Strukturalni dijalog o reformi pravosuđa koji je BiH otvorila sa EU posljedica je sporazuma Dodik – Ešton, ali bi se o tome svejedno razgovaralo u okviru pretpristupnih pregovora, kaže u intervjuu za RSE ministar pravde BiH Bariša Čolak, koji ovaj dijalog vodi u ime Savjeta ministara BiH.
U procesu, koji će trajati nekoliko godina, razgovaraće se o organizaciji pravosuđa. Iako je postojanje vrhovnog suda evropski standard, za njegovu uspostavu biće potrebna promjena Ustava, kaže Čolak.
Čolak: Zapravo pregled stanja u našem pravosuđu i sve ono što je nužno napraviti da bi naše pravosuđe konačno bilo sukladno europskim standardima, ali prije svega da bi služilo vladavini prava u BiH, odnosno da bi svaki pojedinac, svaki građanin bio jednak pred zakonom.
Čolak: Ja vjerujem da je ovaj strukturalni dijalog došao nešto ranije nego bi on inače došao, jer mi još uvijek nismo niti aplicirali, a ne da smo dobili status kandidata. Mi ulazimo u ovaj proces znatno ranije i ja vjerujem da je upravo ovaj sporazum Dodik – Ešton učinio mogućim da već u ovom trenutku imamo taj dijalog. To je sigurno dobro da počnemo na vrijeme, odnosno da počnemo prije nego su druge zemlje započinjale kad su bile u istoj fazi.
Čolak: Sve što pravosuđe podrazumijeva – dakle, organizacija pravosuđa kao takva, zakoni svi mogući koji se tiču pravosuđa, počev od Ustavnog suda BiH do svih instanci koje postoje sada.
Čolak: Morat će se razgovarati o svemu. Druga je stvar kakav ćemo mi na kraju zaključak donijeti, odnosno oko čega ćemo se usuglasiti. Sigurno će se razgovarati o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, o njegovoj ulozi, značaju, kako ga prilagoditi potrebama. Naravno da će se razgovarati o Sudu BiH, Tužiteljstvu BiH, ali i o tome šta još Bosni i Hercegovini u pravosuđu nedostaje.
Ustavna pitanja
Čolak: Znate da je i Parlamentarna skupština Vijeća Europe još negdje 2007. godine zatražila od BiH da proba na određeni način u BiH urediti tu harmonizaciju sudske prakse, neki sud, koji nužno ne mora biti vrhovni sud, koji bi se bavio i tumačenjem zakona.
Međutim, mi imamo problem što se naše pravosuđe praktično završava na entitetima. S druge strane imamo sad opet Ustavni sud koji u svom apelacijskom postupku, zbog nedostatka drugog nekog suda, primoran je raditi one stvari koje inače ne rade ustavni sudovi. U svakom slučaju ja vjerujem da će se morati naći neko rješenje koje će zadovoljiti minimum standarda koje traži EU, s jedne strane. I s druge strane, mi ćemo morati poštovati ustavno-pravno uređenje dok ga ne promijenimo. I mnoge stvari nećemo moći, zapravo, radikalno promijeniti, ako ih se želi mijenjati, bez ustavnih promjena. Dakle, mi ćemo sad u ovom trenutku dok je ovakvo ustavno uređenje pokušati i kroz ovu strategiju koju sada imamo, ali i kroz ovaj dijalog koji vodimo u kraćem roku otkloniti ono što se da otkloniti. Recimo, harmonizacija zakona – da se može jasno odvojiti nadležnost Suda BiH od nadležnosti sudova niže razine, da se može isto tako vrlo ozbiljno poraditi na apelacijskoj nadležnosti Suda BiH, mislim da sadašnje rješenje nije najbolje, nije niti praksa europsko-kontinentalnog prava da se u okviru jednog suda donose presude i prvoga i drugoga stupnja. Tu moramo neke stvari popraviti.
Čolak: Neki sud - kako će se zvati, sad je to stvar opet dogovora, koji će biti samostalan i koji će odlučivati u žalbenom postupku, jer ipak se radi o presudama koje su dugogodišnje kazne zatvora.
