Namještanje konkursa za posao i zapošljavanje državnih službenika i namještenika na osnovu rodbinskih veza ili partijske pripadnosti, javna je tajna u Bosni i Hercegovini.
Lanac šutnje koji traje godinama odlučio je da prekine zamjenik ministra finansija i trezora BiH Fuad Kasumović, koji je javno progovorio o namještenom konkursu raspisanom za pet mjesta u ovom ministarstvu.
On je, naime, zbog toga direktoru Agencije za državnu službu BiH podnio pisani zahtjev za poništenje rješenja o imenovanju Komisije za provođenje postupka prijema državnih službenika u tom ministarstvu.
Konkurs je raspisan u maju ove godine, a Kasumović tvrdi da ima čvrste dokaze da je pet kandidata dobilo pitanja na koja će morati da odgovaraju pred Komisijom:
„Imam čvrste argumente i dokaze na osnovu kojih tražim od
Agencije da obustavi tu nepravdu prema ostalim. Dvjesto i nešto ljudi će se maltertirati, dolaziti u Sarajevo, trošiti pare. Jednostavno htio sam da zaustavim to blamiranje i da u državne institucije se primaju najbolji, a ne oni koji nekome odgovaraju“, kaže Kasumović.
Tanja Mandić, Manuela Stjepanović, Ana Drmić, Jasmina Putica i Midhad Čolaković, prema tvrdnjama zamjenika ministra finansija, biće primljeni na mjesta predviđena konkursom. Ostalih 200 kandidata, koliko ih se prijavilo za te poslove, uzalud će doći na testiranje:
„Tih pet ljudi su dobili pitanja od konkursne komisije i jedino će oni moći da prođu. Da li se radi o mitu, da li je to platio neko radno mjesto, da li je nepotizam, to je stvar istražnih organa da odrade, a ja sam objelodanio dokumente koje sam imao“, naglašava Kasumović.
Nedostaje plava koverta
Ono o čemu se godinama govori među onima koji bezuspješno traže posao u državnim institucijama sada je javno potvrđeno. Naša sagovornica, koja je željela da ostane anonimna, na različite konkurse javila se čak 200 puta. Za sve kao potvrdu ima isti toliki broj odbijenica pristiglih poštom:
„Pretežno su to bili konkursi na razini državnih službi, ali, naravno, tu je bilo i privatnog sektora, privatnih firmi“, kaže.
Pravni je fakultet završila u roku sa visokim prosjekom, i obično je, kaže, bila među boljim kandidatima koji su dolazili na testiranje. U najlošijem sjećanju joj je, kaže, ostao jedan razgovor u kom je shvatila da joj za zaposlenje ustvari treba, kako je zovu, plava koverta sa novcem:
„U jednoj državnoj instituciji gdje sam bila jedna od najboljih kandidata koji se razumiju u tu oblast, dobila sam čak pohvalu od predsjednika komisije, međutim, rekao je: ’Sve je to u redu, jako si dobar kandidat, međutim...´ Ono, znate, okrenuo se prema drugoj članici komisije i slegnuo ramenima. Znači da nisam uz svoju prijavu dostavila tu plavu kovertu, odnosno novac. To je meni jako ružno izgledalo, čak uvredljivo, na način da je rekao da sve ispunjavam, od znanja do dokumentacije, sve imam, ali nema ono - najbitnije“, priča naša sagovornica.
Veliki broj pritužbi
I profesor istorije iz Banje Luke Dušan Jokić na konkursima za posao odbijen je oko stotinu puta. Dosjetio se da od svojih i odbijenica njegovih prijatelja napravi izložbu i pokaže je Banjalučanima. Poruka je bila jednostavna: posao u BiH se ne može dobiti bez veze, ili kako Dušan kaže - štele. Naročito u prosvjeti, dodaje on:
„Uvijek sam predlagao da se u rodbinske veze uvede i odrednica štele - štela od tetke, štela od strica itd. Sve je namještaljka, da se ne lažemo. Ko tvrdi drugačije, taj onda ili je baš sretan u životu ili je lud.“
Slično iskustvo sa pronalaskom posla u državnoj službi imala je i Jelena iz Sarajeva. Njoj je otvoreno rečeno da je konkurs na koji se prijavila namješten i da nema šta da traži među kandidatima:
„S obzirom da sam dugo radila u nevladinom sektoru i dosta smo sarađivali s određenim ministarstvima i državnim službenicima, i jednu osobu iz tog ministarstva sam srela i rekla sam da sam aplicirala na poziciju pripravnika i pitala sam otvoreno:’Recite mi mogu li se nadati ili ne, je li to neka štela i imate li ikakve informacije?’ Taj gospodin je rekao:’Stiglo je jako puno prijava i sve se već zna, nemoj se uopšte nadati.’“
Namještanje konkursa je veliki problem u BiH, i TI je primio veliki broj pritužbi na zapošljavanje putem ovakvih konkursa, kaže Srđan Blagovčanin iz ove organizacije. Bilo bi logično da se nakon istupa visokog zvaničnika državnog ministarstva finansija oglasi i Tužilaštvo, kaže Blagovčanin.
„Da se pozove i taj visoki zvaničnik, ali da se otvori i istraga. Ja mislim da je postala javna tajna i da možete građane da o tome otvoreno pričaju, ali da imamo situaciju u kojoj se ne otvaraju postupci i ne pokreće istraga i utvrđuje odgovornost. Imali ste veliki broj primjera. Jedan eklatantan primjer je npr. gdje je, recimo, za proces deminiranja bila tražena diploma muzičke akademije. Takvih primjera imate na pretek, ali problem je da su reakcije često veoma spore i veoma često u potpunosti su izostajale“, zaključuje Blagovčanin.
