Bosanskohercegovački političari već 20 godina pokušavaju da unište građansko jezgro Bosne i Hercegovine po kojem je bila prepoznatljiva. Ratne i poratne opstrukcije stranaka sa nacionalnim predznakom učinile su da je bh.društvo duboko podijeljeno, a građanski koncept daleka budućnost.
Političari su počeli da narode dijele i po njihovoj teritorijalnoj nastanjenosti, pa se „pravim“ Srbima, kako vole reći, smatraju samo oni koji žive na području Republike Srpske, a Hrvatima koji su članovi dva HDZ-a, po mogućnosti iz Hercegovine.
To najbolje ilustruje sjednica državnog parlamenta u četvrtak. Način na koji se ocjenjuje nacionalna pripadnost najbolje je oslikao Slavko Jovičić, iz Dodikovog SNSD-a:
„Mi branimo poziciju da ne bi u nekom narednom mandatu nas, iz RS i srpskog naroda, zadesila sudbina kao ova, a da ne bi neki opet Srbin bio iz Sarajeva, a zanemaren bilo koji predstavnik srpskog naroda, iz bilo
koje političke stranke iz RS. Dajte mogućnost legitimnim predstavnicima dva ova HDZ-a neka predstave svog kandidata, da poštujemo volju većinskog hrvatskog naroda“, kaže Jovičić.
Jovičićev istup ne treba da čudi ako se zna kakve izjave daje njegov stranački šef Milorad Dodik, koji smatra kako je srpski politički i vojni vrh 1992. bio u pravu što je krenuo u odbranu „srpskih prostora“ u BiH:
„Što možemo da dajemo, okupimo se kako bismo još jednom potvrdili nesumnjivu istinu - onda kada smo kretali bili smo u pravu. I to je kolosalni istorijski poduhvat i rezlutat onoga štto su političke i vojne snage toga vremena učinile na konsolidaciji odbrane RS. Moramo se vraćati i odavati posebnu pažnju i počast ljudima koji su rukovodili i vodili odbrambeni rat, koji su politički predstavljali narod“, rekao je Dodik.
Ekskluzivitet tri nacije
Ne treba ni podsjećati kako je politički i vojni vrh bosanskih Srba, o kome govori Dodik, završio u Haškom tribunalu odgovarajući za najteže ratne zločine i genocid nakon Drugog svjetskog rata.
No, ovakve izjave Dodika, čovjeka koji je na čelu stranke sa socijaldemokratskim predznakom, dovoljno govore šta pojedini političari misle o građanskoj opciji u BiH. Jer, kako kaže Aleksandar Trifunović, prvi čovjek banjalučkog on line magazina „Buka“, ako u BiH nisi nacionalista, odmah si sumnjiv:
„Biti građanin u BiH poprilična je hrabrost, jer u slučaju da se odlučite da budete građanin, vama se uskraćuje veliki broj prava. Znači, ova država je u svom ustavu napravljena kao ekskluzivitet za tri vodeće nacije u BiH.“
Dejtonski ustav promijenjen je pet godina nakon što je potpisan u dijelu koji se odnosi na ravnopravnost tri naroda, koji su do tog trenutka bili konstitutivni samo u entitetu u kojem žive, a u drugom manjina.
Ustavni sud BiH 2000. godine donio je odluku o konstitutivnosti svih na cijeloj teritoriji, no čini se kako je prije deset godina ta odluka bila bliže poimanju društvenih odnosa i građanskog principa nego sada. Kasim Trnka, profesor ustavnog prava, o tome kaže:
„Bez temeljite rekonstrukcije ustavnog uređenja i bez ugrađivanja dodatnih elemenata integracije, počevši od ljudskih prava, ovaj proces dobiva karakter čak nekontrolisanog produbljavanja razlika, pri čemu više niko ne govori o onome šta nas povezuje u BiH.“
Dugogodišnji novinar Mirko Šagolj na naše pitanje kakva je budućnost građanskog koncepta odgovara:
„Veći sam pesimista nego što sam bio 1995. ili 1996., jer mi se čini da se te podjele sve više i više učvršćuju.“
Filozofija etničkog zastrašivanja
Za psihologa Ibrahima Prohića građanska opcija je ojačala, što pokazuju rezultati oktobarskih izbora.
