Nakon potpisivanja Sporazuma o slobodnoj trgovini, pivarska industrija u BiH našla se pred problemom prekomjernog uvoza piva. Iako pivari već godinama ukazuje nadležnim institucijama da bi trebalo da zaštite domaću proizvodnju, što je i samim Sporazumom o slobodnoj trgovini predviđeno, do danas nadležne institucije nisu našle za shodno da nešto preduzmu u vezi sa tim pitanjem.
Ukoliko država ne zaštiti domaću proizvodnju, u narednih nekoliko godina kompletna pivarska industrija naći će se pred kolapsom, kažu u Upravi Banjalučke pivare. Potparol Banjalučke pivare Milka Trubarac ističe da se ova pivara zbog nelojalne konkurencije i nedovoljne iskorištenosti proizvodnih kapaciteta nalazi u ozbiljniim problemima.
„Akumulirani gubici preduzeća popeli su se na 62,4 miliona maraka, a iskorištenost kapaciteta već godinama se kreće oko 30 odsto. Da bi Banjalučka pivara pozitivno poslovala, trebalo bi da ima trebalo iskorištenost kapaciteta od oko 60 odsto“, navodi Trubarac.
U prošloj godini uvoz piva u BiH iznosio je 60 posto ukupne prodaje piva, po čemu je ubjedljivo prva u Evropi. Prosječan uvoz piva u Evropi je oko 13 posto. BiH je jedinstven primjer u svijetu, kaže direktor Bihaćke pivovare i predsjednik Grupacije pivarske industrije u BiH Edin Ibrahimpašić.
„Vi imate slučaj u Sloveniji da je ovaj uvoz maksimalno dva ili tri posto, u Srbiji pet do šest, Hrvatskoj do desetak - to je sve opet zbog ovih jakih kompanija koje uvoze te brendove iz drugih država koji se ne proizvode u Srbiji i Hrvatskoj, i imate BiH koja je dostigla 65 posto. Takvu sliku nemate nigdje u svijetu“, tvrdi Ibrahimpašić.
Velike kompanije, poput Star Beva, Carlsberga i Heinekena, su procijenile da su njihova ulaganja u pivare u Srbiji i Hrvatskoj dovoljna, te da pomoću postojećih zakonskih odredbi CEFTA mogu nesmetano i bez ikakvih nameta ući i na tržište BiH, pri tome ne ulažući nijednu marku u budžet BiH, kaže Trubarac.
„One na tržište BiH plasiraju oko 90 odsto uvoznog piva. Svaka od tih kompanija ima svoju mrežu pivara u regionu i one svoj položaj u regionu koriste da bi uništile domaću pivarsku industriju. Iako u BiH plasiraju ogromne količine svog piva, te tri multinacionalne kompanije za sve ove godine nisu uložile nijednu marku u BiH“, navodi Trubarac.
Godišnji uvoz 12.000 šlepera
Pa iako su domaći pivari od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa tražili da poduzmu korake u cilju smanjenja uvoza piva, u junu su dobili odgovor u kojem se ističe da nema osnova za poduzimanje nikakvih mjera, te da proizvodnja piva u BiH nije ugrožena.
Ibrahimpašić razočarano kaže da je tokom posljednje tri godine prikupljen veliki broj relevantnih podataka o prekomjernom uvozu piva i u pet navrata su dostavljani na uvid, međutim, svih pet puta ovo ministarstvo osporilo je osnove njihove argumentacije.
„Dvanaest hiljada šlepera piva se godišnje uvozi u BiH, dok je naš izvoz simboličan - negdje tristotinjak šlepera, i to svih pet pivovara, a u biti postoji sporazum CEFTA - sporazum koji mi pozdravljamo i pohvaljujemo - koji isključivo poznaje trgovinski balans, a nikako disbalans“, tvrdi Ibrahimpašić.
„Znači svake godine u BiH se uveze 12.000 šlepera piva. To je oko 140 miliona maraka na godišnjem nivou. Kada bi se oni poredali jedan do drugog, to bi bila oko 150 kilometara duga kolona", kaže Milka Trubarac.
Igor Gavran, iz Vanjskotrgovinske komore BiH, smatra da za ovakvo ponašanje vlasti u BiH nema objašnjenja:
„Institucije koje imamo i koje to mogu da učine, to ne čine opet samo zato što neko u državi ko je za to nadležan to neće da učini. Ne postoji nikakav objektivan razlog što se to dešava. Kako onda da se bilo čemu nada bilo koji poljoprivredni ili drugi proizvođač koji je jednako ugrožen prekomjernim uvozom, ako njegova država odbija da ga zaštiti čak i kada ispuni najzahtjevnije svjetske norme, kada nijedna strana država ne bi mogla da ospori primjenu takvih mjera: jednostavno, mi na tom terenu imamo podršku stranom lobiju i podršku stranoj privredi umjesto domaćoj“, kaže Gavran.
Prema mišljenju ekonomske analitičarke Svjetlane Cenić, pivarska industrija je očit primjer kako bh. političari više štite interese Srbije i Hrvatske nego domaće proizvođače.
„Ja nisam od onih koji misli da je protekcionizam rješenje. Nisam od onih uopšte koji misle da treba beskrajno štititi našu proizvodnju i spriječavati konkurenciju, ali jesam za to da ipak se mora voditi računa prevashodno o domaćoj proizvodnji, a ne da nam je zaštićeniji onaj iz Hrvatske ili onaj iz Srbije nego što je to domaća proizvodnja“, navodi Cenić.
Ukoliko se ovakva situacija nastavi u narednim godinama, pivari smatraju da će sa radom prestati sve bh. pivare, što će istovremeno značiti i gubitak hiljada radnih mjesta.