Čolak: On ne može biti štetan, kao prvo, ali on definitivno ne rješava pitanje vođenja paralelnih postupaka. Postoji sporazum između BiH i Srbije o pravnoj pomoći u kaznenim stvarima kojim je to pitanje uređeno, doduše na načelan način, kako je to moguće u jednom sporazumu, gdje je, zapravo, određeno na način da će se posebno cijeniti okolnosti prebivališta i državljanstva, što drugim
riječima znači ako prevedete na teren, da svi oni koji imaju državljanstvo i prebivalište u BiH trebaju biti procesuirani u BiH. Ali isto tako oni koji su u Srbiji, a mi zbog neizručenja tih građana nismo u mogućnosti suditi njima, jer niti BiH izručuje svoje državljane, niti Srbija svoje. Onda da bi nadležnost nad tim postupcima trebao imati nadležni sud nadležni sud, odnosno tužiteljstvo Srbije. A ovaj sporazum o kome vi govorite ne govori o ustupanju predmeta. On govori o ustupanju dokaza. Razmijeniti dokaze ni u kom slučaju ne znači i ustupiti predmete - mada sam ja zaista pristalica toga da gdje je to god moguće se predmeti ustupaju. Zašto? Da se predmeti rješavaju, posebice predmeti ratnih zločina. Ja mislim da treba ići u jednu intenzivniju suradnju sa pravosuđem Srbije i kad se tiče tužiteljstava i u razmjenu dokaza. To su operativni sporazumi i niko ne smeta tužiteljstvima da praktično svaki dan surađuju. A ovaj sporazum na koji sam se ja pozvao ranije, koji je potpisan između BiH i Srbije, ona omogućava dosta toga. Omogućava praktično i zajedničke istražne timove, omogućava izvod iz kaznene evidencije izravno, bez posredovanja, bez diplomatskim da idete putem - da ne kažem da u građanskoj oblasti pruža niz, niz mogućnosti.
U procesu, koji će trajati nekoliko godina, razgovaraće se o organizaciji pravosuđa. Iako je postojanje vrhovnog suda evropski standard, za njegovu uspostavu biće potrebna promjena Ustava, kaže Čolak.
RSE: Gospodine Čolak, Savjet ministara odlučio je da ćete voditi strukturalni dijalog o reformi pravosuđa. Najprije, možemo li pojasniti šta se krije iza pojma strukturalni dijalog?
Čolak: Zapravo pregled stanja u našem pravosuđu i sve ono što je nužno napraviti da bi naše pravosuđe konačno bilo sukladno europskim standardima, ali prije svega da bi služilo vladavini prava u BiH, odnosno da bi svaki pojedinac, svaki građanin bio jednak pred zakonom.
RSE: Da li se radi o raspravi o reformi pravosuđa iznuđenoj sporazumom Dodik – Ešton, ili je u pitanju otvaranje jednog od poglavlja u procesu integeracije u EU?
Čolak: Ja vjerujem da je ovaj strukturalni dijalog došao nešto ranije nego bi on inače došao, jer mi još uvijek nismo niti aplicirali, a ne da smo dobili status kandidata. Mi ulazimo u ovaj proces znatno ranije i ja vjerujem da je upravo ovaj sporazum Dodik – Ešton učinio mogućim da već u ovom trenutku imamo taj dijalog. To je sigurno dobro da počnemo na vrijeme, odnosno da počnemo prije nego su druge zemlje započinjale kad su bile u istoj fazi.
Sigurno će se razgovarati o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, o Sudu BiH, Tužiteljstvu BiH, ali i o tome šta još Bosni i Hercegovini u pravosuđu nedostaje.
RSE: O čemu će se razgovarati, o kojim temama?
Čolak: Sve što pravosuđe podrazumijeva – dakle, organizacija pravosuđa kao takva, zakoni svi mogući koji se tiču pravosuđa, počev od Ustavnog suda BiH do svih instanci koje postoje sada.
RSE: Hoće li se razgovarati o postavljenim uslovima koje je tražila Narodna skupština RS uoči raspisivanja referenduma?
Čolak: Morat će se razgovarati o svemu. Druga je stvar kakav ćemo mi na kraju zaključak donijeti, odnosno oko čega ćemo se usuglasiti. Sigurno će se razgovarati o Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću, o njegovoj ulozi, značaju, kako ga prilagoditi potrebama. Naravno da će se razgovarati o Sudu BiH, Tužiteljstvu BiH, ali i o tome šta još Bosni i Hercegovini u pravosuđu nedostaje.
Ustavna pitanja
RSE: Već na početku, prije nego što je i počeo strukturalni dijalog, bilo je dosta nesuglasica o vrhovnom sudu BiH. Kakav je vaš stav o tome?
