Lična primanja poslanika i delegata u Parlamentu BiH odnedavno su sakrivena od očiju i ušiju javnosti jer, kako tvrde nadležni, tako kaže Zakon o radu u institucijama BiH.
Tako je automatski Zakon o slobodnom pristupu informacijama u BiH stavljen van snage, mada to zvanično niko nikada nije saopštio. Iako najneefikasniji a najplaćeniji u regionu, bh. parlamentarci odskora su od kritike javnosti i suda građana sakrili svoja enormna primanja.
Bh. parlamentarci najbolje su plaćeni u regionu iako po rezultatima i stanju u društvu daleko najneefikasniji, navode analize i ankete NVO u BiH. Prosječna mjesečna plata poslanika i delegata u Parlamentu BiH kreće se od dvije i po do tri i po hiljada eura, što je devet prosječnih plata ili 25 najnižih penzija u zemlji.
Kako bi se ova za bh. prilike enormna primanja sakrila od javnosti, odnedavno su i tajna jer su se nadležne službe u Parlamentu pozvale na Zakon o radu u institucijama BiH i ovu informacije uskratile, kaže analitičar Centra civilnih inicijativa Ivica Ćavar:
„Izračunali smo da jedan bh. parlamentarac zaradi za jedan mjesec primanja kolika ostvari jedan bh. umirovljenik za pune dvije godine. Očito je to zasmetalo onima koji su bili u vrhu te liste i pretpostavljam onima koji su bili najbolje plaćeni i dogodilo se da, kada smo tražili iste podatke za prvu polovicu prošle godine, smo od nadležnih službi Parlamentarne skupštine BiH dobili informaciju da su primanja zastupnika i delegata tajna u skladu sa Zakonom o radu u institucijama BiH.“
Nebuloza
Poslanik opozicionog SDP-a Mirjana Malić ne krije da za svoj profesionalni angažman u Parlamentu BiH mjesečno dobije nešto manje od 3.000 eura, te da nema razloga da se ove informacije kriju. Naročito ne od građana koji plaćaju porez i koji su takoreći poslodavci izabranima u Parlamentu, ali i državnoj vladi, dodaje Malić:
„Mi kao poslanici smo budžetski korsinici, dakle građani ne da imaju pravo nego moraju znati gdje i kako se troše budžetske pare.“
Na pitanje da li zna da su lična primanja i dohodak poslanika i delegata u Skupštini BiH prema važećem zakonu tajna, Malićeva odgovara:
„Nebuloza. Nema teoretske šanse da bilo kakva uredba može da prekrši to osnovno pravo, pogotovo što postoji Zakon o slobodi pristupa informacijama po kojem nijedna oficijelna stvar ne bi smjela, jer nema razloga, da bude tajna. Zaista je apsolutno nedopustivo.“
Ni nezavisni poslanik Momčilo Novaković, čija mjesečna primanja su takođe nešto manje od 3.000 eura, ne zna da su poslanička primanja preko noći postala tajnom:
„Ja to nisam zaista znao, ali ako jeste i ako to piše u zakonu, onda ja moram reći da sam ja apsolutno protiv takvog definisanja odnosa prema primanjima, i ne samo poslanika nego svih koji se bave javnim poslovima bilo u izvršnoj, bilo u zakonodavnoj, pa ako hoćete i sudskoj vlasti. Apsolutno sam protiv držanja u tajnosti jer ne vidim šta mi to imamo sakriti.“
Vrijeme zatvaranja kanala
Nekadašnja šefica centra za slobodan pristup informacijama i pomoćnik ombudsmena BiH Amira Krehić kaže da je tačno da Zakonom o radu u institucijama BiH pojedinačne isplate nisu za javnost. Istovremeno, dodaje Krehić, oni koji ga provode morali bi znati da je Zakon o slobodnom pristupu informacijama iznad onog koji primjenjuju zaštitnici bh. parlamentaraca:
„S obzirom da se radi o javnim zvaničnicima, o izabranim i imenovanim funkcionerima čiji se rad faktički finansira iz sredstava koja svi mi kao građani plaćamo koz poreze, prema odredbama Zakona o slobodi informacija, koji je lex sepcialis u odnosu na Zakon o radu u institucijama BiH, te isplate plaća i naknade koje primaju uposlenici u Parlamentu ne bi trebale da budu tajna.“
Međutim, podsjeća Krehić, ovo nije prvi put da oni koji donose zakone ujedno ih i krše:
„Od 2001. godine otkako je donesen Zakon o slobodi pristupa informacijama on se konstantno krši donošenjem svih zakona nakon 2001. godine, pa između ostalog i ovim zakonom. Dakle, očigledno postoji tendencija zloupotreba i izbjegavanja odgovornosti kada su u pitanju primjena ovoga zakona i generalno odgovornost javnih zvaničnika.“
Analitičari istovremeno smatraju da su bh. političari koji sjede u Parlamentu svjesni činjenice da za napredak zemlje i boljitak bh. društva ne čine ništa. Zbog toga i pribjegavaju ovakvim mjerama koje predstavljaju opasnost i znak za uzbunu i za medije i za javnost, ističe profesor banjalučkog Univerziteta Ivan Šijaković:
„Onda će sutra isti taj princip primjeniti za neku drugu oblast, za neki drugi stav i ponašanje, i tako će se polako sužavati kanal onoga što medijima može biti dostupno i što je obaveza da im se dostavi. Mislim da je polako vrijeme zatvaranja kanala u društvu kojima mediji slobodno prilaze, da će sada nastupiti ta faza u brojnim oblastima.“
Tako je automatski Zakon o slobodnom pristupu informacijama u BiH stavljen van snage, mada to zvanično niko nikada nije saopštio. Iako najneefikasniji a najplaćeniji u regionu, bh. parlamentarci odskora su od kritike javnosti i suda građana sakrili svoja enormna primanja.
