Nacionalistička retorika koja je sve prisutnija na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni zabrinula je evropske i svjetske zvaničnike, pa ne čudi da je i generalni sekretar NATO-a Anders Fog Rasmusen u utorak u Sarajevu apelovao na sve političare u BiH da prestanu sa takvom vrstom retorike kako bi se obezbijedilo postojanje BiH kao jedinstvene države. Istovremeno, Rasmusen je ponovio da je NATO spreman da pomaže BiH na njenom putu ka tom savezu, ali je Bosna i Hercegovina ta koja treba preći taj put:
„NATO daje veliki značaj postojanju funkcionalne države, jednog državnog entiteta koji može odlučno da djeluje. MAP znači naporan posao jer obuhvata cijeli spektar pitanja koja nisu povezana samo sa odbranom, kao što su pitanje uprave i ljudskih prava. Nikakve inicijative i izjave koje mogu da štete BiH neće biti korisne za državu i njenom putu ka NATO-u.“
Rasmusenova poruka o štetnosti izjava pojedinih političkih lidera u Bosni i Hercegovini otvara i pitanje - da li bi pristupanje BiH NATO savezu pomoglo unutrašnjoj stabilnosti države. Većina vojno-političkih analitičara smatra da bi, jer se ne radi samo o vojnom, već prvenstveno o političkom savezu.
Antonio Prlenda smatra da je ulazak BiH u Sjevernoatlantski savez višestruko pozitivan za državu. Prvo, jer se više nikada ne bi mogla ponoviti 1992. godina, drugo zbog toga što bi se bez NATO saveza Bosna i Hercegovina sama morala postarati za svoju odbranu.Ipak, najvažnijom Prlenda ocjenjuje unutrašnju stabilnost:
„Problem je što je kod nas politika takve vrste da ne ide nekim konzistentnim putem, nego se to zbog dnevne politike mijenja. Neke se stvari pokrenu, pa se uspore. I to je ono što nije dobro. Ali dobro je da će ti izbori kod nas ove godine proći, pa će nakon izbora vjerujem mnoge stvari ići brže.“
Ipak, ima i onih vojno-političkih analitičara koji ne misle kako bi NATO riješio sve bosanskohercegovačke probleme uključujući i unutrašnju stabilnost. Enes Zukanović kaže da se u BiH nastupa sa emocijama u tom smislu, ali da svijet ne funkcioniše na takav način:
„NATO je interesna organizacija. Prema tome neće NATO u svom sastavu Bosnu koja ima problem - i da se ti problemi prelijevaju na NATO i da NATO ima unutar sebe jedan takav problem. Budimo pragmatični pa se zapitajmo što bi mu to trebalo.“
Nisu dovoljne reforme u oblasti odbrane
Uspostavljanje jedinstvenog Ministarstva odbrane, formiranje Oružanih snaga BiH i zajednički stav svih kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine u NATO savez donedavno su bile najsvjetlije tačke vanjske i unutrašnje bosanskohercegovačke politike.
Uprkos jedinstvenom stavu sve trojice članova Predsjedništva kada je o pristupanju BiH u NATO savez riječ, u posljednjih nekoliko mjeseci to se dovodi u pitanje, posebno kada se radi o pojedinim predstavnicima vlasti u Republici Srpskoj. Zbog toga ne treba da čudi da je od nekadašnjih 90 posto, prema posljednjem provedenom istraživanju, za ulazak u NATO, sada opredijeljeno oko 75 posto Bosanaca i Hercegovaca.
Na stranu onih koji zagovaraju da BiH ne uđe u NATO svrstao se i vojni analitičar iz Banje Luke Gostimir Popović. On ne samo da ne vidi ništa dobro u tome već i kaže da će to, umjesto stabilnosti, donijeti nestabilnost:
„Ulazak i prilazak NATO-u je kontraproduktivno i o tom bi konačno trebalo prestati da se razmišlja.“
Ovakav stav koji se sve više zagovara u Republici Srpskoj ne samo da otežava približavanje BiH NATO savezu već dovodi i do zaključka kako bez članstva u toj sjevernoatlantskoj instituciji unutrašnja stabilnost neće biti moguća. To potvrđuje i vojni analitičar Neven Kazazović koji kaže da je NATO jedna vrsta kolektivne evropske sigurnosti na ovim prostorima:
„BiH, koja je bila ugrožena na razne načine u posljednjih 20 godina, na taj način postaje dio jednog sigurnosnog sistema.“
Bosna i Hercegovina, kako se navodi na zvaničnom sajtu Ministarstva odbrane, postigla je značajan napredak na putu kroz sveobuhvatan angažman na ispunjavanju svih obaveza koje sa sobom nosi NATO program Partnerstvo za mir. Tu se pominje i aktivno učešće bosanskohercegovačkih oružanih snaga u operacijama podrške miru širom svijeta, ali i angažman u regionalnim sigurnosnim inicijativama.
Ipak, čini se da to neće biti dovoljno. Reforme koje će morati da budu provedene i u drugim segmentima biće od presudne važnosti za njeno članstvo. Sve to će zavisiti od domaćih predstavnika vlasti koji će morati da prestanu sa retorikom kojom žele da probude nacionalne interese, i umjesto toga državu probliže evroatlantskom savezu. To je, uostalom, potvrdio i generalni sekretar NATO-a u Sarajevu, ponavljajući kako vrata tog saveza ostaju otvorena za Bosnu i Hercegovinu, a do nje je i da li će na njih ući.
