Bosna i Hercegovina je prva u Evropi po broju kladionica, pokazuju rezultati najnovijeg istraživanja.
Oko 60 posto građana BiH starijih od 15 godina prakticira neku od igara na sreću, kao što su bingo lutrije, klađenje, slot aparati ili neka druga vrsta igara. Istovremeno, procjena je da je njih oko pola miliona ovisno o kockanju. Evo šta građani Sarajeva o toj pojavi kažu:
„Veliki je kokuzluk. Ljudi traže neku svoju sreću.“
„Ljudi se nadaju, pa sve moguće što eventualno im pruža neku šansu, misle da će ostvariti. Zato najviše igraju.“
„Svi žive od danas do sutra pa im ove igre na sreću nekako dođu kao eventualno neko drugoročnije rješenje.“
Podatak da je BiH po broju kladionica u Evropi prva nikoga ne čudi, s obzirom na sveopštu besparicu. Ekonomija države je u kolapsu već godinama, 50% radno sposobnog stanovništva ne radi, a i oni koji rade zarađuju prosječno oko 400 eura.
Istovremeno, BiH je najkorumpiranija u regiji i ovakav društveni ambijent, kako navodi sociolog Slavo Kukić, motiviše građane da se kockaju.
„U BiH, nažalost, kategorija nižih socijalnih slojeva je kategorija kojoj pripada 95 posto društva. Ako imate takav ukupni društveni ambijent, onda je logično da u njemu cvjeta samo jedna forma privređivanja. To su različite forme igre na sreću“, ocjenjuje Kukić.
Istraživanje agencije "Prime Communications" pokazaje da su na prvom mjestu novogodišnjih želja Bosanaca i Hercegovaca zaposlenje ili penzionisanje, te povećanje plata i penzija.
Apsurd predstavlja podatak kako su, prije zdravlja, u Novoj godini građani poželjeli da dobiju dobitak na igrama na sreću. Srđan Puhalo, psiholog koji je radio u okviru projekta, o tome kaže:
„Čini mi se da su naši građani dovoljno dovoljno mudri, dovoljno pametni, dovoljno svjesni, da znaju da svoje probleme mogu riješiti samo većom količinom novca, što govori o njihovom materijalnom statusu, a do tog novca teško da mogu da za kratko vrijeme dođu svojim radom, već se više uzdaju u tu sreću, odnosno da za kratko vrijeme mogu zaraditi neki veliki novac samo igrajući bingo, odnosno loto.“
Bingo je dobiti posao
Psiholog Ibrahim Prohić navodi kako društvena kriza u BiH traje 20 godina i da, zbog toga, ne postoji nikakav sistem vrijednosti.
U ambijentu u kojem se dvije decenije nalaze u stanju u kojem nisu riješeni njihovi egzistencijalni problemi, potpuno je razumljivo da građani napuštaju do tada usvojeni model ponašanja.
„Ljudi nalaze jedino prihvatljiv način da ne potonu potpuno. Igranje na sreću, ili očekivanje da će taj način, taj model ponašanja, riješiti njihove egzistencijalne probleme jeste varljiva nada, ali ljudi koji nemaju nikakve druge nade, onda im ništa drugo i ne preostaje. I to je bolje nego da žive u apsolutnom beznađu“, pojašnjava Prohić.
Za posrnulu bh. privredu i ovakvo ekonomsko stanje koje građanima ne omogućava da žive od svog rada, Svetlana Cenić, ekonomistica, krivi vlast.
Oni mjesečno primaju nekoliko hiljada eura i stvorili su okruženje koje ne daje nikakvu nadu, već uzrokuje apatiju, smatra Cenić. Zbog toga se niko ne nada da znanjem dođedo novca, već igrama na sreću.
„Tako je kod nas bingo ući u partiju, pa se kandidovati, pa bingo je dobiti posao bilo kakav, bingo je i dobiti, evo, na lutriji, ali je isto bingo posmatranje kako se neki bogate preko noći – pa kad oni mogu, zašto ne ja. Ovaj narod nije tako osiromašen zato što je tako hteo nego zato što neko dvadeset godina vodi politiku da ga totalno sabije pod zemlju“, smatra Svetlana Cenić.
Vodeći broj kladionica u Evropi i želja građana da na lak način dođu do novca, slika je i prilika bh. društva u kojem više ne postoji nikakav sistem vrijednosti.
Zakonski efekti omogućavaju i podržavaju tako iskrivljenu sliku, jer dugogodišnje vlastodršce ne interesuje ekonomski oporavak države i prosperitet građana, koji pošto to nemaju, vjeruju da im je ostala jedino sreća koja će možda pokucati i na njihova vrata.
A, što se tiče vlasti, ako nisu uspijevali razviti privredu, otvoriti nova radna mjesta, uspostaviti sistem društvenih vrijednosti, mora im se, ipak, priznati da su u nečemu uspjeli: razviti jednu privrednu granu i društvenu aktivnost - kockanje.
