Od okončanja rata 1995. u BiH nije bilo ozbiljnijih pokušaja da se uspostavi vrhovni sud, jer godinama o tome traju političke prepirke. I stručnjaci su podijeljeni u mišljenju o tome je li vrhovni sud potreban ili ne.
Na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine sudsku vlast vrše Ustavni sud, koji ima apelacionu nadležnost, i Sud BiH, koji ima oskudnu nadležnost za rješavanje međuentitetskih sporova (računajući i Distrikt), te za njihovo prinudno izvršenje.
Sud BiH egzistira pored, ali ne i iznad sudova entiteta, koji nerijetko primjenjuju različite krivične zakone, čak i u predmetima vezanim za ratne zločine
Neujednačena sudska praksa koja ne može jamčiti pravo na pravnu jednakost svih građana, za predsjednicu Suda BiH Meddžidu Kresu osnovni je razlog zbog čega BiH treba vrhovni sud.
„Smatram da u najmanju ruku mora postojati državni sud, koji ne mora nositi naziv vrhovni sud, koji ima nadležnost da donosi jedinstveno tumačenje državnih zakona. U tako postavljenom sistemu biće osigurano da svaki daljni doneseni zakoni budu na jednak način primijenjeni u oba entiteta i Brčko Distriktu“, kaže Kreso.
U nedavno započetom strukturalnom dijalogu o reformi pravosuđa u Bosni i Hercegovini najviše neslaganja iz RS ispoljeno je upravo povodom prijedloga o formiranju vrhovnog suda, ali i apelacione nadležnosti Suda BiH jer je, prema Ustavu, pravosuđe u nadležnosti entiteta. Branko Perić, sudija Suda BiH, podržava ovakav stav.
„Moja teza je: nije moguće osnivanje vrhovnog suda bez nove radikalne reforme pravosudnog sistema koja uključuje novu organizaciju
pravosuđa. To je ogroman posao - i pitanje je da li je opravdano ići u neku novu reformu“, navodi Perić.
Profesor ustavnog prava Nurko Pobrić, s druge strane, dodaje:
„Ustavni osnov postoji jer Ustav ne zabranjuje formiranje vrhovnog suda, a dozvoljava mogućnost formiranje novih institucija koje su potrebne da bi BiH funkcionirala kao pravna država. Ustavni osnov je postojao i za formiranje Suda BiH, pa se isti ustavni osnov, ista argumentacija, ista analogija može koristiti i pri formiranju vrhovnog suda BiH.“
Švicarski model
Prema mišljenju profesorice prava na Beogradskom univerzitetu Vesne Rakić - Vodinelić, suprotne stavove mogao bi pomiriti tzv. švicarski model, gdje je Savezni sud izričito određen za odlučivanje o povredama federalnog, međunarodnog i međukantonalnog prava.
„Na taj način i na jedan ekonomičan način spojeno je u istoj sudskoj instanci ispitivanje povrede ustavnih ljudskih prava i kontrola vrhovnih sudova kantona u građanskim i krivičnim stvarima. I to je jedan mehanizam koji nije bio mnogo ambiciozan, koji nije bio mnogo skup, a čini mi se da daje dobre rezultate“, ocjenjuje Vesna Rakić - Vodinelić.
Nepostojanje zaokruženog pravosudnog sistema moglo bi predstavljati problem za evropske partnere. Zbog toga do unapređenja pravosudnog sistema mora doći, upozorava Zlatan Meškić, profesor međunarodnih odnosa:
„Osim toga na to nas obavezuje i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, član 70. koji kaže da moramo da osiguramo da se primjenjuju propisi koje preuzimamo iz prava EU. Mi smo preuzeli mnoge propise iz prava EU, a ne osiguravamo njihovu primjenu i provedbu zbog toga što nemamo odgovarajući sudski sistem koji to može osigurati.“
U posljednjem izvještaju Evropske komisije u BiH ukazuje na se bojne probleme koji su prepreka efikasnom pravosudnom sistemu - od političkih pritisaka do korupcija, velikog broja neriješnih predmeta, te nedovoljnih ljudskih resursa.
Zbog toga se Sevima Terzić iz Fonda za javno pravo pita da li je osnivanje vrhovnog suda zaista najvažnije pitanje pravosudne reforme u BiH:
„Hoće li sudstvo prestati biti korumpirano ako uspostavimo vrhovni sud? Hoće li se predmeti rješavati brže ako uspostavimo vrhovni sud? Hoće li se provoditi strategija gonjenja ratnih zločina bolje ako uspostavimo vrhovni sud? Ja u ovom trenutku ne mislim ni jeste ni nije potreban, ali mislim da je priča o tom sada više produkt nekog drugog viđenja uopšte kako da se ovdje bavi reformom sudstva nego onoga što nama stvarno treba.“
Stvarna jednakost građana može se se postići jedino u slučaju ukidanja različitosti među postojećim pravnim sistemima u okviru Bosne i Hercegovine, odnosno njihovim usaglašavanjem bar u najbitnijim elementima.