Čolak: Znate da je i Parlamentarna skupština Vijeća Europe još negdje 2007. godine zatražila od BiH da proba na određeni način u BiH urediti tu harmonizaciju sudske prakse, neki sud, koji nužno ne mora biti vrhovni sud, koji bi se bavio i tumačenjem zakona.
Međutim, mi imamo problem što se naše pravosuđe praktično završava na entitetima. S druge strane imamo sad opet Ustavni sud koji u svom apelacijskom postupku, zbog nedostatka drugog nekog suda, primoran je raditi one stvari koje inače ne rade ustavni sudovi. U svakom slučaju ja vjerujem da će se morati naći neko rješenje koje će zadovoljiti minimum standarda koje traži EU, s jedne strane. I s druge strane, mi ćemo morati poštovati ustavno-pravno uređenje dok ga ne promijenimo. I mnoge stvari nećemo moći, zapravo, radikalno promijeniti, ako ih se želi mijenjati, bez ustavnih promjena. Dakle, mi ćemo sad u ovom trenutku dok je ovakvo ustavno uređenje pokušati i kroz ovu strategiju koju sada imamo, ali i kroz ovaj dijalog koji vodimo u kraćem roku otkloniti ono što se da otkloniti. Recimo, harmonizacija zakona – da se može jasno odvojiti nadležnost Suda BiH od nadležnosti sudova niže razine, da se može isto tako vrlo ozbiljno poraditi na apelacijskoj nadležnosti Suda BiH, mislim da sadašnje rješenje nije najbolje, nije niti praksa europsko-kontinentalnog prava da se u okviru jednog suda donose presude i prvoga i drugoga stupnja. Tu moramo neke stvari popraviti.
RSE: Šta bi tu bilo rješenje?
Čolak: Neki sud - kako će se zvati, sad je to stvar opet dogovora, koji će biti samostalan i koji će odlučivati u žalbenom postupku, jer ipak se radi o presudama koje su dugogodišnje kazne zatvora.
RSE: Gospodine Čolak,ovih dana puno se priča o još jednom sporazumu – između BiH i Srbije o pomoći u procesuiranju počinilaca ratnih zločina. Helsinški komitet BiH ovih dana je reagovao navodeći kako će to biti štetno za BiH i njene građane jer sporazum ne rješava pitanje vođenja paralelnih procesa, što je bila problematika i do sada. Šta vi mislite o tome i šta predviđa ovaj sporazum?
Čolak: On ne može biti štetan, kao prvo, ali on definitivno ne rješava pitanje vođenja paralelnih postupaka. Postoji sporazum između BiH i Srbije o pravnoj pomoći u kaznenim stvarima kojim je to pitanje uređeno, doduše na načelan način, kako je to moguće u jednom sporazumu, gdje je, zapravo, određeno na način da će se posebno cijeniti okolnosti prebivališta i državljanstva, što drugim
Treba ići u intenzivniju suradnju sa pravosuđem Srbije i kad se tiče tužiteljstava i u razmjenu dokaza. To su operativni sporazumi i niko ne smeta tužiteljstvima da praktično svaki dan surađuju.
riječima znači ako prevedete na teren, da svi oni koji imaju državljanstvo i prebivalište u BiH trebaju biti procesuirani u BiH. Ali isto tako oni koji su u Srbiji, a mi zbog neizručenja tih građana nismo u mogućnosti suditi njima, jer niti BiH izručuje svoje državljane, niti Srbija svoje. Onda da bi nadležnost nad tim postupcima trebao imati nadležni sud nadležni sud, odnosno tužiteljstvo Srbije. A ovaj sporazum o kome vi govorite ne govori o ustupanju predmeta. On govori o ustupanju dokaza. Razmijeniti dokaze ni u kom slučaju ne znači i ustupiti predmete - mada sam ja zaista pristalica toga da gdje je to god moguće se predmeti ustupaju. Zašto? Da se predmeti rješavaju, posebice predmeti ratnih zločina. Ja mislim da treba ići u jednu intenzivniju suradnju sa pravosuđem Srbije i kad se tiče tužiteljstava i u razmjenu dokaza. To su operativni sporazumi i niko ne smeta tužiteljstvima da praktično svaki dan surađuju. A ovaj sporazum na koji sam se ja pozvao ranije, koji je potpisan između BiH i Srbije, ona omogućava dosta toga. Omogućava praktično i zajedničke istražne timove, omogućava izvod iz kaznene evidencije izravno, bez posredovanja, bez diplomatskim da idete putem - da ne kažem da u građanskoj oblasti pruža niz, niz mogućnosti.