Fašizam je danas sveprisutna pojava u BiH. Mladi su samo onaj dio populacije koji najočitije to javno pokazuje. Fašizam je prisutan svuda - od fudbalskih utakmica, kroz obrazovni sistem, do svakodnevne komunikacije mladih.
Obrazovni sistem koji bi trebao razvijati kod mladih ideju humanizma radi suprotno. Fenomen „dvije škole pod jednim krovom“ najrasprostranjeniji je primjer institucionalnog podržavanja razvoja fašizma, tvrdi magistrica političkih nauka iz Sarajeva Mia Karamehić.
„Ta fašizacija omladine se provodi kroz plasiranje naracija koje govore da je naš narod vječna žrtva loših okolnosti, loših susjeda, vječna žrtva međunarodne zajednice, ali da je naš narod pritom čist i mučenički i da treba da nastavlja svoju tradiciju – jer onda se prenosi taj cijeli set idealtipskih predodžbi o tome kako treba da izgleda jedan dobar mladi Bošnjak, jedan dobar mladi Hrvat, jedan dobar mladi Srbin. Cijelo je društvo, ustvari, posvećeno odagajanju mladih fašista“, kaže Mia Karamehić.
Građani BiH svakodnevno su svjedoci dešavanja gdje se veliča fašizam. Primjera je mnogo, a nekoliko ih navodi potpredsjednik Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju, te član Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH Nedim Klipo.
„Zadnji je primjer koji se desio nekidan u Lukavici kada su mladog marksističkog intelektualca neonacisti pretukli na ulici jer je drugačiji. Pa, recimo, skrnavljenja spomenika partizanskim borcima prije tri godine na Vracama, ili kada su pretukli mladića koji je nosio majicu Che Guvare. Veličaju Adolfa Hitlera, govore o čistoći bijele rase u BiH, što je potpuni apsurd“, navodi Klipo.
Fašizam je posljedica stanja u kojem se nalaze mladi ljudi u BiH. Čak 40 odsto mladih nema posao, a perspektive za zdrav razvoj su minimalne.
Sve ovo ih navodi da se okreću ka fasističkim idejama, jer smatraju da na taj način mogu privući pažnju na sebe, smatra Klipo.
„Nalaze se u stanju u kojem nisu voljeni i ne mogu biti voljeni, fali ima osjećaj da su dio društva, da mogu nešto postići - i onda pokušavaju se naći u tim nekim skupinama da bi dobili taj osjećaj da su dio neke grupe, da mogu nešto postići“, ocjenjuje Klipo.
Vrbovanje kroz političke stranke
Sociolog Edhem Muftić tvrdi da su u Bosni i Hercegovini i dalje su na sceni tri prisutna fašistička, a to su: pročetnički, proustaški i mladomuslimanski. Profesor Muftić kaže kako se mladi vrbuju na različite načine.
„Vrbuju ih kroz svoje te nacionalističke pokrete ili stranke. Ja ću vam navesti jedan primjer jedne studentice koja je prilikom polaganja ispita na pitanje da li u BiH postoji neka stranka koja zadovoljava te elementarne uzuse zapadnoevropske demokratije, odgovorila profesoru: ’U BiH postoji samo jedna stranka, a to je HDZ", kaže Muftić.
Etnički čiste teritorije u kojime većina ugrožava ljudska prava manjine također nisu nepoznata pojava ni fašizmu, a ni Bosni i Hercegovini.
Međutim, BiH stvorena je na principima antifašizma, ali dio zemlje se njega odrekao, kaže profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić.
„Živimo u jednom društvu čija ustavno-pravna arhitektonika, ustvari, potiče krizu, potiče stalnu etničku mobilizaciju. A kada govorimo o mobilizaciji na etničkom, rasnom i vjerskom nivou znači već se približavamo onom dobro oprobanom metodu fašističke mobilizacije“, ocjenjuje Mujkić.
Fašizam nije nepoznanica ni društvima u našem susjedstvu. Većina neonacističkih i neofašističkih organizacija iz susjednih zemalja imaju svoje pristalice i među bh. stanovništvom, tvrdi Mia Karamehić.
„Neofašističke orgnizacije iz Srbije već imaju svoje ekspoziture na prostoru BiH sa upravo onim ideologijama novog fašizma, ksenofobičnim ideologijama koje se ne zaustavljaju samo na mržnji drugog naroda, nego svega što je drugačije“, kaže Karamehić.
Profesor Mujkić smatra da obrazovni sistem BiH treba više pažnje posvetiti humanizmu.
„Mi danas imamo obrazovne sisteme koji odgajaju ne dobrog građanina kojega vode humanistički ideali, nego dobrog Bošnjaka, Srbina i Hrvata, što je veliki, veliki problem jer on počiva na isključivostima. I to je predvorje nekog fašistoidnog načina gledanja na stvarnost“, kaže Mujkić.
Antifašizam nije popularan među mladima u BiH jer im nije ni približen, smatra sociolog Edhem Muftić.
„Smatram da antifašizam u BiH tek treba da dobije odgovarajući sadržaj. Mora promijeniti svoje, jer mladi ljudi će biti zainteresovani tek ukoliko se budu na jedan dostojanstven, njima primjeren način pravile manifestacije“, ocjenjuje Muftić.
Pozivanje na isključivost i istovremeno nedostatak osude fašističkih simbola i organizacija prijetnja su koja Bosnu i Hercegovinu stalno vrebaju.
Međutim, iako svjesni da se fašistička ideologija polako ali sigurno uvlači u pore bh. društva, u BiH trenutno ne postoji pravni način za krivično gonjenje fašističkih i neofašističkih organizacija.
