Romi u zemljama Zapadnog Balkana nalaze se na margini društvenih događanja. Politička participacija posebno žena Romkinja je minimalna, a one se suočavaju sa siromaštvom i diskriminacijom na svakom koraku.
Vladajuće strukture, pa i pojedina romska udruženja, nezainteresovani za probleme Romkinja. A programi koji se provode kroz dekadu Roma odvijaju se veoma sporo, rečeno je na trodnevnoj regionalnoj konferenciji pod nazivom "Gdje su Romkinje danas”, održanoj u Sarajevu.
Već 50 godina Fatima Sejdić je u braku sa Zuhdijom. Ona je njegova trinaesta žena. Završila je samo dva razreda. Sa 18 godina se udala i rodila desetero djece. Život je tekao u brizi o djeci, a danas njeguje bolesnoga muža. Fatima kaže da u kući nikada nije imala pravo glasa i da je njen Zuhdija uvijek bio „gazda“:
„Od 18 godina sam se udala za ovog čovjeka s kojim živim još od 1960. godine. Desetero djece sam rodila, odgojila sam, digla sam ih na noge, ali sam patila - jer nije bilo mogućnosti. On je radio na stanici željezničkoj, pa ponekad nije ni dolazio. Kako sam došla za njega, uvijek sam sve radila štogod sam mogla. On je puno pio prije. Puno je pio. Ja sam nabavljala, činila, patila se i svašta sam činila. Znala sam nekad - što nikad nije niko u mojoj porodici radio - da prosim, ja sam jedno vrijeme išla, jedno tri, četiri puta. Nisam se nikad ni za što pitala - jer on nije dozvoljavao to. Kaže:’Ja sam gazda, nisi ti.’“
Svjedoci smo da se slične životne priče dešavaju i danas. Romkinje žive u siromaštvu, ne idu u školu i ne mogu naći posao. Ne samo zbog neobrazovanja, već i zbog predrasuda i diskriminacije prema Romima.
„Ja bih rekla da nas više koče diskriminacija i predrasude nego običaji i tradicija. Kad govorimo generalno o ženama na Balkanu, svi smo mi patrijarhalno odgojeni, tako da možemo govoriti generalno o običajima i tradiciji, a ipak neke žene su vidljive, a Romkinje nisu. Diskriminacija postoji. To je ukorijenjeno. Predrasude postoje. Ne možemo mi sada preko noći to promieniti, i ne možemo samo mi jednostrano raditi na tome, mora poraditi i ova druga strana“, kaže Indira Bajramović iz Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle.
Obrazovanje je najvažnije
Neobrazovanost je kočnica i žene Romkinje to trebaju shvatiti kako bi se izborile za svoje mjesto u društvu. Romska djeca, a posebno djevojčice, rano napuštaju školu. To je problem koji je prisutan u većini država, a ne samo u zemljama regiona, kaže Snežana Živković, iz nevladine organizacije Romani Cikna iz Srbije:
RSE: Koliko su se kroz ovu dekadu Roma stvari promijenile?
Živković: Ja ne bih rekla mnogo. Možda sam ja suviše kritična, ali jako se puno priča, mnogo je projekata. Vi imate toliku listu projekata koja se realizovala poslednjih 10 godina da je prosto nemoguće propratiti, ali kad gledate krajnji rezultat toga deca su i dalje u naseljima i na ulici, a nisu u školama.
Ipak, pozitivnih primjera ima, čini se sve više. Dvadesetdvogodišnja Elda Sjedić iz Zenica druga je godina Pravnog fakulteta. Za nju obrazovanje znači sve:
„Odlučila sam se za obrazovanje jer je to najvitalnije pitanje, odnosno segment da bi čovjek preživio, opstao u ovom svijetu. Mladim Romkinjama bih poručila da se školuju, da budu uporne i da se obrazuju - to je najvažnije. Da čovjek može uspjeti u životu mora imati obrazovanje.“
Bosna i Hercegovina i ostale zemlje regiona pristupile su dekadi Roma.Tokom dekade trebale bi se rješiti brojna pitanja Roma, poput socijalnog i stambenog zbrinjavanja, obrazovanja i zdravstva. Sve zemlje napravile su izvjestan pomak, ali stvari se odvijaju i dalje jako sporo, kaže Ševko Bajić, iz nevladine organizacije CARE international:
„Nije dovoljno u 2011. godini reći kako ste vi izgradili 216 kuća, a već dvije godine imate ogromna sredstva na raspolaganju. Ako ovim tempom budemo realizirali dekadu Roma, za 200 godina ćemo je završiti. Tamo gdje postoji određena politička ili izvršna moć, tamo je generalno manje žena, pogotovo Romkinja. Romkinje su dvostruko diskriminisane. Em su diskriminisane zato što su Romkinje, em su diskirminisane zato što su žene, pa čak i u svojoj romskoj zajednici.“
Iako se problemi postepeno rješavaju, neophodno je i da se probudi nacionalna svijet Roma, jer Romi skrivaju svoj nacionalni identitet, kaže koordinator za romske projekte u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH Hedina Sijerčić –Tahirović:
„Naš romski identitet mnogi skrivaju zahvaljujući bijelom tenu ili bijeloj boji kože, mnogi skrivaju baš zbog diskriminacije na području BiH.“
Nevladine organizacije koje se bave pitanjima Roma traže od nadležnih da pronađu načine da romsku djecu vrate u škole, te zahtijevaju da se poradi na razbijanju stereotipa o Romima.
