Po broju nezaposlenih Bosna i Hercegovina je rekorder u regiji. Procjenjuje se da je oko polovine stanovništva nezaposleno. Koliko se država brine o nezaposlenim osobama najbolje svjedoči istraživanje nevladinog sektora. Vlasti su u prethodnom mandatu za zapošljavanje izdvojile 1,5 posto od ukupnih budžetskih sredstava.
U Kantonu Sarajevo bez posla je oko 70.000 osoba. Među njima najviše je onih koji imaju srednju stručnu spremu, uglavnom završene zanatske škole. Od visoko obrazovanih kadrova na posao čekaju ekonomisti, novinari, pravnici, socijalni radnici i politolozi. Evo šta su nam rekli neki koje smo zatekli u jednom od opštinskih biroa za zapošljavanje:
„Pa bilo je nekih poslova, ali to je sve bilo na crno. Nisi bio prijavljen.“
RSE: Vi ste inače ne biru za zapošljavanje. Koliko dugo?
"Nije puno, dvadesetak godina."
Direktor Kantonalne službe za zapošljavanje Muharem Muharemović kaže kako strahuje da će se broj nezaposlenih još više povećavati.
„Iskren da budem, mene je strah ove situacije u Libiji koja se dešava iz jednostavnog razloga što je dosta sarajevskih firmi bilo angažovano u Libiji i svi su se oni sada vratili ovdje. Bojim se da te firme u kojima su oni radili neće moći da im nađu zaposlenje u BiH i da će oni doći nama na evidenciju“, smatra Muharemović.
Svakodnevno u BiH više od 150 ljudi ostane bez posla. Među njima su i radnici Tvornice duvana Banja Luka. Razlog je, kako navodi radnica Zlata Radinković, loša privatizacija, zbog koje će, kako vjeruje, fabrika uskoro biti u stečaju.
„Koje su stotine nezaposlenih, a svaki dan se broj povećava. Tu ja stvarno ostajem bez teksta. Uvijek sam rekla - jedina sreća u nesreći što meni faktički ne fali još puno do penzije“, kazala je Radinković.
Tri tipa različitih mjera
Sadžida Spahalić, diplomirani inžinjer mašinstva sa 12 godina staža već 15 mjeseci traži posao.
„Sve ove mjesece pokušavam negdje pronaći odgovarajuću kompaniju i početi sa radom. Međutim, jako je teško u mašinskoj industriji. I osjećam da nekako cijeli svijet ide naprijed, pogotovo kad je u pitanju informativna tehnologija dešavaju se pozitivni pomaci, a ovdje kod nas tako osjećam samo da mi vrijeme uzalud prolazi i da čak i ono što sam nekad blagovremeno usvojila znanja lagano počinje da blijedi“, kaže Spahalić.
Koliko se država brine o nezaposlenim osobama najbolje svjedoči istraživanje nevladinog sektora. Vlasti su u prethodnom mandatu, za zapošljavanje, izdvojile 1,5 posto od ukupnih budžetskih sredstava, navodi Meliha Gačanović iz nevladine organizacije „Aldi“.
„I pored obećanja da će domaće vlasti 2010. godine povećati zaposlenost za 150.000 radnih mjesta, kako je bilo predviđeno Građanskom platformom, do toga nije došlo jer se broj registriranih nezaposlenih lica u toku četiri godine smanjio za 7.441 osobu“, navela je ona.
Kako do sada niti jedan od bosanskohercegovačkih nivoa vlasti nije imao sluha za nezaposlene, Sarajevska regionalna razvojna agencija pokrenula je projekat prekvalifikacije građana. Nastavu je u Centru za edukaciju u posljednjih pet godina pohađalo oko 5.000 osoba. Iako na taj način imaju više šansi da nađu posao, postavlja se pitanje da li je to dovoljno i da ga pronađu.
„Apsolutno da nije dovoljno. Nužno je osigurati tri tipa različitih mjera, makroekonomskih mjera sa nivoa države, također mikroekonomskih mjera i mjera koje se odnose na samu zapošljivost – potrebne, znači, mjera dodatne pomoći privrednim subjektima“, kaže predstavnik agencije Slaviša Ćeranić.
„Vlada mora izdvojiti sredstva koja će biti direktno podsticaj preduzećima koja poštuju prije svega radnička prava, sindikalne slobode. To znači da redovno isplaćuju plate. Da taj novac bude dostupan tim preduzećima koja izvoze kako bi svoju proizvodnju širili i stabilizovali. I takođe mora imati sredstva za novo zapošljavanje. Dati direktno poslodavcima sredstva koja će omogućiti da oni otvaraju nova radna mjesta“, kazala je predsjednica Sindikata Republike Srpske Ranka Mišić.
Oni koji su osvojili vlast na posljednjim izborima javnosti su obećali pokretanje privrede i zapošljavanje stanovništva u naredne četiri godine.
No, da li će se to ostvariti, u ovom trenutku teško je prognozirati. Tim prije što su i dosadašnji svoje mandate započinjali obećanjima, a krajnji ishod toga je polovina nezaposlenog stanovništva u državi.