Obrazovni sistem koji bi trebao razvijati kod mladih ideju humanizma radi suprotno. Fenomen „dvije škole pod jednim krovom“ najrasprostranjeniji je primjer institucionalnog podržavanja razvoja fašizma, tvrdi magistrica političkih nauka iz Sarajeva Mia Karamehić.
Stručnjaci ocjenjuju da je pojava fašizma posljedica i stanja u kojem čak 40 odsto mladih nema posao, a perspektive za zdrav razvoj su minimalne.
„Ta fašizacija omladine se provodi kroz plasiranje naracija koje govore da je naš narod vječna žrtva loših okolnosti, loših susjeda, vječna žrtva međunarodne zajednice, ali da je naš narod pritom čist i mučenički i da treba da nastavlja svoju tradiciju – jer onda se prenosi taj cijeli set idealtipskih predodžbi o tome kako treba da izgleda jedan dobar mladi Bošnjak, jedan dobar mladi Hrvat, jedan dobar mladi Srbin. Cijelo je društvo, ustvari, posvećeno odagajanju mladih fašista“, kaže Mia Karamehić.
Građani BiH svakodnevno su svjedoci dešavanja gdje se veliča fašizam. Primjera je mnogo, a nekoliko ih navodi potpredsjednik Jedinstvene organizacije za socijalizam i demokratiju, te član Saveza antifašista i boraca Narodnooslobodilačkog rata u BiH Nedim Klipo.
„Zadnji je primjer koji se desio nekidan u Lukavici kada su mladog marksističkog intelektualca neonacisti pretukli na ulici jer je drugačiji. Pa, recimo, skrnavljenja spomenika partizanskim borcima prije tri godine na Vracama, ili kada su pretukli mladića koji je nosio majicu Che Guvare. Veličaju Adolfa Hitlera, govore o čistoći bijele rase u BiH, što je potpuni apsurd“, navodi Klipo.
Fašizam je posljedica stanja u kojem se nalaze mladi ljudi u BiH. Čak 40 odsto mladih nema posao, a perspektive za zdrav razvoj su minimalne.
Sve ovo ih navodi da se okreću ka fasističkim idejama, jer smatraju da na taj način mogu privući pažnju na sebe, smatra Klipo.
„Nalaze se u stanju u kojem nisu voljeni i ne mogu biti voljeni, fali ima osjećaj da su dio društva, da mogu nešto postići - i onda pokušavaju se naći u tim nekim skupinama da bi dobili taj osjećaj da su dio neke grupe, da mogu nešto postići“, ocjenjuje Klipo.
Vrbovanje kroz političke stranke
Sociolog Edhem Muftić tvrdi da su u Bosni i Hercegovini i dalje su na sceni tri prisutna fašistička, a to su: pročetnički, proustaški i mladomuslimanski. Profesor Muftić kaže kako se mladi vrbuju na različite načine.
„Vrbuju ih kroz svoje te nacionalističke pokrete ili stranke. Ja ću vam navesti jedan primjer jedne studentice koja je prilikom polaganja ispita na pitanje da li u BiH postoji neka stranka koja zadovoljava te elementarne uzuse zapadnoevropske demokratije, odgovorila profesoru: ’U BiH postoji samo jedna stranka, a to je HDZ", kaže Muftić.
Etnički čiste teritorije u kojime većina ugrožava ljudska prava manjine također nisu nepoznata pojava ni fašizmu, a ni Bosni i Hercegovini.
Većina neonacističkih i neofašističkih organizacija iz susjednih zemalja imaju svoje pristalice i među bh. stanovništvom, tvrdi Mia Karamehić.
Međutim, BiH stvorena je na principima antifašizma, ali dio zemlje se njega odrekao, kaže profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu Asim Mujkić.
„Živimo u jednom društvu čija ustavno-pravna arhitektonika, ustvari, potiče krizu, potiče stalnu etničku mobilizaciju. A kada govorimo o mobilizaciji na etničkom, rasnom i vjerskom nivou znači već se približavamo onom dobro oprobanom metodu fašističke mobilizacije“, ocjenjuje Mujkić.
Fašizam nije nepoznanica ni društvima u našem susjedstvu. Većina neonacističkih i neofašističkih organizacija iz susjednih zemalja imaju svoje pristalice i među bh. stanovništvom, tvrdi Mia Karamehić.
„Neofašističke orgnizacije iz Srbije već imaju svoje ekspoziture na prostoru BiH sa upravo onim ideologijama novog fašizma, ksenofobičnim ideologijama koje se ne zaustavljaju samo na mržnji drugog naroda, nego svega što je drugačije“, kaže Karamehić.
Profesor Mujkić smatra da obrazovni sistem BiH treba više pažnje posvetiti humanizmu.
„Mi danas imamo obrazovne sisteme koji odgajaju ne dobrog građanina kojega vode humanistički ideali, nego dobrog Bošnjaka, Srbina i Hrvata, što je veliki, veliki problem jer on počiva na isključivostima. I to je predvorje nekog fašistoidnog načina gledanja na stvarnost“, kaže Mujkić.
Antifašizam nije popularan među mladima u BiH jer im nije ni približen, smatra sociolog Edhem Muftić.
„Smatram da antifašizam u BiH tek treba da dobije odgovarajući sadržaj. Mora promijeniti svoje, jer mladi ljudi će biti zainteresovani tek ukoliko se budu na jedan dostojanstven, njima primjeren način pravile manifestacije“, ocjenjuje Muftić.
Pozivanje na isključivost i istovremeno nedostatak osude fašističkih simbola i organizacija prijetnja su koja Bosnu i Hercegovinu stalno vrebaju.
Međutim, iako svjesni da se fašistička ideologija polako ali sigurno uvlači u pore bh. društva, u BiH trenutno ne postoji pravni način za krivično gonjenje fašističkih i neofašističkih organizacija.