Ukoliko država ne zaštiti domaću proizvodnju, u narednih nekoliko godina kompletna pivarska industrija naći će se pred kolapsom, kažu u Upravi Banjalučke pivare. Potparol Banjalučke pivare Milka Trubarac ističe da se ova pivara zbog nelojalne konkurencije i nedovoljne iskorištenosti proizvodnih kapaciteta nalazi u ozbiljniim problemima.
„Akumulirani gubici preduzeća popeli su se na 62,4 miliona maraka, a iskorištenost kapaciteta već godinama se kreće oko 30 odsto. Da bi Banjalučka pivara pozitivno poslovala, trebalo bi da ima trebalo iskorištenost kapaciteta od oko 60 odsto“, navodi Trubarac.
Akumulirani gubici Banjalučke pivare popeli su se na 62,4 miliona maraka, a iskorištenost kapaciteta već godinama se kreće oko 30 odsto.
U prošloj godini uvoz piva u BiH iznosio je 60 posto ukupne prodaje piva, po čemu je ubjedljivo prva u Evropi. Prosječan uvoz piva u Evropi je oko 13 posto. BiH je jedinstven primjer u svijetu, kaže direktor Bihaćke pivovare i predsjednik Grupacije pivarske industrije u BiH Edin Ibrahimpašić.
„Vi imate slučaj u Sloveniji da je ovaj uvoz maksimalno dva ili tri posto, u Srbiji pet do šest, Hrvatskoj do desetak - to je sve opet zbog ovih jakih kompanija koje uvoze te brendove iz drugih država koji se ne proizvode u Srbiji i Hrvatskoj, i imate BiH koja je dostigla 65 posto. Takvu sliku nemate nigdje u svijetu“, tvrdi Ibrahimpašić.
Velike kompanije, poput Star Beva, Carlsberga i Heinekena, su procijenile da su njihova ulaganja u pivare u Srbiji i Hrvatskoj dovoljna, te da pomoću postojećih zakonskih odredbi CEFTA mogu nesmetano i bez ikakvih nameta ući i na tržište BiH, pri tome ne ulažući nijednu marku u budžet BiH, kaže Trubarac.
„One na tržište BiH plasiraju oko 90 odsto uvoznog piva. Svaka od tih kompanija ima svoju mrežu pivara u regionu i one svoj položaj u regionu koriste da bi uništile domaću pivarsku industriju. Iako u BiH plasiraju ogromne količine svog piva, te tri multinacionalne kompanije za sve ove godine nisu uložile nijednu marku u BiH“, navodi Trubarac.
Godišnji uvoz 12.000 šlepera
Pa iako su domaći pivari od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa tražili da poduzmu korake u cilju smanjenja uvoza piva, u junu su dobili odgovor u kojem se ističe da nema osnova za poduzimanje nikakvih mjera, te da proizvodnja piva u BiH nije ugrožena.
Ibrahimpašić razočarano kaže da je tokom posljednje tri godine prikupljen veliki broj relevantnih podataka o prekomjernom uvozu piva i u pet navrata su dostavljani na uvid, međutim, svih pet puta ovo ministarstvo osporilo je osnove njihove argumentacije.
U Vanjskotrgovinskoj komiri BiH kažu kako propisi praktično daju podršku stranom lobiju i podršku stranoj privredi umjesto domaćoj.
„Dvanaest hiljada šlepera piva se godišnje uvozi u BiH, dok je naš izvoz simboličan - negdje tristotinjak šlepera, i to svih pet pivovara, a u biti postoji sporazum CEFTA - sporazum koji mi pozdravljamo i pohvaljujemo - koji isključivo poznaje trgovinski balans, a nikako disbalans“, tvrdi Ibrahimpašić.
„Znači svake godine u BiH se uveze 12.000 šlepera piva. To je oko 140 miliona maraka na godišnjem nivou. Kada bi se oni poredali jedan do drugog, to bi bila oko 150 kilometara duga kolona", kaže Milka Trubarac.
Igor Gavran, iz Vanjskotrgovinske komore BiH, smatra da za ovakvo ponašanje vlasti u BiH nema objašnjenja:
„Institucije koje imamo i koje to mogu da učine, to ne čine opet samo zato što neko u državi ko je za to nadležan to neće da učini. Ne postoji nikakav objektivan razlog što se to dešava. Kako onda da se bilo čemu nada bilo koji poljoprivredni ili drugi proizvođač koji je jednako ugrožen prekomjernim uvozom, ako njegova država odbija da ga zaštiti čak i kada ispuni najzahtjevnije svjetske norme, kada nijedna strana država ne bi mogla da ospori primjenu takvih mjera: jednostavno, mi na tom terenu imamo podršku stranom lobiju i podršku stranoj privredi umjesto domaćoj“, kaže Gavran.
Prema mišljenju ekonomske analitičarke Svjetlane Cenić, pivarska industrija je očit primjer kako bh. političari više štite interese Srbije i Hrvatske nego domaće proizvođače.
„Ja nisam od onih koji misli da je protekcionizam rješenje. Nisam od onih uopšte koji misle da treba beskrajno štititi našu proizvodnju i spriječavati konkurenciju, ali jesam za to da ipak se mora voditi računa prevashodno o domaćoj proizvodnji, a ne da nam je zaštićeniji onaj iz Hrvatske ili onaj iz Srbije nego što je to domaća proizvodnja“, navodi Cenić.
Ukoliko se ovakva situacija nastavi u narednim godinama, pivari smatraju da će sa radom prestati sve bh. pivare, što će istovremeno značiti i gubitak hiljada radnih mjesta.