BiH ima odličnu zakonsku regulativu kada je riječ o zaštiti intelektualnog vlasništva, ali zbog toga što se zakoni dovoljno ne primjenjuju, na svakom koraku se mogu kupiti kopirani nosači zvuka i slike. Veliki problem je takođe i u tekstilnoj industriji te u nezakonitom korištenju kompjuterskih softvera.
U glavnoj sarajevskoj ulici na svakom koraku možete kupiti kopije najnovijih filmova, što domaćih, što stranih. Slično je i sa muzikom. Cijene povoljne. U prosjeku dva i po eura nosač zvuka ili slike. Jedan od prodavaca kaže:
''Jedan DVD košta 5 KM.''
Da je u Sarajevu lako kupiti i pronaći piratski snimak nekih od najnovijih filmova uvjerili smo se i stotinu metara niže, takođe u centru grada. Prodavač nam kaže da film 'Parada' košta pet konvertibilnih maraka, te da je snimak 'dobar'. Na pitanje šta znači 'dobar', odgovara:
"DVD snimak, samo fali MENU da bude original."
Zbog povoljnijih cijena ali i očito loše finansijske inspekcije, građani se radije odlučuju da kupuju na ulici, takozvane pirate, nego u specijaliziranim prodavnicama gdje se prodaju orginalni DVD-ijevi i CD-ovi, koji su tri ili četiri puta skuplji.
No ni ulična prodaja više ne ide baš najbolje, jer mladi kada žele da pogledaju film ili odslušaju neki novi muzički album to skinu sa interneta. Jednostavnije je i jeftinije, kažu nam oni koje smo anketirali na sarajevskim ulicama:
''Obično ne kupujem, skinem s interneta, jeftinije je.''
''Uopšte ne kupujem, gledam na internetu, najjednostavnije.''
BiH je prije dvije godine usvojila set zakona koji regulišu oblast intelektualne svojine. Riječ je o setu zakona koji su potpuno usklađeni sa zakonodavstvom Evropske unije i slični srodnim zakonima u naprednim zemljama.
''Ova oblast je regulisana Zakonom o autorskom i srodnim pravima, Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava, zatim zakonima koji regulišu oblast industrijske svojine kao što su Zakon o patentima, Zakon o žigu, Zakon o industrijskom dizajnu i još par drugih.'', pojašnjava advokat Mirna Lalić.
Ukoliko postoji dobar zakonski okvir, logično slijedeće pitanje je kako se primjenjuju ovi zakoni?
''Zavisi od vrste prava, naravno. Autorska prava se krše svakodnevno i na različite načine u zavisnosti da li govorimo o muzičkoj industriji, da li govorimo o filmskoj industriji, o softverskoj industriji ili drugim. Može biti u vidu krivotvorenja određenih zaštićenih znakova, odnosno žigova, to takođe vidimo u tekstilnoj industriji, u prodaji proizvoda široke potrošnje i mnogim drugim vidovima. Jednostavno, to je nešto što nije iskorijenjeno ni u naprednim zemljama pa svakako nije ni kod nas. Cilj zakona je da nadležne instituicije rade u onom obimu u kojem mogu to dovest na nekakav minimalan nivo'', kaže Mirna Lalić.
Sukob među zaštitnicima prava
Oformljen je i državni Institut za zaštitu intelektualnog vlasništva i nadležni tvrde da je stanje u ovoj oblasti danas mnogo bolje nego ranijih godina. Direktorica ovog Instituta danas nije imala vremena da odgovara na novinarska pitanja. Na njihovoj web stranici objašnjeno je šta tačno znači intelektualno vlasništvo:
- Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje koja je plod ljudskog intelekta pripada njezinom stvaratelju te, pod određenim uvjetima, predstavlja njegovo intelektualno vlasništvo. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo.
A da se u BiH od svega mora praviti problem, da ne kažemo cirkus, pokazuje i sukob između državnog Instituta i Agencije za zastupanje i zaštitu autorskih prava 'Sine Qua Non'. Ova Agencija, naime, nezadovoljna je izvještajem koji je Institut predstavio Vijeću ministara BiH.
