Romi i dalje na rubu bh. društva

Romi u BiH, 2011

Do 2015. godine u BiH bi se trebao značajno poboljšati položaj Roma. To Bosni i Hercegovini nalaže konvencija poptisana još 2005. godine prema kojoj bi Romi trebali uživati sva ljudska prava.

Međutim, u stvarnosti položaj Roma je daleko od dobrog i u svemu su diskriminirani. Preko 40 tisuća romskih obitelji u BiH je stambeno nezbrinuto, od toga oko tisuću ih je s područja TK. Među njima su supružnici Šemo i Munevera Beganović:

''Gdje god idem sa strane, kaže imate svoju romsku organizaciju. Predstavio sam se Muradifu Biberoviću, kaže ja vam ne mogu ništa pomoći. I zato sam zamolio da vi dođete, ako vi nekako možete preko medija pomoći. Inače, lutam po ulicama. Pred'o sam zahtjev za civilnu zaštitu, oni su mi hteli dati smeštaj. Pa nisam ja zapalio svoju kuću da ja dobijam taj alternativni smeštaj.''

''Idi gore u sobu pa vidi, nemaš đe spavati. Narod mi pomag'o da sredim jednu sobicu, da se mogu uselit sa djecom, ali to je hladno gore, to ti nemereš ugrijat da si Bog.''


Osim stambenog pitanja ogromna je nezaposlenost Roma. Mnogi od njih prikupljaju i sekundarne sirovine, ali priznaju djecu i žene šalju na raskrsnice da prose.
'Sedamdesetero djece imamo u školi u Kreki, koji nemaju ni kupatila, nema ni vode, nema ni kanalizacije, nema ničega'', navodi Husein Biberović

''Moja žena ide po kantama, nekad prosi. Ja idem isto nekad po kantama, nađem u kesama hljeb, ja ga otresem, dođem kući napravim poparu, malo kajmaka ako imam, ako nema ima šećer i pekmez. U Merhamet idemo, on ti daje dvije glavice luka i kesu makarona, zaprške nema", kaže Šefko Osmanović.

Oko 15.000 Roma živi na području Tuzlanskog kantona, tek ih je tridesetak zaposleno, a velik broj njih još uvijek svoju djecu ne šalje u školu.

''Svaki dan ih obilazim, vidim u kojoj situaciji ljudi žive, bez ikakvih primanja, malo što ima tog otpada od toga žive. Da nema toga to bi bilo katastrofa Roma u BiH. Sedamdesetero djece imamo u školi u Kreki, koji nemaju ni kupatila, nema ni vode, nema ni kanalizacije, nema ničega'', navodi Husein Biberović, predsjednik Udruženja Roma povratnika.

Nada za 15 obitelji

Preko 60 posto Roma nema riješeno ovo pitanje. Sredstva koja je Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH dalo za zdravstvenu zaštitu Roma su utrošena nenamjenski, a akcioni planovi ostali samo mrtvo slovo na papiru.

Jedno od romskih naselja u BiH, 2011
''Veliki dio sredstava, oko 200 hiljada maraka u toku 2010.godine otišao je za imunizaciju romske djece, a s druge strane za svu djecu, pa samim tim i za romsku djecu je besplatna imunizacija. Samo za Rome se plaća imunizacija što govori da su ta sredstva otišla niz vodu, da nisu nikakav efekat imala'', kaže Nedžad Jusić, predsjednik udruženja Euro Rom Tuzla.

Ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH Safet Halilović kaže da položaj Roma u BIH ne bi ocijenio katastrofalnim

''Ove godine završena je izgradnja 216 stambenih jedinica za pripadnike Roma u različitim opštinama. Inače, za potrebe stambenog zbrinjavanja Roma u posljednje dvije godine izdvojeno od Ministarstva za raseljena lica oko 6 miliona maraka, a od međunarodnih organizacija kao što je SIDA još oko 2 miliona maraka, tako da je u te namjene ukupno utrošeno oko 8 miliona maraka'', navodi Halilović.

Svjetal primjer prema kojem se ipak nazire neka bolja budućnost z a Rome je nedavno stambeno zbrinjavanje 15 romskih obitelji. Njima će biti izgrađene nove kuće ili rekonstruirane postojeće. Sedam članova obitelji Raseme Karić također je živjelo u dvije sobe. Ugovor koji su u četvrtak potpisali donijet će im dom o kojem su uvijek sanjali:

''Sin oženjen, dvoje djece, ja, muž, još jedan sin smo živili u dvije sobice, jedna soba primaća, jedna soba spavaća. Teško je bilo nas sedmero da budemo u dvije sobe. Ovo za mene znači veliko, puno, puno znači, da će moja djeca imat svoje sobe, da će biti bolje po nas, elegantnije, čistije, pedantnije i sve to.''

Romi su najbrojnija nacionalna manjina u BiH, najmanje ih se školuje, najmanje radi, najsiromašniji su. Njihov položaj daleko je gori nego u bivšoj Jugoslaviji. A njima je potrebno tako malo da budu sretni.