, koja je u prilično velikoj ekspanziji. Dobrim dijelom je digitalizacija TV signala uveliko prisutna u BiH. Ono što je ostalo da se uradi je možda i najsloženiji dio ovoga posla. To je digitalizacija tradicionalnog zemaljskog TV emitovanja.
PETROVIĆ: Sigurno je da zemaljsko televizijsko emitovanje na neki način predstavlja vrlo važan segment obrazovanja unutar jednog društva. Nema domaćinstva koje ne pali barem navečer TV. Ukoliko se digitalizacija, ili tranzicija sa zastarjele platforme na novu, ne uradi na način kako to treba, na neki pravilan način, ukoliko se ne izvrše dobre pripreme, ukoliko se ne najavi, ukoliko se ne obrazuju, kako TV stanice, tako i stanovništvo, i konačno, ukoliko se to dobro ne realizuje, može doći do isključenosti jednog dijela stanovništva iz ukupnih zbivanja u društvu. Upravo iz tih razloga je jako bitno provesti digitalizaciju što je moguće opreznije i sa što većim stepenom obrazovanja, kako stanovništva, tako i onih koji će u tome direktno učestvovati - TV stanica.
PETROVIĆ: I kada se pravio prijedlog, koji je bio u strategiji, znali smo da je on malo preoptimističan. Razloga je bilo više, a prije svega možda je nedostajao određeno vođstvo u cijelom ovom procesu. Država je trebala da bude ta koja je trebala da vodi taj proces. Određena ministarstva su na neki način trebala da budu titulari, koordinatori i katalizatori svih procesa. Veći broj drugih institucija, kao što je Regulatorna agencija za komunikacije i pojedinačna ministarstva, jesu uradili jedna dio svog posla, ali na neki način se osjećao nedostatak možda nekoga ko bi bio spreman da cijelu priču gura i dovede do kraja.
PETROVIĆ: Upravo tako. Hrvatska je već uveliko završila digitalizaciju. Evo i Srbija i Crna Gora krenuli su sa eksperimentalnim emitovanjem i već imaju 15-20 emisionih lokacija. Tačno je da su dio tih sredstava povukli iz evropskih fondova, ali čini se da su imali i nekoga ko će imati tu pomoć.
Mi ovdje nismo ispunili određene zakonske obaveze i nismo formirali tu korporaciju koja je trebala da vodi ovaj cijeli proces po Zakonu o javnom RTV sistemu. To je možda bio osnovni razlog. Nije se ni tu stalo. Mi smo radili sa javnim RTV sistemom, koliko se moglo, prvo na izradi određenih odluka i na pripremi određenih projekata, koje je na kraju usvojilo Vijeće ministara. Uradilo se dosta toga.
Mislim da smo u ovom momentu spremni - i javni RTV sistem i BiH. Ukoliko se pokažu interesi od strane međunarodnih investitora, možemo vrlo brzo da krenemo u realizaciju jer se znaju krajnji korisnici, ko bi bili krajnji korisnici cijelog procesa.
PETROVIĆ: Proces digitalizacije jeste skup. Kada ga interpretirate kroz proizvodnju programa, morate obnoviti studio, nabaviti novu opremu, morate izvršiti digitalizaciju prenosnog sistema u emitovanju, morate svaku lokaciju sa koje danas emitujete prilagoditi emitovanju po novom digitalnom sistemu, morate prijemnike pripremiti za to, morate arhivirati. Pričamo o ogromnim sredstvima koja bi bila obeshrabrujuća, ukoliko bi krenuli da ih pišemo.
Pokušavam da kažem da je proces digitalizacije kratkoročno ulaganje sa relativno brzim vremenom povrata sredstava. Oslobodit će se jedan dio spektra koji je već dogovoren na nivou Evrope. I mi smo ga prihvatili 2007. godine na svjetskoj radio-konferenciji. Dio spektra ćemo dati finansijski vitalnijem dijelu tržišta, a to su telekomunikacije. U narednih par godina planira se dio oslobođenih radio frekvencija dati za potrebe mobilnih komunikacija, čime bi se kroz koncesije i razne druge načine mogle vratiti investicije koje bi se dale u digitalizaciju.
PETROVIĆ: U principu tačno je da se jedna TV stanica više neće baviti i proizvodnjom i distribucijom i voditi računa i o tehnici i o kvalitetu programa. Sada se tržište emitovanja segmentira na one koji će proizvoditi program i na one koji će emitovati taj program, što sigurno olakšava TV stanicama. Sada više neće morati da misle o saradnicima i sredstvima u cilju održavanje tehničke opreme, nego da se bore sa kvalitetom programa.
PETROVIĆ: Očekujem da bi ona trebala da bude završena. Koliko znam, već je objavljena u Službenom glasniku prošle godine, ali ne znam tačan datum.
