Većina nevladinih organizacija u BiH, uprkos prefiksu koje nose, finansira se iz budžeta vlada na svim nivoima vlasti, i u tome ne vide ništa sporno. Štaviše, smatraju da trebaju dobijati i više novca iz budžeta.
Da se radi o profitabilnoj djelatnosti, pokazuje i primjer da je od 2005. do danas u toj zemlji osnovano preko tri hiljade organizacija koje sebe zovu nevladinim. Među njima ima različitih - od ribolovaca, lovaca do ratnih vojnih invalida, pa čak i onih koje propagiraju fašističku ideologiju. To ne treba da čudi, ako se u obzir uzme činjenica da su za njihovo osnivanje potrebna samo tri člana.
U Bosni i Hercegovini, prema posljednjim podacima, postoji preko 12.000 nevladinih organizacija. Da se radi o profitabilnoj djalatnosti, pokazuje i primjer da je u odnosu na 2005. danas broj nevladinog sektora povećan za tri hiljade. Većina njih gotovo da ne radi ništa, a novac koji dobijaju od donacija, uglavnom troše na organizovanje javnih rasprava, okruglih stolova i tribina, kaže Ismet Sejfija, kome je tema doktorske disertacije bila upravo funkcionisanje nevladinog sektora u BiH:
„Sigurno je da kroz taj sektor u BiH stiže veliki novac. Isto tako je sigurno da taj novac praktički ostaje bez neke zvanične kontrole, odnosno tek djelimično je pokriven kontrolom državnih institucija. Normalno bi bilo da on krajnje transparentno dolazi u BiH i da se transparentno troši. Vjerovatno da su u nevladinom sektoru – a to se može potvrditi – primanja, recimo, daleko iznad nekog državnog prosjeka.“
Iako imaju prefiks „nevladine organizacije“, većina njih, zapravo, se finansira iz budžeta vlada na svim nivoima vlasti u BiH. Najveći korisnici među njima su udruženja ili savezi koji okupljaju nekadašnje borce i ratne vojne invalide. Jedan od apsurda je i da je u kategoriji budžetskih korisnika Savez koji okuplja demobilisane borce i koji ima više od 150 hiljada članova. Na godišnjem nivou od Federalne vlade dobijaju 30 hiljada eura.
Od toga novca, vršilac dužnosti predsjednika Nijaz Hodžić, iako ima ugostiteljski objekt, za svoj angažman u Savezu dobija preko pet stotina eura. Novac koji se dobija iz budžeta koristi se za aktivnosti Saveza, iako to nema nikakve veze sa organizacijom koja sebe smatra nevladinom:
„To je nevladina, nestranačka politička organizacija. Zasniva se na Programu rada, aktivnostima, obilježavanje značajnih datuma, godišnjica.“
Među onima koje novac dobijaju iz budžeta Vlade, a zovu se nevladinom organizacijom je i Udruženje «Majke enklave Srebrenice i Žepe». Godišnje dobijaju 10 hiljada eura, a ustupljen im je i besplatan prostor za korištenje. Bh. javnost je ostala šokirana kada je procurila informacija da su od jednog bh. operatera dobile 150 hiljada eura donacije, kao i da sin predsjednice Munire Subašić u privatne svrhe vozi džip čiji je vlasnik udruženje. Munira u svemu tome ne vidi ništa sporno:
„Pa nije od budžetskih korisnika. Kažu, mi smo korisnici njihovi. Mi plaćamo i telefon, i internet i sve živo. Dvostruko bi dali oni više, kad bi se otimalo. A nije to džip, bona, šta ti je. To se prodavalo po dvije hiljade eura. Sramota da se priča da je džip.“
Asocijacija Alumni centra za interdisciplinarne postdiplomske studije je nevladino udruženje, kako kažu, eksperata u području evropskih integracijskih procesa i ljudskih prava. Predsjednik Sanel Huskić, demograf po profesiji, je profesionalno zaposlen u udruženju i ne želi reći kolika mu je mjesečna plata. Na naše pitanje koliko koristi u privatnim poslovima svoje članstvo u udruženju, odgovara:
„Svi smo iskoristili na vrlo dobar i pozitivan način to znanje koje smo stekli.“
Sociolog Ivan Šijaković kaže kako je zapanjujući podatak da u tako maloj državi kakva je BiH postoji preko 12 hiljada nevladinih organizacija. Da su sva čuda u zemlji moguća, kaže Šijaković, pokazuje i primjer što se nevladina organizacija može osnovati ako ima samo tri člana, a nevladin sektor može biti i neko ko propagira fašističku ideologiju, što je slučaj sa nedavno osnovanim četničkim pokretom. Apsurdno je, ističe, i što Vlada finansira organizacije koje su registrovane kao nevladine:
„Vlada se tu ustvari dosetila da nađe još jedan način kako da im podeli neki novac i kako da ih ućutka da ne bi oni iznosili ozbiljno neke svoje zahteve i tražili nešto, već da to čine samo povremeno i formalno. To je faktički još jedna vrsta nepotrebnog troška za porezne obveznike i za budžet.“
Analitičarka Tanja Topić:
„Jedan dobar dio nevladinih organizacija živi isključivo od projekta do projekta i živi od donacija koje dolaze iz inostranstva. Drugi dio nevladinih, bolje reći vladinih organizacija, jeste u službi nacionalnih politika i kao takvi služe zapravo kao produžena ruka vladajućih struktura, gdje onda propagiraju politike određenih vlada.“
Nevladin sektor kakav je u Bosni i Hercegovini teško da može učiniti nešto za građane koji upravo od njih očekuju neku vrstu zaštite svojih prava. Posljedica je to, ocjenjuju analitičari, toga što akteri nevladinih organizacija i sami ne razumiju osnovne postulate demokratije, različitosti mišljenja i drugačijeg, iako rade čitav niz projekata, okruglih stolova i radionica upravo na tu temu.
Da se radi o profitabilnoj djelatnosti, pokazuje i primjer da je od 2005. do danas u toj zemlji osnovano preko tri hiljade organizacija koje sebe zovu nevladinim. Među njima ima različitih - od ribolovaca, lovaca do ratnih vojnih invalida, pa čak i onih koje propagiraju fašističku ideologiju. To ne treba da čudi, ako se u obzir uzme činjenica da su za njihovo osnivanje potrebna samo tri člana.
U Bosni i Hercegovini, prema posljednjim podacima, postoji preko 12.000 nevladinih organizacija. Da se radi o profitabilnoj djalatnosti, pokazuje i primjer da je u odnosu na 2005. danas broj nevladinog sektora povećan za tri hiljade. Većina njih gotovo da ne radi ništa, a novac koji dobijaju od donacija, uglavnom troše na organizovanje javnih rasprava, okruglih stolova i tribina, kaže Ismet Sejfija, kome je tema doktorske disertacije bila upravo funkcionisanje nevladinog sektora u BiH:
„Sigurno je da kroz taj sektor u BiH stiže veliki novac. Isto tako je sigurno da taj novac praktički ostaje bez neke zvanične kontrole, odnosno tek djelimično je pokriven kontrolom državnih institucija. Normalno bi bilo da on krajnje transparentno dolazi u BiH i da se transparentno troši. Vjerovatno da su u nevladinom sektoru – a to se može potvrditi – primanja, recimo, daleko iznad nekog državnog prosjeka.“
Iako imaju prefiks „nevladine organizacije“, većina njih, zapravo, se finansira iz budžeta vlada na svim nivoima vlasti u BiH. Najveći korisnici među njima su udruženja ili savezi koji okupljaju nekadašnje borce i ratne vojne invalide. Jedan od apsurda je i da je u kategoriji budžetskih korisnika Savez koji okuplja demobilisane borce i koji ima više od 150 hiljada članova. Na godišnjem nivou od Federalne vlade dobijaju 30 hiljada eura.