„Građanska opcija je civilizacijski superiorna, ona je u skladu sa evropskim trendovima. Nadati se da će onda ta opcija imati potporu međunarodnog faktora“, navodi Prohić.
„Ono što zagovara Dodik, i mnogi ljudi čak i u Sarajevu, to mora nestati s političke pozornice, to mora otići u smetljište povijesti. U protivnom niko od nas, ni naša djeca, nema budućnost“, kaže Rusmir Mahmutćehajić, direktor Međunarodnog foruma „Bosna“.
A da građanska opcija u Bosni i Hercegovini ima šansu potvrđuje i Slavo Kukić, profesor mostarskog sveučilišta i čovjek kome državni parlament u srijedu, i to entitetskim glasanjem, nije izglasao povjerenje za manadatara za sastav Vijeća ministara.
Onima koji su glasali protiv je je zasmetalo to što Kukić nije član HDZ-a, pa time ni autohtoni Hrvat. Evo kako, dan nakon mučne sjednice, za naš radio objašnjava tako snažnu odbranu nacionalnog u odnosu na građansko:
„Jasno je tim političkim igračima u političkoj areni da onog časa kada padne njihova filozofija etničkog zastrašivanja svoga naroda svim drugim narodima, u tom momentu pada i egzistencijalna osnova na kojoj su gradili veoma dobar život u prethodnih 20 godina. Ono što je elementarno pitanje: kad će malom čovjeku kojeg se svaki put zastrašuje, sve to udariti u glavu? To neće ići jednostavno. Ali, vjerujte, ne počnemo li danas, na početak ćemo uvijek morati čekati. Čim prije, to bolje.“
Političari su počeli da narode dijele i po njihovoj teritorijalnoj nastanjenosti, pa se „pravim“ Srbima, kako vole reći, smatraju samo oni koji žive na području Republike Srpske, a Hrvatima koji su članovi dva HDZ-a, po mogućnosti iz Hercegovine.
To najbolje ilustruje sjednica državnog parlamenta u četvrtak. Način na koji se ocjenjuje nacionalna pripadnost najbolje je oslikao Slavko Jovičić, iz Dodikovog SNSD-a:
„Mi branimo poziciju da ne bi u nekom narednom mandatu nas, iz RS i srpskog naroda, zadesila sudbina kao ova, a da ne bi neki opet Srbin bio iz Sarajeva, a zanemaren bilo koji predstavnik srpskog naroda, iz bilo
koje političke stranke iz RS. Dajte mogućnost legitimnim predstavnicima dva ova HDZ-a neka predstave svog kandidata, da poštujemo volju većinskog hrvatskog naroda“, kaže Jovičić.
Jovičićev istup ne treba da čudi ako se zna kakve izjave daje njegov stranački šef Milorad Dodik, koji smatra kako je srpski politički i vojni vrh 1992. bio u pravu što je krenuo u odbranu „srpskih prostora“ u BiH:
„Što možemo da dajemo, okupimo se kako bismo još jednom potvrdili nesumnjivu istinu - onda kada smo kretali bili smo u pravu. I to je kolosalni istorijski poduhvat i rezlutat onoga štto su političke i vojne snage toga vremena učinile na konsolidaciji odbrane RS. Moramo se vraćati i odavati posebnu pažnju i počast ljudima koji su rukovodili i vodili odbrambeni rat, koji su politički predstavljali narod“, rekao je Dodik.
