Prema podacima Unije za održivi povrtak i integracije u BiH, aktuelne vlasti, kojima ovih dana ističe mandat, obavezale su se da će obnoviti 40.000 stambenih jedinica za povratnike, te osigurati obeštećenja za uništenu imovinu. Nakon četiri godine vlasti, sve je uglavnom ostalo na obećanjima jer je popravljeno nešto manje od 10.000, odnosno tek oko 20 posto.
Uzmu li se u obzir masovne podjele ključeva upriličene posljednjih mjesec ili dva, tokom predizborne kampanje, moglo bi se reći da je koji procenat veći.
Protekle četiri godine radilo se malo i nedovoljno, a državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ima najlošije rezultate rada u čitavoj državi, pokazuju analize NVO Centri civilnih inicijativa, kaže analitičar Denis Telić.
„Najneefikasnije ministarstvo u Vijeću ministara u proteklom mandatu. Realizovalo je manje od 40 posto zakonodavnih aktivnosti, i manje od 50 posto ukupnog programa rada drugih aktivnosti. Ispostavilo se da je bila je vrlo loša saradnja na relaciji izbjegla i raseljena lica FBiH i državnog nivoa, tako da smo čekali mnogo na revidiranje strategija Aneksa 7, tako da je sve to uticalo da i na federalnom nivou bude vrlo malo urađeno u vezi s pitanjem boljeg života za izbjegla i raseljena lica“, navodi Telić.
Tokom posljednjeg rata u BiH srušeno je ili oštećeno oko pola miliona kuća i stanova, te na obnovu čeka još oko 145.000. Do sada je podneseno više od 40.000 zahtjeva za obnovu. Nedeljko Martinović, iz Kladnja, kaže da su tek rijetki sretnici iz ovog kraja dobili pomoć države koja im je obnovila kuće, ali u kojima nije moguće živjeti. Zašto, pojašnjava Nedeljko:
„Sad kad su priključili u kuće vodu, automatski je iz zidova voda počela da curi na sve strane. Nije dobrio napravljeno. U selu Konjevići napravljena je jedna kuća i čovjek je tu došao da živi, međutim vanjske stepenice za gornji ulaz su srušile se, pale, i ne može on na gornji sprt nikako. Drugo, opština Kladanj - od sinjske crkvene pomoći dobiven je jedan motokultivator za selo Vranoviće. Međutim, bivši predsjednik je uzeo sebi taj motokultivator i držao ga kod sebe mjesec, dva dan - i onda ga prodao.“
Nedeljko dodaje da zahtjevi za obnovu i popravku u ratu porušenih kuća sa područja opštine Kladanj već godinama leže u ladicama federalnog Ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Sarajevu, a neispunjena obećanja nadživjela su neke od povratnika.
„Prije tri godine dobili smo iz Sarajeva ko god ima da podnese zahtjev za kuće. Ja sam sve te papire poslao gore. Ja mislim Edin Mušić je ministar gore, primio je te papire, ja sam dao federalnom Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica. 35 je ljudi podnijelo zahtjev, samo je pet prošlo - i još nikada ni tijeh pet nisu dobili materijal. I u mene otac je u tome bio. Evo već je on umro, i te donacije još nikada nisu došle“, tvrdi Martinović.
U eri svemira bez struje
Oko 500 porodica u Mostaru izbjeglice su u svom gradu jer im nikada nisu obnovljeni stanovi u kojima su živjeli prije rata. Udruženje raseljenih „Moj dom“ okuplja korisnike stanova u 26 stambenih zgrada u Mostaru, čija obnova je počela ali i zaustavljena, kaže predsjednik udruženja Muradif Kurtović.
„Nisu izdijeljena sva sredstva od strane finansijera, konkretno grada Mostara. Dugovanje je 2,200.000 maraka. Vlada Kantona je također ostala dužna po projektu 250.000 maraka. Kada će se to nastaviti, jako je veliki upitnik. Ja sam razgovarao sa resornim ministarstvima, federalnim i državnim, konkretno sa ministrom Muhićem i ministrom Halilovićem - nažalost, nema konkretnih odgovora“, navodi Kurtović.