Vladajuće strukture, pa i pojedina romska udruženja, nezainteresovani za probleme Romkinja. A programi koji se provode kroz dekadu Roma odvijaju se veoma sporo, rečeno je na trodnevnoj regionalnoj konferenciji pod nazivom "Gdje su Romkinje danas”, održanoj u Sarajevu.
Već 50 godina Fatima Sejdić je u braku sa Zuhdijom. Ona je njegova trinaesta žena. Završila je samo dva razreda. Sa 18 godina se udala i rodila desetero djece. Život je tekao u brizi o djeci, a danas njeguje bolesnoga muža. Fatima kaže da u kući nikada nije imala pravo glasa i da je njen Zuhdija uvijek bio „gazda“:
„Od 18 godina sam se udala za ovog čovjeka s kojim živim još od 1960. godine. Desetero djece sam rodila, odgojila sam, digla sam ih na noge, ali sam patila - jer nije bilo mogućnosti. On je radio na stanici željezničkoj, pa ponekad nije ni dolazio. Kako sam došla za njega, uvijek sam sve radila štogod sam mogla. On je puno pio prije. Puno je pio. Ja sam nabavljala, činila, patila se i svašta sam činila. Znala sam nekad - što nikad nije niko u mojoj porodici radio - da prosim, ja sam jedno vrijeme išla, jedno tri, četiri puta. Nisam se nikad ni za što pitala - jer on nije dozvoljavao to. Kaže:’Ja sam gazda, nisi ti.’“
Svjedoci smo da se slične životne priče dešavaju i danas. Romkinje žive u siromaštvu, ne idu u školu i ne mogu naći posao. Ne samo zbog neobrazovanja, već i zbog predrasuda i diskriminacije prema Romima.
„Ja bih rekla da nas više koče diskriminacija i predrasude nego običaji i tradicija. Kad govorimo generalno o ženama na Balkanu, svi smo mi patrijarhalno odgojeni, tako da možemo govoriti generalno o običajima i tradiciji, a ipak neke žene su vidljive, a Romkinje nisu. Diskriminacija postoji. To je ukorijenjeno. Predrasude postoje. Ne možemo mi sada preko noći to promieniti, i ne možemo samo mi jednostrano raditi na tome, mora poraditi i ova druga strana“, kaže Indira Bajramović iz Udruženja žena Romkinja „Bolja budućnost“ iz Tuzle.
Obrazovanje je najvažnije
Neobrazovanost je kočnica i žene Romkinje to trebaju shvatiti kako bi se izborile za svoje mjesto u društvu. Romska djeca, a posebno djevojčice, rano napuštaju školu. To je problem koji je prisutan u većini država, a ne samo u zemljama regiona, kaže Snežana Živković, iz nevladine organizacije Romani Cikna iz Srbije:
Romska djeca ispred škole u Beogradu, foto: Vesna Anđić
„Tu su velike prepreke i to je vrzino kolo.“RSE: Koliko su se kroz ovu dekadu Roma stvari promijenile?
Živković: Ja ne bih rekla mnogo. Možda sam ja suviše kritična, ali jako se puno priča, mnogo je projekata. Vi imate toliku listu projekata koja se realizovala poslednjih 10 godina da je prosto nemoguće propratiti, ali kad gledate krajnji rezultat toga deca su i dalje u naseljima i na ulici, a nisu u školama.
Ipak, pozitivnih primjera ima, čini se sve više. Dvadesetdvogodišnja Elda Sjedić iz Zenica druga je godina Pravnog fakulteta. Za nju obrazovanje znači sve:
„Odlučila sam se za obrazovanje jer je to najvitalnije pitanje, odnosno segment da bi čovjek preživio, opstao u ovom svijetu. Mladim Romkinjama bih poručila da se školuju, da budu uporne i da se obrazuju - to je najvažnije. Da čovjek može uspjeti u životu mora imati obrazovanje.“
Bosna i Hercegovina i ostale zemlje regiona pristupile su dekadi Roma.Tokom dekade trebale bi se rješiti brojna pitanja Roma, poput socijalnog i stambenog zbrinjavanja, obrazovanja i zdravstva. Sve zemlje napravile su izvjestan pomak, ali stvari se odvijaju i dalje jako sporo, kaže Ševko Bajić, iz nevladine organizacije CARE international:
„Nije dovoljno u 2011. godini reći kako ste vi izgradili 216 kuća, a već dvije godine imate ogromna sredstva na raspolaganju. Ako ovim tempom budemo realizirali dekadu Roma, za 200 godina ćemo je završiti. Tamo gdje postoji određena politička ili izvršna moć, tamo je generalno manje žena, pogotovo Romkinja. Romkinje su dvostruko diskriminisane. Em su diskriminisane zato što su Romkinje, em su diskirminisane zato što su žene, pa čak i u svojoj romskoj zajednici.“
Iako se problemi postepeno rješavaju, neophodno je i da se probudi nacionalna svijet Roma, jer Romi skrivaju svoj nacionalni identitet, kaže koordinator za romske projekte u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice BiH Hedina Sijerčić –Tahirović:
„Naš romski identitet mnogi skrivaju zahvaljujući bijelom tenu ili bijeloj boji kože, mnogi skrivaju baš zbog diskriminacije na području BiH.“
Nevladine organizacije koje se bave pitanjima Roma traže od nadležnih da pronađu načine da romsku djecu vrate u škole, te zahtijevaju da se poradi na razbijanju stereotipa o Romima.