PETROVIĆ: Očekujemo da je to stvarni početak realizacije procesa digitalizacije u BiH. Javni RTV sistem je na neki način trebao da bude lideršip u cijelom procesu i najvažniji segment u cijelom procesu emitovanja. Ukoliko oni krenu sa nabavkom emisone i prenosne opreme, koja je u ovom slučaja sigurno potrebna javnom RTV sistemu, onda bi se itekako lako dalje mogla razvijati priča cijelog procesa digitalizacije javnog RTV sistema jer će se već tu morati definisati kome ide oprema i kako će se oprema koristiti.
Popunjava se skica koja je bila zacrtana u nekom ranijem periodu. Sa prvim korakom vjerujem da će se ta nit polako razmotavati. Puno toga nama ide u korist. Vidjeli smo greške i prednosti određenih zemalja i rješenja. Oprema, koja se planira nabaviti u BiH, sada je već prilično zastupljena na tržištu i vrlo se lako može doći do nje, a karakteristike su već poznate. Cijene su prilično niske, puno niže nego prethodnih godina. Nadamo se da bi cijeli proces mogli da završimo bar šest mjeseci prije zadatog roka.
RSE: Šta je to digitalizacija i šta ona donosi?
PETROVIĆ: Digitalizacija je prelazak sa analogne ili zastarjele tehnologije na savremeniju, digitalnu tehnologiju, ali ne samo emitovanja, nego proizvodnje, prenosa, emitovanja, prijema i arhiviranja TV programa. Razlozi što se prelazi na ovu tehnologiju su vrlo opravdani.
Postojeća analogna tehnologija podrazumijevala je korištenje jedne frekvencije za jedan televizijski program. Nekada davno, 1961. godine u Štokholmu, dogovorena je raspodjela frekvencija na međunarodnom nivou. Tako je BiH dobila određeni broj frekvencija. Vidjelo se da ni u BiH, ni u ostalim zemljama, taj broj frekvencija više nije bio dovoljan da zadovolji interese TV stanica, ni interese krajnjih gledalaca i korisnika.
Izlaz se potražio u nekim novim tehnologijama, u digitalizaciji koja bi omogućavala da se na jednoj frekvenciji, umjesto jednog televizijskog programa, stavi četiri, osam, ali po novijim tehnologijama i 12 programa, da se emituju na istoj frekvenciji. Tako je 2006. godine dogovorena nova frekvencijska raspodjela u Ženevi. Na taj način dobili smo i prava i obaveze, da ih koristimo, ali i dinamiku kada treba da koristimo te frekvencijske resurse.
RSE: Ovdje se radi o obavezi donošenja digitalnog signala u svaku kuću?
PETROVIĆ: Tako je. Digitalizacija je uvedena već uveliko u BiH, prije svega u svim segmentima komunikacije. Ona je tiho prošla u telekomunikacijama. Mobilni telefoni su digitalni, koristimo internet, digitalne fotoaparate. Sa druge strane čak je i TV program uveliko digitalizovan i uveliko, po različitim platformama, prisutan u BiH, kako kroz satelitske digitalne prijemnike, tako kroz IP televiziju, koja je u prilično velikoj ekspanziji. Dobrim dijelom je digitalizacija TV signala uveliko prisutna u BiH. Ono što je ostalo da se uradi je možda i najsloženiji dio ovoga posla. To je digitalizacija tradicionalnog zemaljskog TV emitovanja.
RSE: Upravo zato u čitav proces uključeno je niz segmenata. Dva su u regulatornoj agenciji i javnim servisima do nadležnih državnih organa. Da li je to razlog što ova zemlja, kao i u svemu ostalom, ozbiljno kasni u ovom procesu digitalizacije?
PETROVIĆ: Sigurno je da zemaljsko televizijsko emitovanje na neki način predstavlja vrlo važan segment obrazovanja unutar jednog društva. Nema domaćinstva koje ne pali barem navečer TV. Ukoliko se digitalizacija, ili tranzicija sa zastarjele platforme na novu, ne uradi na način kako to treba, na neki pravilan način, ukoliko se ne izvrše dobre pripreme, ukoliko se ne najavi, ukoliko se ne obrazuju, kako TV stanice, tako i stanovništvo, i konačno, ukoliko se to dobro ne realizuje, može doći do isključenosti jednog dijela stanovništva iz ukupnih zbivanja u društvu. Upravo iz tih razloga je jako bitno provesti digitalizaciju što je moguće opreznije i sa što većim stepenom obrazovanja, kako stanovništva, tako i onih koji će u tome direktno učestvovati - TV stanica.
RSE: Kraj prošle godine bio je zadati rok za završetak jedne bitne faze, ali on je naravno prošao. Šta su razlozi?