Član Komisije za izbjegla i raseljna lica BiH Drago Kovač, međutim, ističe da je, osim sporazuma o popravci stambenih zgrada, u kojem je država učestvovala, uloženo u ovaj grad više od 1,5 miliona eura:
„Mi smo u Mostar u posljednje tri godine uložili 3,168.000 maraka. I Mostar je u samom vrhu visine utrošenih sredstava. Je li to dovoljno? Ja znam da nije. Ali ima i drugih koji isto tako mogu reći da ni njima nismo u skladu sa potrebama dodijelili dovoljna sredstva“, kaže Kovač.
Teško je zamisliti da u eri osvajanja svemira i turističkih putovanja na druge planete stanovnici u pojedinim dijelovima BiH godinama žive bez električne energije. I to u gradu Jajcu, koji je prije pola vijeka imao nekoliko hidroelektrana, priča povratnik u ovaj grad Pile Idžanović, i dodaje to nisu jedini problemi:
„Ima desetak obitelji koje žive u Pougarju, a nemaju još uvijek električne energije po četiri, pet godina. Čovjek slijep, dobio donaciju hrvatske vlade, stopostotni slijepac, a država nema sredstava i niko mu ne može pomoći da mu se ugradi taj materijal. Takvih situacija imamo dosta. Tu, gdje nema života za mlade ljude, se vratila većinom starija populacija ljudi“, kaže Idžanović.
U Komisiji za izbjegla i raseljna lica BiH, međutim, ističu da je država, bez entiteta i lokalne vlasti, u posljednje tri godine uspjela popraviti oko 5.000 stambenih jedinica za koje je potrošeno nešto više od 50 miliona eura, kaže njen član Drago Kovač.
„To je ono što je urađeno od 2007. do danas. A ko je obećavao 40.000 itd., ja zaista ne znam“, navodi Kovač.
A da se moglo i moralo obnoviti 40.000, pa i nekoliko puta više, u ratu porušenih kuća u BiH pokazuje analiza budžeta institucija BiH, entiteta i kantona, prema kojoj je utvrđeno da su vlasti imale na raspolaganju 12, 5 milijardi eura u protekle tri godine, koliko su iznosili usvojeni i rebalansi budžeta institucija BiH, Federacije, Republike Srpske i svih deset kantona. Samo na na troškove plata i naknada zaposlenih potrošeno je pet milijardi eura.
Uzmu li se u obzir masovne podjele ključeva upriličene posljednjih mjesec ili dva, tokom predizborne kampanje, moglo bi se reći da je koji procenat veći.
Protekle četiri godine radilo se malo i nedovoljno, a državno Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice ima najlošije rezultate rada u čitavoj državi, pokazuju analize NVO Centri civilnih inicijativa, kaže analitičar Denis Telić.
„Najneefikasnije ministarstvo u Vijeću ministara u proteklom mandatu. Realizovalo je manje od 40 posto zakonodavnih aktivnosti, i manje od 50 posto ukupnog programa rada drugih aktivnosti. Ispostavilo se da je bila je vrlo loša saradnja na relaciji izbjegla i raseljena lica FBiH i državnog nivoa, tako da smo čekali mnogo na revidiranje strategija Aneksa 7, tako da je sve to uticalo da i na federalnom nivou bude vrlo malo urađeno u vezi s pitanjem boljeg života za izbjegla i raseljena lica“, navodi Telić.
Tokom posljednjeg rata u BiH srušeno je ili oštećeno oko pola miliona kuća i stanova, te na obnovu čeka još oko 145.000. Do sada je podneseno više od 40.000 zahtjeva za obnovu. Nedeljko Martinović, iz Kladnja, kaže da su tek rijetki sretnici iz ovog kraja dobili pomoć države koja im je obnovila kuće, ali u kojima nije moguće živjeti. Zašto, pojašnjava Nedeljko:
„Sad kad su priključili u kuće vodu, automatski je iz zidova voda počela da curi na sve strane. Nije dobrio napravljeno. U selu Konjevići napravljena je jedna kuća i čovjek je tu došao da živi, međutim vanjske stepenice za gornji ulaz su srušile se, pale, i ne može on na gornji sprt nikako. Drugo, opština Kladanj - od sinjske crkvene pomoći dobiven je jedan motokultivator za selo Vranoviće. Međutim, bivši predsjednik je uzeo sebi taj motokultivator i držao ga kod sebe mjesec, dva dan - i onda ga prodao.“
Nedeljko Martinović iz Kladnja tvrdi da zahtjevi za obnovu i popravku u ratu porušenih kuća sa područja opštine Kladanj već godinama leže u ladicama federalnog Ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Sarajevu.