„NATO daje veliki značaj postojanju funkcionalne države, jednog državnog entiteta koji može odlučno da djeluje. MAP znači naporan posao jer obuhvata cijeli spektar pitanja koja nisu povezana samo sa odbranom, kao što su pitanje uprave i ljudskih prava. Nikakve inicijative i izjave koje mogu da štete BiH neće biti korisne za državu i njenom putu ka NATO-u.“
Rasmusenova poruka o štetnosti izjava pojedinih političkih lidera u Bosni i Hercegovini otvara i pitanje - da li bi pristupanje BiH NATO savezu pomoglo unutrašnjoj stabilnosti države. Većina vojno-političkih analitičara smatra da bi, jer se ne radi samo o vojnom, već prvenstveno o političkom savezu.
Antonio Prlenda smatra da je ulazak BiH u Sjevernoatlantski savez višestruko pozitivan za državu. Prvo, jer se više nikada ne bi mogla ponoviti 1992. godina, drugo zbog toga što bi se bez NATO saveza Bosna i Hercegovina sama morala postarati za svoju odbranu.
Problem je što je kod nas politika takve vrste da ne ide nekim konzistentnim putem, nego se to zbog dnevne politike mijenja.
„Problem je što je kod nas politika takve vrste da ne ide nekim konzistentnim putem, nego se to zbog dnevne politike mijenja. Neke se stvari pokrenu, pa se uspore. I to je ono što nije dobro. Ali dobro je da će ti izbori kod nas ove godine proći, pa će nakon izbora vjerujem mnoge stvari ići brže.“
Ipak, ima i onih vojno-političkih analitičara koji ne misle kako bi NATO riješio sve bosanskohercegovačke probleme uključujući i unutrašnju stabilnost. Enes Zukanović kaže da se u BiH nastupa sa emocijama u tom smislu, ali da svijet ne funkcioniše na takav način:
„NATO je interesna organizacija. Prema tome neće NATO u svom sastavu Bosnu koja ima problem - i da se ti problemi prelijevaju na NATO i da NATO ima unutar sebe jedan takav problem. Budimo pragmatični pa se zapitajmo što bi mu to trebalo.“
Nisu dovoljne reforme u oblasti odbrane
Uspostavljanje jedinstvenog Ministarstva odbrane, formiranje Oružanih snaga BiH i zajednički stav svih kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine u NATO savez donedavno su bile najsvjetlije tačke vanjske i unutrašnje bosanskohercegovačke politike.
Uprkos jedinstvenom stavu sve trojice članova Predsjedništva kada je o pristupanju BiH u NATO savez riječ, u posljednjih nekoliko mjeseci to se dovodi u pitanje, posebno kada se radi o pojedinim predstavnicima vlasti u Republici Srpskoj. Zbog toga ne treba da čudi da je od nekadašnjih 90 posto, prema posljednjem provedenom istraživanju, za ulazak u NATO, sada opredijeljeno oko 75 posto Bosanaca i Hercegovaca.
Na stranu onih koji zagovaraju da BiH ne uđe u NATO svrstao se i vojni analitičar iz Banje Luke Gostimir Popović. On ne samo da ne vidi ništa dobro u tome već i kaže da će to, umjesto stabilnosti, donijeti nestabilnost:
„Ulazak i prilazak NATO-u je kontraproduktivno i o tom bi konačno trebalo prestati da se razmišlja.“
Ovakav stav koji se sve više zagovara u Republici Srpskoj ne samo da otežava približavanje BiH NATO savezu već dovodi i do zaključka kako bez članstva u toj sjevernoatlantskoj instituciji unutrašnja stabilnost neće biti moguća. To potvrđuje i vojni analitičar Neven Kazazović koji kaže da je NATO jedna vrsta kolektivne evropske sigurnosti na ovim prostorima:
„BiH, koja je bila ugrožena na razne načine u posljednjih 20 godina, na taj način postaje dio jednog sigurnosnog sistema.“
Bosna i Hercegovina, kako se navodi na zvaničnom sajtu Ministarstva odbrane, postigla je značajan napredak na putu kroz sveobuhvatan angažman na ispunjavanju svih obaveza koje sa sobom nosi NATO program Partnerstvo za mir. Tu se pominje i aktivno učešće bosanskohercegovačkih oružanih snaga u operacijama podrške miru širom svijeta, ali i angažman u regionalnim sigurnosnim inicijativama.
Ipak, čini se da to neće biti dovoljno. Reforme koje će morati da budu provedene i u drugim segmentima biće od presudne važnosti za njeno članstvo. Sve to će zavisiti od domaćih predstavnika vlasti koji će morati da prestanu sa retorikom kojom žele da probude nacionalne interese, i umjesto toga državu probliže evroatlantskom savezu. To je, uostalom, potvrdio i generalni sekretar NATO-a u Sarajevu, ponavljajući kako vrata tog saveza ostaju otvorena za Bosnu i Hercegovinu, a do nje je i da li će na njih ući.