Postizborni prijateljski dogovori negdašnjih ljutih neprijatelja, crveno-zelena koalicija, savez "velike četvorke" (SDP, SDA, SNSD i HDZ), hrvatsko-srpska i bošnjačka koalicija, sve su to odrednice koje prate dogovore mogućih partnera u novoj vlasti. Političarima se ne žuri, reforme su ionako u zastoju, građani su zabrinuti jer je sve na čekanju.
"To je i bilo očekivano. Sa tolikim različitim mišljenjima, nije realno ni prije aprila. Retorika je kakva je, tako da će to biti jedna trakavica. Sapunica – april –maj“, kaže nam jedan anketirani građanin.
Teško je procijeniti koji će to mjesec biti, ali formiranje vlasti u Federaciji i na nivou države ući će u narednu godinu. U Republici Srpskoj situacija je jednostavnija jer je, manje - više, ista vlast u pitanju, naglašava analitičar Igor Gavran.
„Tu velikih promjena neće ni biti. Manje je važno da li će ime premijera biti drugačije ili neće, jer se opet zna ko će time da upravlja i ko će upravljati tim procesima. U Republici Srpskoj potpuno su irelevantni sami kadrovi. A što se tiče Federacije, tu je situacija mnogo složenija. Još uvijek je neizvjesno kakva će uopšte struktura vlasti da bude, a pogotovo koje će to ličnosti da upravljaju. Kada bi čak bili izabrani najbolji kadrovi, kada bi se konstitucija vlasti obavila u rekordnom roku, opet postoji višemjesečni period prilagođavanja, jednostavno sagledavanja šta je učinjeno u proteklom periodu, ispravljanja grešaka, pokretanja novih procesa. Još dosta dugo vremena u BiH možemo očekivati, nažalost, dodatne argumente za apatiju. Ono što se dešavalo se usporili, nove stvari će se tek naknadno početi dešavati. U najoptimističnijem scenariju imamo definitivno nekoliko mjeseci izgubljenog vremena“, navodi Gavran.
Država na čekanju
Nevladina organizacija Centar za zastupanje građanskih interesa prije nekoliko dana objavila je procjenu da će sporost u formiranju vlasti koštati najmanje šest miliona i 700 hiljada KM mjesečno, koliko iznosi finansiranje političara na svim nivoima.
„Radi se prije svega o plaćama, naknadama i doprinosima naših parlamentaraca na svim nivoima vlasti, počevši od kantona, entiteta, pa do Parlamenta BiH, zatim naše Vlade, isto tako od kantona, entiteta pa do države BiH, svih onih ureda koji rade, recimo, sa zakonodavnom vlašću, kao što je, na primjer, Ured za zakonodavstvo Parlamenta FBiH i Parlamenta BiH“, kaže izvršni direktor ove organizacije Damir Mehmedbašić.
Ako uzmemo u obzir da je formirano Predsjedništvo BiH, konstituisana Narodna skupština RS, cifra je manja, ali i dalje – visoka, navodi Mehmedbašić.
„Ja – kao građanin – strepim, ne znam šta će se dogoditi sutra. Ako ja razmišljam o svom životu za neke četiri godine, ja nemam pojma ko će sada doći, gdje i šta će se događati. Sad, zamislite neke ljude koji čekaju na neke projekte i ne znaju uopšte s kim da razgovaraju“, kaže Mehmedbašić.
Posljedice neformiranja vlasti su ogromne i teško ih je izraziti novčanim iznosom, naglašava Dragan Bursać, analitičar banjalučkog Online portala „Buka“.
„Tih šest i nešto miliona maraka je simbolično, koliko god to apsurdno zvučalo, zato što, mislim, čak do marta mjeseca neće biti konstituisana vlast na nivou BiH. O nekom ugledu, o poljuljanom ugledu BiH u očima stranih ulagača i investitora, apsurdno je govoriti zato što, s jedne strane, taj ugled i ne postoji. Mi imamo državu „na čekanju“, koja je takva kakva je, i koja se kotrlja kako se kotrlja, ali, zanimljiva je ponovna inferiornost i blentavost građana, koji su, eto, izabrali nekog ko će jednog, jednog dana možda sjesti u te fotelje. To ti isti građani plaćaju sve vrijeme. Političarima je ovo na neki način, osim kao vrijeme za potkusurivanje, i jedan, onako, odmor, gdje mogu da daju oduška sebi i raznoraznim kombinatorikama, koalicijama, nekoalicijama i drugim stvarima. A mi to plaćamo“, tvrdi Bursać.
A građani kažu:
„Mi smo već navikli da to sve ide vrlo sporo, vrlo teško. Političke vođe više računa su vodile o tome kako će podijeliti fotelje koje će im donijeti dobre plate i druge privilegije, umjesto da vode brigu o interesima građana, dakle, birača koji su ih doveli na te funkcije.“
„Mislim da je to sve bazirano na nekakvoj, nažalost, nacionalnoj osnovi. Stvaraju se nekakvi nacionalni blokovi, hrvatski, srpski, naspram njih i bošnjački, što po mom mišljenju nije nikako dobro. Nadam se da će, uz pritisak međunarodne zajednice, ova vlast ipak nešto učiniti.“
Cijena sporog konstituisanja vlasti biće dalje zaostajanje zemlje u odnosu na region, prije svega na putu prema EU, jer - osim ukidanja viza - nema drugih napredaka.