''Kako objasniti činjenicu da agencija 'Sine Qua Non' uopšte nije imala pojma da je Institut napravio nekakav izvještaj i da se on usvaja na Vijeću ministara BiH, Ustavno- pravnoj komisiji i pred Predstavničkim domom Parlamenta BiH'", kaže predsjednica društva 'Sine Qua Non' Amela Hadrović Hasanefendić.
U međuvremenu, stvoreno je novo udruženje koje pretenduje da se takođe bavi kolektivnom zaštitom autorskih prava. Riječ je o Udruženju autora i muzičkih stvaralaca BiH – AMOS.
''Autori prije svega, koji su zainteresirani i moralno i materijalno da se ti zakoni provode, treba da upotrijebe svoj uticaj i da javno, jasno i glasno u ovom momentu uzviknu da treba da prestanemo sa flagrantnim kršenjem autorskih prava'', navodi sekretar ovog udruženja i bivši direktor 'Sine Qua Non' Mirza Hajrić.
Zbog čega AMOS i Sine Qua Non ne mogu da sarađuju možda najbolje objašnjava činjenica da novo zakonodavstvo podrazumijeva da do avgusta 2012. godine treba da se izdaju nove licence organizacijama koje će zastupati autorska fonografska i izvođačka prava.
''Postoje dva aplikanta do sada za to je dosadašnja 'Sine Qua Non' organizacija koja je privatno preduzeće, ali će morati aplicirati kao udruženje građana i sa druge strane novi aplikant koji je ustvari najstarije takvo udruženje u BiH, to je Udruženju autora i muzičkih stvaralaca BiH – AMOS, koji je pod devizom; 'Želimo vratiti dozvolu kući'' aplicirao Institutu za licencu za zaštitu svojih autorskih prava'', pojašnjava Reuf Herić, predsjednik asocijacije privatnih elektronskih medija.
Na čijoj je strani predsjednik Asocijacije privatnih elektronskih medija jasno je iz ovako sročene izjave.
A dok se ne odluči ko će u BiH zastupati autorska i druga prava, svi se slažu u jednom da je situacija, kada je riječ o zaštiti intelektualnog vlasništva alarmantna, te da je potrebno da sve nadležne institucije utvrde finansijsko poslovanje svih kolektivnih organizacija kao i aspiranata na licencu.
U glavnoj sarajevskoj ulici na svakom koraku možete kupiti kopije najnovijih filmova, što domaćih, što stranih. Slično je i sa muzikom. Cijene povoljne. U prosjeku dva i po eura nosač zvuka ili slike. Jedan od prodavaca kaže:
''Jedan DVD košta 5 KM.''
Da je u Sarajevu lako kupiti i pronaći piratski snimak nekih od najnovijih filmova uvjerili smo se i stotinu metara niže, takođe u centru grada. Prodavač nam kaže da film 'Parada' košta pet konvertibilnih maraka, te da je snimak 'dobar'. Na pitanje šta znači 'dobar', odgovara:
"DVD snimak, samo fali MENU da bude original."
Zbog povoljnijih cijena ali i očito loše finansijske inspekcije, građani se radije odlučuju da kupuju na ulici, takozvane pirate, nego u specijaliziranim prodavnicama gdje se prodaju orginalni DVD-ijevi i CD-ovi, koji su tri ili četiri puta skuplji.
No ni ulična prodaja više ne ide baš najbolje, jer mladi kada žele da pogledaju film ili odslušaju neki novi muzički album to skinu sa interneta. Jednostavnije je i jeftinije, kažu nam oni koje smo anketirali na sarajevskim ulicama:
''Obično ne kupujem, skinem s interneta, jeftinije je.''
''Uopšte ne kupujem, gledam na internetu, najjednostavnije.''
BiH je prije dvije godine usvojila set zakona koji regulišu oblast intelektualne svojine. Riječ je o setu zakona koji su potpuno usklađeni sa zakonodavstvom Evropske unije i slični srodnim zakonima u naprednim zemljama.
''Ova oblast je regulisana Zakonom o autorskom i srodnim pravima, Zakonom o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava, zatim zakonima koji regulišu oblast industrijske svojine kao što su Zakon o patentima, Zakon o žigu, Zakon o industrijskom dizajnu i još par drugih.'', pojašnjava advokat Mirna Lalić.
Ukoliko postoji dobar zakonski okvir, logično slijedeće pitanje je kako se primjenjuju ovi zakoni?