Lanac šutnje koji traje godinama odlučio je da prekine zamjenik ministra finansija i trezora BiH Fuad Kasumović, koji je javno progovorio o namještenom konkursu raspisanom za pet mjesta u ovom ministarstvu.
On je, naime, zbog toga direktoru Agencije za državnu službu BiH podnio pisani zahtjev za poništenje rješenja o imenovanju Komisije za provođenje postupka prijema državnih službenika u tom ministarstvu.
Konkurs je raspisan u maju ove godine, a Kasumović tvrdi da ima čvrste dokaze da je pet kandidata dobilo pitanja na koja će morati da odgovaraju pred Komisijom:
„Imam čvrste argumente i dokaze na osnovu kojih tražim od
'Jednostavno htio sam da zaustavim to blamiranje i da u državne institucije se primaju najbolji, a ne oni koji nekome odgovaraju“, kaže Kasumović.
Tanja Mandić, Manuela Stjepanović, Ana Drmić, Jasmina Putica i Midhad Čolaković, prema tvrdnjama zamjenika ministra finansija, biće primljeni na mjesta predviđena konkursom. Ostalih 200 kandidata, koliko ih se prijavilo za te poslove, uzalud će doći na testiranje:
„Tih pet ljudi su dobili pitanja od konkursne komisije i jedino će oni moći da prođu. Da li se radi o mitu, da li je to platio neko radno mjesto, da li je nepotizam, to je stvar istražnih organa da odrade, a ja sam objelodanio dokumente koje sam imao“, naglašava Kasumović.
Nedostaje plava koverta
Ono o čemu se godinama govori među onima koji bezuspješno traže posao u državnim institucijama sada je javno potvrđeno. Naša sagovornica, koja je željela da ostane anonimna, na različite konkurse javila se čak 200 puta. Za sve kao potvrdu ima isti toliki broj odbijenica pristiglih poštom:
„Pretežno su to bili konkursi na razini državnih službi, ali, naravno, tu je bilo i privatnog sektora, privatnih firmi“, kaže.
Pravni je fakultet završila u roku sa visokim prosjekom, i obično je, kaže, bila među boljim kandidatima koji su dolazili na testiranje. U najlošijem sjećanju joj je, kaže, ostao jedan razgovor u kom je shvatila da joj za zaposlenje ustvari treba, kako je zovu, plava koverta sa novcem:
„U jednoj državnoj instituciji gdje sam bila jedna od najboljih kandidata koji se razumiju u tu oblast, dobila sam čak pohvalu od predsjednika komisije, međutim, rekao je: ’Sve je to u redu, jako si dobar kandidat, međutim...´ Ono, znate, okrenuo se prema drugoj članici komisije i slegnuo ramenima. Znači da nisam uz svoju prijavu dostavila tu plavu kovertu, odnosno novac. To je meni jako ružno izgledalo, čak uvredljivo, na način da je rekao da sve ispunjavam, od znanja do dokumentacije, sve imam, ali nema ono - najbitnije“, priča naša sagovornica.
Veliki broj pritužbi
I profesor istorije iz Banje Luke Dušan Jokić na konkursima za posao odbijen je oko stotinu puta. Dosjetio se da od svojih i odbijenica njegovih prijatelja napravi izložbu i pokaže je Banjalučanima. Poruka je bila jednostavna: posao u BiH se ne može dobiti bez veze, ili kako Dušan kaže - štele. Naročito u prosvjeti, dodaje on:
„Uvijek sam predlagao da se u rodbinske veze uvede i odrednica štele - štela od tetke, štela od strica itd. Sve je namještaljka, da se ne lažemo. Ko tvrdi drugačije, taj onda ili je baš sretan u životu ili je lud.“
Slično iskustvo sa pronalaskom posla u državnoj službi imala je i Jelena iz Sarajeva. Njoj je otvoreno rečeno da je konkurs na koji se prijavila namješten i da nema šta da traži među kandidatima:
„S obzirom da sam dugo radila u nevladinom sektoru i dosta smo sarađivali s određenim ministarstvima i državnim službenicima, i jednu osobu iz tog ministarstva sam srela i rekla sam da sam aplicirala na poziciju pripravnika i pitala sam otvoreno:’Recite mi mogu li se nadati ili ne, je li to neka štela i imate li ikakve informacije?’ Taj gospodin je rekao:’Stiglo je jako puno prijava i sve se već zna, nemoj se uopšte nadati.’“
Namještanje konkursa je veliki problem u BiH, i TI je primio veliki broj pritužbi na zapošljavanje putem ovakvih konkursa, kaže Srđan Blagovčanin iz ove organizacije. Bilo bi logično da se nakon istupa visokog zvaničnika državnog ministarstva finansija oglasi i Tužilaštvo, kaže Blagovčanin.
„Da se pozove i taj visoki zvaničnik, ali da se otvori i istraga. Ja mislim da je postala javna tajna i da možete građane da o tome otvoreno pričaju, ali da imamo situaciju u kojoj se ne otvaraju postupci i ne pokreće istraga i utvrđuje odgovornost. Imali ste veliki broj primjera. Jedan eklatantan primjer je npr. gdje je, recimo, za proces deminiranja bila tražena diploma muzičke akademije. Takvih primjera imate na pretek, ali problem je da su reakcije često veoma spore i veoma često u potpunosti su izostajale“, zaključuje Blagovčanin.