Od toga novca, vršilac dužnosti predsjednika Nijaz Hodžić, iako ima ugostiteljski objekt, za svoj angažman u Savezu dobija preko pet stotina eura. Novac koji se dobija iz budžeta koristi se za aktivnosti Saveza, iako to nema nikakve veze sa organizacijom koja sebe smatra nevladinom:
„To je nevladina, nestranačka politička organizacija. Zasniva se na Programu rada, aktivnostima, obilježavanje značajnih datuma, godišnjica.“
Među onima koje novac dobijaju iz budžeta Vlade, a zovu se nevladinom organizacijom je i Udruženje «Majke enklave Srebrenice i Žepe». Godišnje dobijaju 10 hiljada eura, a ustupljen im je i besplatan prostor za korištenje. Bh. javnost je ostala šokirana kada je procurila informacija da su od jednog bh. operatera dobile 150 hiljada eura donacije, kao i da sin predsjednice Munire Subašić u privatne svrhe vozi džip čiji je vlasnik udruženje. Munira u svemu tome ne vidi ništa sporno:
„Pa nije od budžetskih korisnika. Kažu, mi smo korisnici njihovi. Mi plaćamo i telefon, i internet i sve živo. Dvostruko bi dali oni više, kad bi se otimalo. A nije to džip, bona, šta ti je. To se prodavalo po dvije hiljade eura. Sramota da se priča da je džip.“
Asocijacija Alumni centra za interdisciplinarne postdiplomske studije je nevladino udruženje, kako kažu, eksperata u području evropskih integracijskih procesa i ljudskih prava. Predsjednik Sanel Huskić, demograf po profesiji, je profesionalno zaposlen u udruženju i ne želi reći kolika mu je mjesečna plata. Na naše pitanje koliko koristi u privatnim poslovima svoje članstvo u udruženju, odgovara:
„Svi smo iskoristili na vrlo dobar i pozitivan način to znanje koje smo stekli.“
Sociolog Ivan Šijaković kaže kako je zapanjujući podatak da u tako maloj državi kakva je BiH postoji preko 12 hiljada nevladinih organizacija. Da su sva čuda u zemlji moguća, kaže Šijaković, pokazuje i primjer što se nevladina organizacija može osnovati ako ima samo tri člana, a nevladin sektor može biti i neko ko propagira fašističku ideologiju, što je slučaj sa nedavno osnovanim četničkim pokretom. Apsurdno je, ističe, i što Vlada finansira organizacije koje su registrovane kao nevladine:
„Vlada se tu ustvari dosetila da nađe još jedan način kako da im podeli neki novac i kako da ih ućutka da ne bi oni iznosili ozbiljno neke svoje zahteve i tražili nešto, već da to čine samo povremeno i formalno. To je faktički još jedna vrsta nepotrebnog troška za porezne obveznike i za budžet.“
Analitičarka Tanja Topić:
„Jedan dobar dio nevladinih organizacija živi isključivo od projekta do projekta i živi od donacija koje dolaze iz inostranstva. Drugi dio nevladinih, bolje reći vladinih organizacija, jeste u službi nacionalnih politika i kao takvi služe zapravo kao produžena ruka vladajućih struktura, gdje onda propagiraju politike određenih vlada.“
Nevladin sektor kakav je u Bosni i Hercegovini teško da može učiniti nešto za građane koji upravo od njih očekuju neku vrstu zaštite svojih prava. Posljedica je to, ocjenjuju analitičari, toga što akteri nevladinih organizacija i sami ne razumiju osnovne postulate demokratije, različitosti mišljenja i drugačijeg, iako rade čitav niz projekata, okruglih stolova i radionica upravo na tu temu.