S obzirom da se stavovi struke ne razlikuju previše od podijeljene političke retorike, to će ipak, zaključuje Terzić, u slučaju BiH morati sačekati povoljniji ambijent.
Na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine sudsku vlast vrše Ustavni sud, koji ima apelacionu nadležnost, i Sud BiH, koji ima oskudnu nadležnost za rješavanje međuentitetskih sporova (računajući i Distrikt), te za njihovo prinudno izvršenje.
Sud BiH egzistira pored, ali ne i iznad sudova entiteta, koji nerijetko primjenjuju različite krivične zakone, čak i u predmetima vezanim za ratne zločine
Neujednačena sudska praksa koja ne može jamčiti pravo na pravnu jednakost svih građana, za predsjednicu Suda BiH Meddžidu Kresu osnovni je razlog zbog čega BiH treba vrhovni sud.
„Smatram da u najmanju ruku mora postojati državni sud, koji ne mora nositi naziv vrhovni sud, koji ima nadležnost da donosi jedinstveno tumačenje državnih zakona. U tako postavljenom sistemu biće osigurano da svaki daljni doneseni zakoni budu na jednak način primijenjeni u oba entiteta i Brčko Distriktu“, kaže Kreso.
U nedavno započetom strukturalnom dijalogu o reformi pravosuđa u Bosni i Hercegovini najviše neslaganja iz RS ispoljeno je upravo povodom prijedloga o formiranju vrhovnog suda, ali i apelacione nadležnosti Suda BiH jer je, prema Ustavu, pravosuđe u nadležnosti entiteta. Branko Perić, sudija Suda BiH, podržava ovakav stav.
„Moja teza je: nije moguće osnivanje vrhovnog suda bez nove radikalne reforme pravosudnog sistema koja uključuje novu organizaciju
'Ustavni osnov postoji jer Ustav ne zabranjuje formiranje vrhovnog suda', kaže profesor Nurko Pobrić.
Profesor ustavnog prava Nurko Pobrić, s druge strane, dodaje:
„Ustavni osnov postoji jer Ustav ne zabranjuje formiranje vrhovnog suda, a dozvoljava mogućnost formiranje novih institucija koje su potrebne da bi BiH funkcionirala kao pravna država. Ustavni osnov je postojao i za formiranje Suda BiH, pa se isti ustavni osnov, ista argumentacija, ista analogija može koristiti i pri formiranju vrhovnog suda BiH.“
Švicarski model
Prema mišljenju profesorice prava na Beogradskom univerzitetu Vesne Rakić - Vodinelić, suprotne stavove mogao bi pomiriti tzv. švicarski model, gdje je Savezni sud izričito određen za odlučivanje o povredama federalnog, međunarodnog i međukantonalnog prava.
„Na taj način i na jedan ekonomičan način spojeno je u istoj sudskoj instanci ispitivanje povrede ustavnih ljudskih prava i kontrola vrhovnih sudova kantona u građanskim i krivičnim stvarima. I to je jedan mehanizam koji nije bio mnogo ambiciozan, koji nije bio mnogo skup, a čini mi se da daje dobre rezultate“, ocjenjuje Vesna Rakić - Vodinelić.
Nepostojanje zaokruženog pravosudnog sistema moglo bi predstavljati problem za evropske partnere. Zbog toga do unapređenja pravosudnog sistema mora doći, upozorava Zlatan Meškić, profesor međunarodnih odnosa:
„Osim toga na to nas obavezuje i Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, član 70. koji kaže da moramo da osiguramo da se primjenjuju propisi koje preuzimamo iz prava EU. Mi smo preuzeli mnoge propise iz prava EU, a ne osiguravamo njihovu primjenu i provedbu zbog toga što nemamo odgovarajući sudski sistem koji to može osigurati.“
U posljednjem izvještaju Evropske komisije u BiH ukazuje na se bojne probleme koji su prepreka efikasnom pravosudnom sistemu - od političkih pritisaka do korupcija, velikog broja neriješnih predmeta, te nedovoljnih ljudskih resursa.
Zbog toga se Sevima Terzić iz Fonda za javno pravo pita da li je osnivanje vrhovnog suda zaista najvažnije pitanje pravosudne reforme u BiH:
„Hoće li sudstvo prestati biti korumpirano ako uspostavimo vrhovni sud? Hoće li se predmeti rješavati brže ako uspostavimo vrhovni sud? Hoće li se provoditi strategija gonjenja ratnih zločina bolje ako uspostavimo vrhovni sud? Ja u ovom trenutku ne mislim ni jeste ni nije potreban, ali mislim da je priča o tom sada više produkt nekog drugog viđenja uopšte kako da se ovdje bavi reformom sudstva nego onoga što nama stvarno treba.“
Stvarna jednakost građana može se se postići jedino u slučaju ukidanja različitosti među postojećim pravnim sistemima u okviru Bosne i Hercegovine, odnosno njihovim usaglašavanjem bar u najbitnijim elementima.
S obzirom da se stavovi struke ne razlikuju previše od podijeljene političke retorike, to će ipak, zaključuje Terzić, u slučaju BiH morati sačekati povoljniji ambijent.