RSE: Nama susjedne zemlje već emituju eksperimentalne programe. Oni su dobar dio sredstava za ovaj proces povukli iz evropskih fondova. Kod nas ni govora o tome. Još nema na vidiku ni najbitnijeg partnera - RTV korporacije?
PETROVIĆ: Upravo tako. Hrvatska je već uveliko završila digitalizaciju. Evo i Srbija i Crna Gora krenuli su sa eksperimentalnim emitovanjem i već imaju 15-20 emisionih lokacija. Tačno je da su dio tih sredstava povukli iz evropskih fondova, ali čini se da su imali i nekoga ko će imati tu pomoć.
Mi ovdje nismo ispunili određene zakonske obaveze i nismo formirali tu korporaciju koja je trebala da vodi ovaj cijeli proces po Zakonu o javnom RTV sistemu. To je možda bio osnovni razlog. Nije se ni tu stalo. Mi smo radili sa javnim RTV sistemom, koliko se moglo, prvo na izradi određenih odluka i na pripremi određenih projekata, koje je na kraju usvojilo Vijeće ministara. Uradilo se dosta toga.
Mislim da smo u ovom momentu spremni - i javni RTV sistem i BiH. Ukoliko se pokažu interesi od strane međunarodnih investitora, možemo vrlo brzo da krenemo u realizaciju jer se znaju krajnji korisnici, ko bi bili krajnji korisnici cijelog procesa.
RSE: Proces digitalizacije bi donio i mogućnost eksploatacije izvan emitovanja TV signala. Znači da se ne radi isključivo o jednostranoj, već kapitalnoj investiciji?
PETROVIĆ: Proces digitalizacije jeste skup. Kada ga interpretirate kroz proizvodnju programa, morate obnoviti studio, nabaviti novu opremu, morate izvršiti digitalizaciju prenosnog sistema u emitovanju, morate svaku lokaciju sa koje danas emitujete prilagoditi emitovanju po novom digitalnom sistemu, morate prijemnike pripremiti za to, morate arhivirati. Pričamo o ogromnim sredstvima koja bi bila obeshrabrujuća, ukoliko bi krenuli da ih pišemo.
Pokušavam da kažem da je proces digitalizacije kratkoročno ulaganje sa relativno brzim vremenom povrata sredstava. Oslobodit će se jedan dio spektra koji je već dogovoren na nivou Evrope. I mi smo ga prihvatili 2007. godine na svjetskoj radio-konferenciji. Dio spektra ćemo dati finansijski vitalnijem dijelu tržišta, a to su telekomunikacije. U narednih par godina planira se dio oslobođenih radio frekvencija dati za potrebe mobilnih komunikacija, čime bi se kroz koncesije i razne druge načine mogle vratiti investicije koje bi se dale u digitalizaciju.
RSE: Radi se o novoj filozofiji, ne samo televizije, nego i komunikacija?
PETROVIĆ: U principu tačno je da se jedna TV stanica više neće baviti i proizvodnjom i distribucijom i voditi računa i o tehnici i o kvalitetu programa. Sada se tržište emitovanja segmentira na one koji će proizvoditi program i na one koji će emitovati taj program, što sigurno olakšava TV stanicama. Sada više neće morati da misle o saradnicima i sredstvima u cilju održavanje tehničke opreme, nego da se bore sa kvalitetom programa.
RSE: Neki dan sam negdje pročitao kako bi ovih dana trebala da bude otvorena nova tender ponuda za učesnike u ovom procesu digitalizacije. Šta to znači?
PETROVIĆ: Očekujem da bi ona trebala da bude završena. Koliko znam, već je objavljena u Službenom glasniku prošle godine, ali ne znam tačan datum.
RSE: Mislim da je rok ovih dana da se ponude otvore i pokažu u javnosti?
PETROVIĆ: Očekujemo da je to stvarni početak realizacije procesa digitalizacije u BiH. Javni RTV sistem je na neki način trebao da bude lideršip u cijelom procesu i najvažniji segment u cijelom procesu emitovanja. Ukoliko oni krenu sa nabavkom emisone i prenosne opreme, koja je u ovom slučaja sigurno potrebna javnom RTV sistemu, onda bi se itekako lako dalje mogla razvijati priča cijelog procesa digitalizacije javnog RTV sistema jer će se već tu morati definisati kome ide oprema i kako će se oprema koristiti.
Popunjava se skica koja je bila zacrtana u nekom ranijem periodu. Sa prvim korakom vjerujem da će se ta nit polako razmotavati. Puno toga nama ide u korist. Vidjeli smo greške i prednosti određenih zemalja i rješenja. Oprema, koja se planira nabaviti u BiH, sada je već prilično zastupljena na tržištu i vrlo se lako može doći do nje, a karakteristike su već poznate. Cijene su prilično niske, puno niže nego prethodnih godina. Nadamo se da bi cijeli proces mogli da završimo bar šest mjeseci prije zadatog roka.