''Zavisi od vrste prava, naravno. Autorska prava se krše svakodnevno i na različite načine u zavisnosti da li govorimo o muzičkoj industriji, da li govorimo o filmskoj industriji, o softverskoj industriji ili drugim. Može biti u vidu krivotvorenja određenih zaštićenih znakova, odnosno žigova, to takođe vidimo u tekstilnoj industriji, u prodaji proizvoda široke potrošnje i mnogim drugim vidovima. Jednostavno, to je nešto što nije iskorijenjeno ni u naprednim zemljama pa svakako nije ni kod nas. Cilj zakona je da nadležne instituicije rade u onom obimu u kojem mogu to dovest na nekakav minimalan nivo'', kaže Mirna Lalić.
Sukob među zaštitnicima prava
Oformljen je i državni Institut za zaštitu intelektualnog vlasništva i nadležni tvrde da je stanje u ovoj oblasti danas mnogo bolje nego ranijih godina. Direktorica ovog Instituta danas nije imala vremena da odgovara na novinarska pitanja. Na njihovoj web stranici objašnjeno je šta tačno znači intelektualno vlasništvo:
- Kreativna ili umjetnička realizacija neke ideje koja je plod ljudskog intelekta pripada njezinom stvaratelju te, pod određenim uvjetima, predstavlja njegovo intelektualno vlasništvo. Iako neopipljivo u fizičkom smislu, intelektualno vlasništvo ima sve karakteristike imovine, pa se ono može kupiti, prodati, licencirati, zamijeniti, pokloniti, naslijediti kao i svako drugo vlasništvo.
A da se u BiH od svega mora praviti problem, da ne kažemo cirkus, pokazuje i sukob između državnog Instituta i Agencije za zastupanje i zaštitu autorskih prava 'Sine Qua Non'. Ova Agencija, naime, nezadovoljna je izvještajem koji je Institut predstavio Vijeću ministara BiH.
''Kako objasniti činjenicu da agencija 'Sine Qua Non' uopšte nije imala pojma da je Institut napravio nekakav izvještaj i da se on usvaja na Vijeću ministara BiH, Ustavno- pravnoj komisiji i pred Predstavničkim domom Parlamenta BiH'", kaže predsjednica društva 'Sine Qua Non' Amela Hadrović Hasanefendić.
U međuvremenu, stvoreno je novo udruženje koje pretenduje da se takođe bavi kolektivnom zaštitom autorskih prava. Riječ je o Udruženju autora i muzičkih stvaralaca BiH – AMOS.
''Autori prije svega, koji su zainteresirani i moralno i materijalno da se ti zakoni provode, treba da upotrijebe svoj uticaj i da javno, jasno i glasno u ovom momentu uzviknu da treba da prestanemo sa flagrantnim kršenjem autorskih prava'', navodi sekretar ovog udruženja i bivši direktor 'Sine Qua Non' Mirza Hajrić.
Zbog čega AMOS i Sine Qua Non ne mogu da sarađuju možda najbolje objašnjava činjenica da novo zakonodavstvo podrazumijeva da do avgusta 2012. godine treba da se izdaju nove licence organizacijama koje će zastupati autorska fonografska i izvođačka prava.
''Postoje dva aplikanta do sada za to je dosadašnja 'Sine Qua Non' organizacija koja je privatno preduzeće, ali će morati aplicirati kao udruženje građana i sa druge strane novi aplikant koji je ustvari najstarije takvo udruženje u BiH, to je Udruženju autora i muzičkih stvaralaca BiH – AMOS, koji je pod devizom; 'Želimo vratiti dozvolu kući'' aplicirao Institutu za licencu za zaštitu svojih autorskih prava'', pojašnjava Reuf Herić, predsjednik asocijacije privatnih elektronskih medija.
Na čijoj je strani predsjednik Asocijacije privatnih elektronskih medija jasno je iz ovako sročene izjave.
A dok se ne odluči ko će u BiH zastupati autorska i druga prava, svi se slažu u jednom da je situacija, kada je riječ o zaštiti intelektualnog vlasništva alarmantna, te da je potrebno da sve nadležne institucije utvrde finansijsko poslovanje svih kolektivnih organizacija kao i aspiranata na licencu.