Bosna i Hercegovina najsiromašnija je zemlja u regionu, pokazalo je istraživanje Komisije ”Pravda i mir” Biskupske konferencije BiH o ljudskim pravima za 2010. godinu.
Oko 600.000 osoba u BiH živi ispod opšte granice siromaštva u koju se ubrajaju svi koji imaju primanja manja od 120 eura mjesečno, a svaki peti građanin živi od tri konvertibilne marke dnevno.
Siromaštvo je jedan od najvećih problema bh. društva. Predstavnici vlasti ne nude rješenja, već zatvaraju oči pred činjenicom da je iz godine u godinu sve više siromašnih.
„2007. godine, prema istraživanjima Svjetske banke, negdje oko 500.000 građana u BiH je bilo siromašno, znači baš siromašno. 2010. godine ta brojka se popela čak na 600.000 siromašnih. To je doista poražavajuća i zabrinjavajuća brojka“, ističe tajnik komisije “Pravda i mir” Darko Tomašević.
U ekstremnom siromaštvu živi oko 60 posto penzionera. A sa jednim obrokom dnevno iz narodne kuhinje preživljava 20.000 građana Bosne i Hercegovine.
Penzionerka Esma Džindo jedna je od njih. Ona se već 15 godina svakog dana uzima hranu u narodnoj kuhinji.
„Imam malu penziju. Mogu režiju platiti i da mi ostane za deterdžent. A ovo da nemam, ja... Ja sam živa kako imam kuhinju. Meni ovdje da ukinu kuhinju, slobodno nek mi dženazu klanjaju“, kaže ona.
Iz mjeseca u mjesec raste broj korisnika narodnih kuhinja. To nam je potvrdila šefica Merhametove narodne kuhinje u Sarajevu Senada Karavdić.
„Svaki mjesec povećanje. Dolaze novi koji donose rješenja, ali od prvog juna su onda uključeni u kuhinju“, navodi Karavdić.
Šest "i"
Građani BiH imaju najniže plate u regionu, koje u prosjeku iznose 390 eura. Veći je problem što godinama plate ostaju iste, a svakodnevno rastu cijene osnovnih životnih namirnica. Građani su ogorčeni:
„Najbolje se vidi na ulici. Sve više ljudi prosi, po kontejnerima traži svoj obrok, nažalost.“
„Mislim da je to opet sve do političara, do upravljanja državom. Oni koji nemaju još manje će imati.“
„Granica je neka ili je bogat ili siromašan. Dospjeli smo na taj nivo. Kako ljudi žive, ne znam. Sastavljaju kraj s krajem, zato su svi nervozni.“
Sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini podijeljen ja ne 13 nivoa. Problem je, kaže Darko Tomašević, što niti jednom od njih nije u interesu da se smanji stopa siromaštva.
„Nažalost, ali dobivam dojam da niti naši političari, niti svjetska politika nisu zainteresirani da riješe problem siromaštva. Čini mi se da je u cilju i jednima i drugima držati stanovnike BiH obespravljene i osiromašene“, ocjenjuje on.
Bosna i Hercegovina ne zaostaje samo za evropskim zemljama, već i za zemljama regiona, kaže ekonomski analitičar Vjekoslav Domljan.
„Sad smo u situaciji da je po konkurentnosti BiH zadnja zemlja u Evropi. Svi su nas pretekli. Ako se ne popravi konkurentnost, a ona se neće popraviti jer nema ulaganja u istraživanja i razvoj, onda nema inovacija, onda nema popravljanja produktivnosti, onda nema popravljanja konkurentnosti, onda nema popravljanja izvoza - i onda, naravno, nema poboljšanja situacije sa nezaposlenošću. A jedan od problema zbog toga je postojanje siromaštva i njegovo daljnje povećavanje. Dakle, potrebne su duboke strukturne reforme koje možemo označiti kao šest i, a to jeste: istraživanja, inovacije, izobrazba, investicije, infrastruktura, izvoz. Ako se taj lanac pokrene, onda će se moći govoriti o tome da se situacija u BiH popravlja i, shodno tome, da se siromaštvo smanjuje“, smatra Domljan.