Bh. parlamentarci najbolje su plaćeni u regionu iako po rezultatima i stanju u društvu daleko najneefikasniji, navode analize i ankete NVO u BiH. Prosječna mjesečna plata poslanika i delegata u Parlamentu BiH kreće se od dvije i po do tri i po hiljada eura, što je devet prosječnih plata ili 25 najnižih penzija u zemlji.
Kako bi se ova za bh. prilike enormna primanja sakrila od javnosti, odnedavno su i tajna jer su se nadležne službe u Parlamentu pozvale na Zakon o radu u institucijama BiH i ovu informacije uskratile, kaže analitičar Centra civilnih inicijativa Ivica Ćavar:
„Izračunali smo da jedan bh. parlamentarac zaradi za jedan mjesec primanja kolika ostvari jedan bh. umirovljenik za pune dvije godine. Očito je to zasmetalo onima koji su bili u vrhu te liste i pretpostavljam onima koji su bili najbolje plaćeni i dogodilo se da, kada smo tražili iste podatke za prvu polovicu prošle godine, smo od nadležnih službi Parlamentarne skupštine BiH dobili informaciju da su primanja zastupnika i delegata tajna u skladu sa Zakonom o radu u institucijama BiH.“
Nebuloza
Prosječna mjesečna plata poslanika i delegata u Parlamentu BiH kreće se od dvije i po do tri i po hiljada eura, što je devet prosječnih plata ili 25 najnižih penzija u zemlji.
„Mi kao poslanici smo budžetski korsinici, dakle građani ne da imaju pravo nego moraju znati gdje i kako se troše budžetske pare.“
Na pitanje da li zna da su lična primanja i dohodak poslanika i delegata u Skupštini BiH prema važećem zakonu tajna, Malićeva odgovara:
„Nebuloza. Nema teoretske šanse da bilo kakva uredba može da prekrši to osnovno pravo, pogotovo što postoji Zakon o slobodi pristupa informacijama po kojem nijedna oficijelna stvar ne bi smjela, jer nema razloga, da bude tajna. Zaista je apsolutno nedopustivo.“
Ni nezavisni poslanik Momčilo Novaković, čija mjesečna primanja su takođe nešto manje od 3.000 eura, ne zna da su poslanička primanja preko noći postala tajnom:
„Ja to nisam zaista znao, ali ako jeste i ako to piše u zakonu, onda ja moram reći da sam ja apsolutno protiv takvog definisanja odnosa prema primanjima, i ne samo poslanika nego svih koji se bave javnim poslovima bilo u izvršnoj, bilo u zakonodavnoj, pa ako hoćete i sudskoj vlasti. Apsolutno sam protiv držanja u tajnosti jer ne vidim šta mi to imamo sakriti.“
Vrijeme zatvaranja kanala
Nekadašnja šefica centra za slobodan pristup informacijama i pomoćnik ombudsmena BiH Amira Krehić kaže da je tačno da Zakonom o radu u institucijama BiH pojedinačne isplate nisu za javnost. Istovremeno, dodaje Krehić, oni koji ga provode morali bi znati da je Zakon o slobodnom pristupu informacijama iznad onog koji primjenjuju zaštitnici bh. parlamentaraca:
„S obzirom da se radi o javnim zvaničnicima, o izabranim i imenovanim funkcionerima čiji se rad faktički finansira iz sredstava koja svi mi kao građani plaćamo koz poreze, prema odredbama Zakona o slobodi informacija, koji je lex sepcialis u odnosu na Zakon o radu u institucijama BiH, te isplate plaća i naknade koje primaju uposlenici u Parlamentu ne bi trebale da budu tajna.“
Međutim, podsjeća Krehić, ovo nije prvi put da oni koji donose zakone ujedno ih i krše:
„Od 2001. godine otkako je donesen Zakon o slobodi pristupa informacijama on se konstantno krši donošenjem svih zakona nakon 2001. godine, pa između ostalog i ovim zakonom. Dakle, očigledno postoji tendencija zloupotreba i izbjegavanja odgovornosti kada su u pitanju primjena ovoga zakona i generalno odgovornost javnih zvaničnika.“
Analitičari istovremeno smatraju da su bh. političari koji sjede u Parlamentu svjesni činjenice da za napredak zemlje i boljitak bh. društva ne čine ništa. Zbog toga i pribjegavaju ovakvim mjerama koje predstavljaju opasnost i znak za uzbunu i za medije i za javnost, ističe profesor banjalučkog Univerziteta Ivan Šijaković:
„Onda će sutra isti taj princip primjeniti za neku drugu oblast, za neki drugi stav i ponašanje, i tako će se polako sužavati kanal onoga što medijima može biti dostupno i što je obaveza da im se dostavi. Mislim da je polako vrijeme zatvaranja kanala u društvu kojima mediji slobodno prilaze, da će sada nastupiti ta faza u brojnim oblastima.“