„Jednostavno, sama cifra kojom bi se mogli procijeniti gubici manje je važna od izgubljenog vremena i nenadoknadivih gubitaka i propusta koje to izgubljeno vrijeme predstavlja, prije svega za našu privredu“, navodi Igor Gavran.
"To je i bilo očekivano. Sa tolikim različitim mišljenjima, nije realno ni prije aprila. Retorika je kakva je, tako da će to biti jedna trakavica. Sapunica – april –maj“, kaže nam jedan anketirani građanin.
Teško je procijeniti koji će to mjesec biti, ali formiranje vlasti u Federaciji i na nivou države ući će u narednu godinu. U Republici Srpskoj situacija je jednostavnija jer je, manje - više, ista vlast u pitanju, naglašava analitičar Igor Gavran.
„Tu velikih promjena neće ni biti. Manje je važno da li će ime premijera biti drugačije ili neće, jer se opet zna ko će time da upravlja i ko će upravljati tim procesima. U Republici Srpskoj potpuno su irelevantni sami kadrovi. A što se tiče Federacije, tu je situacija mnogo složenija. Još uvijek je neizvjesno kakva će uopšte struktura vlasti da bude, a pogotovo koje će to ličnosti da upravljaju. Kada bi čak bili izabrani najbolji kadrovi, kada bi se konstitucija vlasti obavila u rekordnom roku, opet postoji višemjesečni period prilagođavanja, jednostavno sagledavanja šta je učinjeno u proteklom periodu, ispravljanja grešaka, pokretanja novih procesa. Još dosta dugo vremena u BiH možemo očekivati, nažalost, dodatne argumente za apatiju. Ono što se dešavalo se usporili, nove stvari će se tek naknadno početi dešavati. U najoptimističnijem scenariju imamo definitivno nekoliko mjeseci izgubljenog vremena“, navodi Gavran.
Država na čekanju
Nevladina organizacija Centar za zastupanje građanskih interesa prije nekoliko dana objavila je procjenu da će sporost u formiranju vlasti koštati najmanje šest miliona i 700 hiljada KM mjesečno, koliko iznosi finansiranje političara na svim nivoima.
„Radi se prije svega o plaćama, naknadama i doprinosima naših parlamentaraca na svim nivoima vlasti, počevši od kantona, entiteta, pa do Parlamenta BiH, zatim naše Vlade, isto tako od kantona, entiteta pa do države BiH, svih onih ureda koji rade, recimo, sa zakonodavnom vlašću, kao što je, na primjer, Ured za zakonodavstvo Parlamenta FBiH i Parlamenta BiH“, kaže izvršni direktor ove organizacije Damir Mehmedbašić.
Ako uzmemo u obzir da je formirano Predsjedništvo BiH, konstituisana Narodna skupština RS, cifra je manja, ali i dalje – visoka, navodi Mehmedbašić.
„Ja – kao građanin – strepim, ne znam šta će se dogoditi sutra. Ako ja razmišljam o svom životu za neke četiri godine, ja nemam pojma ko će sada doći, gdje i šta će se događati. Sad, zamislite neke ljude koji čekaju na neke projekte i ne znaju uopšte s kim da razgovaraju“, kaže Mehmedbašić.
Posljedice neformiranja vlasti su ogromne i teško ih je izraziti novčanim iznosom, naglašava Dragan Bursać, analitičar banjalučkog Online portala „Buka“.
„Tih šest i nešto miliona maraka je simbolično, koliko god to apsurdno zvučalo, zato što, mislim, čak do marta mjeseca neće biti konstituisana vlast na nivou BiH. O nekom ugledu, o poljuljanom ugledu BiH u očima stranih ulagača i investitora, apsurdno je govoriti zato što, s jedne strane, taj ugled i ne postoji. Mi imamo državu „na čekanju“, koja je takva kakva je, i koja se kotrlja kako se kotrlja, ali, zanimljiva je ponovna inferiornost i blentavost građana, koji su, eto, izabrali nekog ko će jednog, jednog dana možda sjesti u te fotelje. To ti isti građani plaćaju sve vrijeme. Političarima je ovo na neki način, osim kao vrijeme za potkusurivanje, i jedan, onako, odmor, gdje mogu da daju oduška sebi i raznoraznim kombinatorikama, koalicijama, nekoalicijama i drugim stvarima. A mi to plaćamo“, tvrdi Bursać.
A građani kažu:
„Mi smo već navikli da to sve ide vrlo sporo, vrlo teško. Političke vođe više računa su vodile o tome kako će podijeliti fotelje koje će im donijeti dobre plate i druge privilegije, umjesto da vode brigu o interesima građana, dakle, birača koji su ih doveli na te funkcije.“
„Mislim da je to sve bazirano na nekakvoj, nažalost, nacionalnoj osnovi. Stvaraju se nekakvi nacionalni blokovi, hrvatski, srpski, naspram njih i bošnjački, što po mom mišljenju nije nikako dobro. Nadam se da će, uz pritisak međunarodne zajednice, ova vlast ipak nešto učiniti.“
Cijena sporog konstituisanja vlasti biće dalje zaostajanje zemlje u odnosu na region, prije svega na putu prema EU, jer - osim ukidanja viza - nema drugih napredaka.
„Jednostavno, sama cifra kojom bi se mogli procijeniti gubici manje je važna od izgubljenog vremena i nenadoknadivih gubitaka i propusta koje to izgubljeno vrijeme predstavlja, prije svega za našu privredu“, navodi Igor Gavran.