Oko 60 posto građana BiH starijih od 15 godina prakticira neku od igara na sreću, kao što su bingo lutrije, klađenje, slot aparati ili neka druga vrsta igara. Istovremeno, procjena je da je njih oko pola miliona ovisno o kockanju. Evo šta građani Sarajeva o toj pojavi kažu:
„Veliki je kokuzluk. Ljudi traže neku svoju sreću.“
„Ljudi se nadaju, pa sve moguće što eventualno im pruža neku šansu, misle da će ostvariti. Zato najviše igraju.“
„Svi žive od danas do sutra pa im ove igre na sreću nekako dođu kao eventualno neko drugoročnije rješenje.“
Podatak da je BiH po broju kladionica u Evropi prva nikoga ne čudi, s obzirom na sveopštu besparicu. Ekonomija države je u kolapsu već godinama, 50% radno sposobnog stanovništva ne radi, a i oni koji rade zarađuju prosječno oko 400 eura.
Istovremeno, BiH je najkorumpiranija u regiji i ovakav društveni ambijent, kako navodi sociolog Slavo Kukić, motiviše građane da se kockaju.
"Kad se pogleda ukupni društveni ambijent, onda je logično da cvjeta jedna forma privređivanja, igre na sreću", ocjenjuje Slavo Kukić.
„U BiH, nažalost, kategorija nižih socijalnih slojeva je kategorija kojoj pripada 95 posto društva. Ako imate takav ukupni društveni ambijent, onda je logično da u njemu cvjeta samo jedna forma privređivanja. To su različite forme igre na sreću“, ocjenjuje Kukić.
Istraživanje agencije "Prime Communications" pokazaje da su na prvom mjestu novogodišnjih želja Bosanaca i Hercegovaca zaposlenje ili penzionisanje, te povećanje plata i penzija.
Apsurd predstavlja podatak kako su, prije zdravlja, u Novoj godini građani poželjeli da dobiju dobitak na igrama na sreću. Srđan Puhalo, psiholog koji je radio u okviru projekta, o tome kaže:
„Čini mi se da su naši građani dovoljno dovoljno mudri, dovoljno pametni, dovoljno svjesni, da znaju da svoje probleme mogu riješiti samo većom količinom novca, što govori o njihovom materijalnom statusu, a do tog novca teško da mogu da za kratko vrijeme dođu svojim radom, već se više uzdaju u tu sreću, odnosno da za kratko vrijeme mogu zaraditi neki veliki novac samo igrajući bingo, odnosno loto.“
Bingo je dobiti posao
Psiholog Ibrahim Prohić navodi kako društvena kriza u BiH traje 20 godina i da, zbog toga, ne postoji nikakav sistem vrijednosti.
U ambijentu u kojem se dvije decenije nalaze u stanju u kojem nisu riješeni njihovi egzistencijalni problemi, potpuno je razumljivo da građani napuštaju do tada usvojeni model ponašanja.
„Ljudi nalaze jedino prihvatljiv način da ne potonu potpuno. Igranje na sreću, ili očekivanje da će taj način, taj model ponašanja, riješiti njihove egzistencijalne probleme jeste varljiva nada, ali ljudi koji nemaju nikakve druge nade, onda im ništa drugo i ne preostaje. I to je bolje nego da žive u apsolutnom beznađu“, pojašnjava Prohić.
Za posrnulu bh. privredu i ovakvo ekonomsko stanje koje građanima ne omogućava da žive od svog rada, Svetlana Cenić, ekonomistica, krivi vlast.
Oni mjesečno primaju nekoliko hiljada eura i stvorili su okruženje koje ne daje nikakvu nadu, već uzrokuje apatiju, smatra Cenić. Zbog toga se niko ne nada da znanjem dođe
"Bingo je ući u partiju, pa se kandidovati, bingo je dobiti posao bilo kakav, bingo je i dobiti na lutriji", kaže Svetlana Cenić.
„Tako je kod nas bingo ući u partiju, pa se kandidovati, pa bingo je dobiti posao bilo kakav, bingo je i dobiti, evo, na lutriji, ali je isto bingo posmatranje kako se neki bogate preko noći – pa kad oni mogu, zašto ne ja. Ovaj narod nije tako osiromašen zato što je tako hteo nego zato što neko dvadeset godina vodi politiku da ga totalno sabije pod zemlju“, smatra Svetlana Cenić.
Vodeći broj kladionica u Evropi i želja građana da na lak način dođu do novca, slika je i prilika bh. društva u kojem više ne postoji nikakav sistem vrijednosti.
Zakonski efekti omogućavaju i podržavaju tako iskrivljenu sliku, jer dugogodišnje vlastodršce ne interesuje ekonomski oporavak države i prosperitet građana, koji pošto to nemaju, vjeruju da im je ostala jedino sreća koja će možda pokucati i na njihova vrata.
A, što se tiče vlasti, ako nisu uspijevali razviti privredu, otvoriti nova radna mjesta, uspostaviti sistem društvenih vrijednosti, mora im se, ipak, priznati da su u nečemu uspjeli: razviti jednu privrednu granu i društvenu aktivnost - kockanje.