Izbori su i borba za dobru zaradu

Predizborna kampanja u Bosni i Hercegovini, kojoj pečat daju pucnjave na stranačke prostorije, paljenje kuća partijskih funkcionera ili špekulacije o povlačenju noževa na aktiviste koji lijepe plakate druge stranke, bukvalno poprima obrise bespoštedne borbe. I bez ovih popratnih grubih nedemokratskih metoda djelovanja na bh. način, znalo se odavno da je politika zanimanje od kojeg se kod nas može bezbrižno i ugodno živjeti, pogotovo izborni pobjednici, te je vrijedno žestokog fajta.

Ali, da se potencijali budući poslanici kreditno zadužuju kako bi se ugurali u parlamentarne klupe, pojava je koju ranije mediji nisu bilježili. Razmišljanje tipa zašto ne zarađivati mjesečno pet, šest i više hiljada maraka, i time bez puno finansijske muke vraćati kredit, naravno bez odgovornosti prema izbornoj bazi, postalo je mjerilo nove političke vizije.

U prethodne četiri godine poslanici i delegati u Parlamentarnoj skupštini BiH mjesečno su primali od 5.500 do 7.500 maraka. Plate im se nisu smanjivale, naprotiv samo su rasle, iako su, govori nedavno istraživanje, usvojili trećinu planiranih zakona. No, za mandat je poslanik uspio zaraditi do 300.000 maraka. Manje, do 230.000 maraka mogao je zaraditi predsjedavajući ili ministar u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine. Ova institucija za nepune četiri godine mandata realizovala je 40 odsto aktivnosti.

Bez dodataka i povlastica poslanici Narodne skupštine Republike Srpske za završeno mandatno razdoblje minimalo su zaradili 150.000 maraka. Slično su prošli i ministri u kabinetu Milorada Dodika. U monitoringu rada najslabije su prošli federalni Parlament i Vlada. Ali, i nerad košta, pa je Vlada Federacije BiH poreske obveznike olakšala za 3,5 miliona maraka. Dok ih mnogi smatraju uzročnicima i generatorima krize u Federaciji, od 166 sadašnjih članova tog entitetskog Parlamenta, samo njih 22 nije se kandidovalo za ove izbore.

U Narodnoj skupštini Republike Srpske 14 poslanika za četiri godine nije našlo za shodno ništa pitati nosioce izvršne vlasti. To čudi, jer Vlada Republike Srpske nije ispunila ili se malo bavila ciljevima iz građanske platforme, tj. popisom problema koje su građani pred prošle izbore označili kao najznačajnije. A, u ovaj entitetski parlement poslanici dolaze neposrednom voljom građana. Građani i biračni u ovoj kampanji rijetko su mogli čuti, za sada, zašto se ništa nije radilo na problemima koje su oni detektovali kao izrazito važne.

Političari od glasača traže posao u institucija sistema u trajanju od četiri godine na starim temama. Birači koji će 3. oktobra prerasti u poslodavce za upražnjena mjesta u državnom Predsjedništvu, entitetskim parlamentima ili vladama, odlučiće ko zaslužuje živjeti lagodnim mjesečnim primanjima od pet, šest hiljada maraka, a nekima pomoći u vraćanju kredita. Tu njihova uloga poslodavca ne bi smjela stati. Morali bi paziti ko kako u politici radi, čega u prethodnim godinama nije bilo.