Oko 600.000 osoba u BiH živi ispod opšte granice siromaštva u koju se ubrajaju svi koji imaju primanja manja od 120 eura mjesečno, a svaki peti građanin živi od tri konvertibilne marke dnevno.
Siromaštvo je jedan od najvećih problema bh. društva. Predstavnici vlasti ne nude rješenja, već zatvaraju oči pred činjenicom da je iz godine u godinu sve više siromašnih.
„2007. godine, prema istraživanjima Svjetske banke, negdje oko 500.000 građana u BiH je bilo siromašno, znači baš siromašno. 2010. godine ta brojka se popela čak na 600.000 siromašnih. To je doista poražavajuća i zabrinjavajuća brojka“, ističe tajnik komisije “Pravda i mir” Darko Tomašević.
U ekstremnom siromaštvu živi oko 60 posto penzionera. A sa jednim obrokom dnevno iz narodne kuhinje preživljava 20.000 građana Bosne i Hercegovine.
Penzionerka Esma Džindo jedna je od njih. Ona se već 15 godina svakog dana uzima hranu u narodnoj kuhinji.
„Imam malu penziju. Mogu režiju platiti i da mi ostane za deterdžent. A ovo da nemam, ja... Ja sam živa kako imam kuhinju. Meni ovdje da ukinu kuhinju, slobodno nek mi dženazu klanjaju“, kaže ona.
Iz mjeseca u mjesec raste broj korisnika narodnih kuhinja. To nam je potvrdila šefica Merhametove narodne kuhinje u Sarajevu Senada Karavdić.
„Svaki mjesec povećanje. Dolaze novi koji donose rješenja, ali od prvog juna su onda uključeni u kuhinju“, navodi Karavdić.
Šest "i"
Građani BiH imaju najniže plate u regionu, koje u prosjeku iznose 390 eura. Veći je problem što godinama plate ostaju iste, a svakodnevno rastu cijene osnovnih životnih namirnica. Građani su ogorčeni:
„Najbolje se vidi na ulici. Sve više ljudi prosi, po kontejnerima traži svoj obrok, nažalost.“
„Mislim da je to opet sve do političara, do upravljanja državom. Oni koji nemaju još manje će imati.“
„Granica je neka ili je bogat ili siromašan. Dospjeli smo na taj nivo. Kako ljudi žive, ne znam. Sastavljaju kraj s krajem, zato su svi nervozni.“
Sistem socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini podijeljen ja ne 13 nivoa. Problem je, kaže Darko Tomašević, što niti jednom od njih nije u interesu da se smanji stopa siromaštva.
„Nažalost, ali dobivam dojam da niti naši političari, niti svjetska politika nisu zainteresirani da riješe problem siromaštva. Čini mi se da je u cilju i jednima i drugima držati stanovnike BiH obespravljene i osiromašene“, ocjenjuje on.
Bosna i Hercegovina ne zaostaje samo za evropskim zemljama, već i za zemljama regiona, kaže ekonomski analitičar Vjekoslav Domljan.
„Sad smo u situaciji da je po konkurentnosti BiH zadnja zemlja u Evropi. Svi su nas pretekli. Ako se ne popravi konkurentnost, a ona se neće popraviti jer nema ulaganja u istraživanja i razvoj, onda nema inovacija, onda nema popravljanja produktivnosti, onda nema popravljanja konkurentnosti, onda nema popravljanja izvoza - i onda, naravno, nema poboljšanja situacije sa nezaposlenošću. A jedan od problema zbog toga je postojanje siromaštva i njegovo daljnje povećavanje. Dakle, potrebne su duboke strukturne reforme koje možemo označiti kao šest i, a to jeste: istraživanja, inovacije, izobrazba, investicije, infrastruktura, izvoz. Ako se taj lanac pokrene, onda će se moći govoriti o tome da se situacija u BiH popravlja i, shodno tome, da se siromaštvo smanjuje“, smatra Domljan.