U Kantonu Sarajevo bez posla je oko 70.000 osoba. Među njima najviše je onih koji imaju srednju stručnu spremu, uglavnom završene zanatske škole. Od visoko obrazovanih kadrova na posao čekaju ekonomisti, novinari, pravnici, socijalni radnici i politolozi. Evo šta su nam rekli neki koje smo zatekli u jednom od opštinskih biroa za zapošljavanje:
„Pa bilo je nekih poslova, ali to je sve bilo na crno. Nisi bio prijavljen.“
RSE: Vi ste inače ne biru za zapošljavanje. Koliko dugo?
"Nije puno, dvadesetak godina."
Direktor Kantonalne službe za zapošljavanje Muharem Muharemović kaže kako strahuje da će se broj nezaposlenih još više povećavati.
Muharemović: Mene je strah ove situacije u Libiji koja se dešava iz jednostavnog razloga što je dosta sarajevskih firmi bilo angažovano u Libiji i svi su se oni sada vratili ovdje.
„Iskren da budem, mene je strah ove situacije u Libiji koja se dešava iz jednostavnog razloga što je dosta sarajevskih firmi bilo angažovano u Libiji i svi su se oni sada vratili ovdje. Bojim se da te firme u kojima su oni radili neće moći da im nađu zaposlenje u BiH i da će oni doći nama na evidenciju“, smatra Muharemović.
Svakodnevno u BiH više od 150 ljudi ostane bez posla. Među njima su i radnici Tvornice duvana Banja Luka. Razlog je, kako navodi radnica Zlata Radinković, loša privatizacija, zbog koje će, kako vjeruje, fabrika uskoro biti u stečaju.
„Koje su stotine nezaposlenih, a svaki dan se broj povećava. Tu ja stvarno ostajem bez teksta. Uvijek sam rekla - jedina sreća u nesreći što meni faktički ne fali još puno do penzije“, kazala je Radinković.
Tri tipa različitih mjera
Sadžida Spahalić, diplomirani inžinjer mašinstva sa 12 godina staža već 15 mjeseci traži posao.
„Sve ove mjesece pokušavam negdje pronaći odgovarajuću kompaniju i početi sa radom. Međutim, jako je teško u mašinskoj industriji. I osjećam da nekako cijeli svijet ide naprijed, pogotovo kad je u pitanju informativna tehnologija dešavaju se pozitivni pomaci, a ovdje kod nas tako osjećam samo da mi vrijeme uzalud prolazi i da čak i ono što sam nekad blagovremeno usvojila znanja lagano počinje da blijedi“, kaže Spahalić.
Koliko se država brine o nezaposlenim osobama najbolje svjedoči istraživanje nevladinog sektora. Vlasti su u prethodnom mandatu, za zapošljavanje, izdvojile 1,5 posto od ukupnih budžetskih sredstava, navodi Meliha Gačanović iz nevladine organizacije „Aldi“.
„I pored obećanja da će domaće vlasti 2010. godine povećati zaposlenost za 150.000 radnih mjesta, kako je bilo predviđeno Građanskom platformom, do toga nije došlo jer se broj registriranih nezaposlenih lica u toku četiri godine smanjio za 7.441 osobu“, navela je ona.
Kako do sada niti jedan od bosanskohercegovačkih nivoa vlasti nije imao sluha za nezaposlene, Sarajevska regionalna razvojna agencija pokrenula je projekat prekvalifikacije građana. Nastavu je u Centru za edukaciju u posljednjih pet godina pohađalo oko 5.000 osoba. Iako na taj način imaju više šansi da nađu posao, postavlja se pitanje da li je to dovoljno i da ga pronađu.
„Apsolutno da nije dovoljno. Nužno je osigurati tri tipa različitih mjera, makroekonomskih mjera sa nivoa države, također mikroekonomskih mjera i mjera koje se odnose na samu zapošljivost – potrebne, znači, mjera dodatne pomoći privrednim subjektima“, kaže predstavnik agencije Slaviša Ćeranić.
„Vlada mora izdvojiti sredstva koja će biti direktno podsticaj preduzećima koja poštuju prije svega radnička prava, sindikalne slobode. To znači da redovno isplaćuju plate. Da taj novac bude dostupan tim preduzećima koja izvoze kako bi svoju proizvodnju širili i stabilizovali. I takođe mora imati sredstva za novo zapošljavanje. Dati direktno poslodavcima sredstva koja će omogućiti da oni otvaraju nova radna mjesta“, kazala je predsjednica Sindikata Republike Srpske Ranka Mišić.
Oni koji su osvojili vlast na posljednjim izborima javnosti su obećali pokretanje privrede i zapošljavanje stanovništva u naredne četiri godine.
No, da li će se to ostvariti, u ovom trenutku teško je prognozirati. Tim prije što su i dosadašnji svoje mandate započinjali obećanjima, a krajnji ishod toga je polovina nezaposlenog stanovništva u državi.