Ekskluzivitet tri nacije
Ne treba ni podsjećati kako je politički i vojni vrh bosanskih Srba, o kome govori Dodik, završio u Haškom tribunalu odgovarajući za najteže ratne zločine i genocid nakon Drugog svjetskog rata.
'Biti građanin u BiH poprilična je hrabrost, jer u slučaju da se odlučite da budete građanin, vama se uskraćuje veliki broj prava', kaže Aleksandar Trifunović.
No, ovakve izjave Dodika, čovjeka koji je na čelu stranke sa socijaldemokratskim predznakom, dovoljno govore šta pojedini političari misle o građanskoj opciji u BiH. Jer, kako kaže Aleksandar Trifunović, prvi čovjek banjalučkog on line magazina „Buka“, ako u BiH nisi nacionalista, odmah si sumnjiv:
„Biti građanin u BiH poprilična je hrabrost, jer u slučaju da se odlučite da budete građanin, vama se uskraćuje veliki broj prava. Znači, ova država je u svom ustavu napravljena kao ekskluzivitet za tri vodeće nacije u BiH.“
Dejtonski ustav promijenjen je pet godina nakon što je potpisan u dijelu koji se odnosi na ravnopravnost tri naroda, koji su do tog trenutka bili konstitutivni samo u entitetu u kojem žive, a u drugom manjina.
Ustavni sud BiH 2000. godine donio je odluku o konstitutivnosti svih na cijeloj teritoriji, no čini se kako je prije deset godina ta odluka bila bliže poimanju društvenih odnosa i građanskog principa nego sada. Kasim Trnka, profesor ustavnog prava, o tome kaže:
„Bez temeljite rekonstrukcije ustavnog uređenja i bez ugrađivanja dodatnih elemenata integracije, počevši od ljudskih prava, ovaj proces dobiva karakter čak nekontrolisanog produbljavanja razlika, pri čemu više niko ne govori o onome šta nas povezuje u BiH.“
Dugogodišnji novinar Mirko Šagolj na naše pitanje kakva je budućnost građanskog koncepta odgovara:
„Veći sam pesimista nego što sam bio 1995. ili 1996., jer mi se čini da se te podjele sve više i više učvršćuju.“
Filozofija etničkog zastrašivanja
Za psihologa Ibrahima Prohića građanska opcija je ojačala, što pokazuju rezultati oktobarskih izbora.
„Građanska opcija je civilizacijski superiorna, ona je u skladu sa evropskim trendovima. Nadati se da će onda ta opcija imati potporu međunarodnog faktora“, navodi Prohić.
„Ono što zagovara Dodik, i mnogi ljudi čak i u Sarajevu, to mora nestati s političke pozornice, to mora otići u smetljište povijesti. U protivnom niko od nas, ni naša djeca, nema budućnost“, kaže Rusmir Mahmutćehajić, direktor Međunarodnog foruma „Bosna“.
A da građanska opcija u Bosni i Hercegovini ima šansu potvrđuje i Slavo Kukić, profesor mostarskog sveučilišta i čovjek kome državni parlament u srijedu, i to entitetskim glasanjem, nije izglasao povjerenje za manadatara za sastav Vijeća ministara.
Onima koji su glasali protiv je je zasmetalo to što Kukić nije član HDZ-a, pa time ni autohtoni Hrvat. Evo kako, dan nakon mučne sjednice, za naš radio objašnjava tako snažnu odbranu nacionalnog u odnosu na građansko:
„Jasno je tim političkim igračima u političkoj areni da onog časa kada padne njihova filozofija etničkog zastrašivanja svoga naroda svim drugim narodima, u tom momentu pada i egzistencijalna osnova na kojoj su gradili veoma dobar život u prethodnih 20 godina. Ono što je elementarno pitanje: kad će malom čovjeku kojeg se svaki put zastrašuje, sve to udariti u glavu? To neće ići jednostavno. Ali, vjerujte, ne počnemo li danas, na početak ćemo uvijek morati čekati. Čim prije, to bolje.“