Nedeljko dodaje da zahtjevi za obnovu i popravku u ratu porušenih kuća sa područja opštine Kladanj već godinama leže u ladicama federalnog Ministarstva za izbjegla i raseljena lica u Sarajevu, a neispunjena obećanja nadživjela su neke od povratnika.
„Prije tri godine dobili smo iz Sarajeva ko god ima da podnese zahtjev za kuće. Ja sam sve te papire poslao gore. Ja mislim Edin Mušić je ministar gore, primio je te papire, ja sam dao federalnom Ministarstvu za izbjegla i raseljena lica. 35 je ljudi podnijelo zahtjev, samo je pet prošlo - i još nikada ni tijeh pet nisu dobili materijal. I u mene otac je u tome bio. Evo već je on umro, i te donacije još nikada nisu došle“, tvrdi Martinović.
U eri svemira bez struje
Oko 500 porodica u Mostaru izbjeglice su u svom gradu jer im nikada nisu obnovljeni stanovi u kojima su živjeli prije rata. Udruženje raseljenih „Moj dom“ okuplja korisnike stanova u 26 stambenih zgrada u Mostaru, čija obnova je počela ali i zaustavljena, kaže predsjednik udruženja Muradif Kurtović.
„Nisu izdijeljena sva sredstva od strane finansijera, konkretno grada Mostara. Dugovanje je 2,200.000 maraka. Vlada Kantona je također ostala dužna po projektu 250.000 maraka. Kada će se to nastaviti, jako je veliki upitnik. Ja sam razgovarao sa resornim ministarstvima, federalnim i državnim, konkretno sa ministrom Muhićem i ministrom Halilovićem - nažalost, nema konkretnih odgovora“, navodi Kurtović.
Član Komisije za izbjegla i raseljna lica BiH Drago Kovač, međutim, ističe da je, osim sporazuma o popravci stambenih zgrada, u kojem je država učestvovala, uloženo u ovaj grad više od 1,5 miliona eura:
U Komisiji za izbjegla i raseljna lica BiH, međutim, ističu da je država, bez entiteta i lokalne vlasti, u posljednje tri godine uspjela popraviti oko 5.000 stambenih jedinica za koje je potrošeno nešto više od 50 miliona eura.
„Mi smo u Mostar u posljednje tri godine uložili 3,168.000 maraka. I Mostar je u samom vrhu visine utrošenih sredstava. Je li to dovoljno? Ja znam da nije. Ali ima i drugih koji isto tako mogu reći da ni njima nismo u skladu sa potrebama dodijelili dovoljna sredstva“, kaže Kovač.
Teško je zamisliti da u eri osvajanja svemira i turističkih putovanja na druge planete stanovnici u pojedinim dijelovima BiH godinama žive bez električne energije. I to u gradu Jajcu, koji je prije pola vijeka imao nekoliko hidroelektrana, priča povratnik u ovaj grad Pile Idžanović, i dodaje to nisu jedini problemi:
„Ima desetak obitelji koje žive u Pougarju, a nemaju još uvijek električne energije po četiri, pet godina. Čovjek slijep, dobio donaciju hrvatske vlade, stopostotni slijepac, a država nema sredstava i niko mu ne može pomoći da mu se ugradi taj materijal. Takvih situacija imamo dosta. Tu, gdje nema života za mlade ljude, se vratila većinom starija populacija ljudi“, kaže Idžanović.
U Komisiji za izbjegla i raseljna lica BiH, međutim, ističu da je država, bez entiteta i lokalne vlasti, u posljednje tri godine uspjela popraviti oko 5.000 stambenih jedinica za koje je potrošeno nešto više od 50 miliona eura, kaže njen član Drago Kovač.
„To je ono što je urađeno od 2007. do danas. A ko je obećavao 40.000 itd., ja zaista ne znam“, navodi Kovač.
A da se moglo i moralo obnoviti 40.000, pa i nekoliko puta više, u ratu porušenih kuća u BiH pokazuje analiza budžeta institucija BiH, entiteta i kantona, prema kojoj je utvrđeno da su vlasti imale na raspolaganju 12, 5 milijardi eura u protekle tri godine, koliko su iznosili usvojeni i rebalansi budžeta institucija BiH, Federacije, Republike Srpske i svih deset kantona. Samo na na troškove plata i naknada zaposlenih potrošeno je pet milijardi eura.